Kada čitaju i kako iz toga izvlače korist

Rano ujutro:

Jedan je bračni par, oboje rade izvan kuće, odlučio svako jutro ustati samo deset minuta ranije i iskoristiti to vrijeme za zajedničko čitanje Biblije prije nego izjuri iz kuće. To što pročitaju pruža im temelj za zdrav razgovor nakon što izađu iz kuće.

Jedan starješina u Nigeriji koristi program za Teokratsku školu propovijedanja kao temelj za obiteljsko čitanje Biblije u svom domu. Svaki dan nakon razmatranja dnevnog citata čitaju nešto iz Biblije, obično ujutro. Djecu zamoli da se izmjenjuju pri čitanju dodijeljenih odlomaka. Zatim ih poziva da u vezi s pročitanim recima postavljaju pitanja.

Jedna domaćica u Japanu sve od 1985. godine svake godine pročita čitavu Bibliju. Ona ima program koji predviđa da svaki dan čita 20 do 30 minuta, počinjući u 5 sati ujutro. Što se koristi tiče, ona kaže: “Moja je vjera ojačala. Pomaže mi zaboraviti svoju bolest i koncentrirati se na nadu u Raj.”

Jedna sestra koja je 30 godina pionir, a čiji suprug nije Svjedok, ustaje svako jutro u pet sati kako bi čitala Bibliju. Njen program zahtijeva da pročita oko četiri stranice iz Hebrejskih pisama, jedno poglavlje iz Kršćanskih grčkih pisama i jedan redak iz Priča Salamunovih. Sve od 1959. svake je godine pročitala čitavu Bibliju. Ona kaže: “Kao rezultat mog čitanja osjećam da me Jehova ljubi (...). Dobivam ohrabrenje, utjehu i ispravljanje.” Ona dodaje: “Čitanje Biblije ima takav učinak kao da Jehova svaki dan navija oprugu mog života.”

Jedna sestra koja je upoznala istinu u zemlji u kojoj je djelatnost Jehovinih svjedoka bila zabranjena ima i muža koji se protivi njenim vjerovanjima. Ona je u mogućnosti od ponedjeljka do petka, između šest i sedam sati ujutro, čitati Bibliju. To joj daje unutarnju snagu. Govoreći o tome kako čitanje Biblije utječe na nju, kaže: “Učimo ljubiti Jehovu i Isusa i živjeti sretno, čak i pored problema i poteškoća, znajući da Jehovina obećanja neće zatajiti.”

Jedna sestra koja je pohađala Školu pionirske službe bila je odlučna postupiti u skladu s tamo dobivenim savjetom da čitanje Biblije učini svakodnevnom navikom. Najprije je bila u mogućnosti raditi to između pet i šest sati ujutro. Nakon što je promjena radnog mjesta došla u sukob s time, prešla je na vrijeme između devet i deset sati navečer. Kad su iskrsnule druge situacije koje su predstavljale izazov, ona kaže: “Svoj sam vremenski plan uvijek prilagođavala okolnostima.”

Kasnije tokom dana:

Dvije tjelesne sestre koje pripadaju brazilskoj betelskoj obitelji imaju naviku svaki dan nakon ručka oko 20 minuta zajedno čitati Bibliju. Čitavu su Bibliju pročitale oko 25 puta; no ipak pišu: “Svaki put nađemo nešto novo, tako da čitanje Biblije nikada ne postaje monotono.”

Jedna je neudata sestra u Japanu shvatila da, iako je odgojena kao Svjedok, ne pozna dobro Pisma; kad je postala pionir, odlučila je redovito čitati Bibliju. Sada čita gradivo koje je predviđeno za Teokratsku školu propovijedanja dok jednom tjedno putuje u bolnicu na terapiju. Kasnije, kod kuće, dodatno istražuje. Pred kraj tjedna još čita Bibliju, odabirući knjige prema redoslijedu kojim su napisane.

Jedan trinaestogodišnjak koji je već tri puta pročitao čitavu Bibliju trenutno čita svaki dan po jedno poglavlje kad dođe iz škole kući. To mu je pomoglo, kaže on, “osjećati veću ljubav prema Jehovi”.

Jedan Svjedok koji je u radnom odnosu a uz to je starješina, suprug i otac, te ima vrlo ispunjen vremenski plan, sluša biblijske audiokasete dok putuje vlakom na posao. Zatim kod kuće osobno čita isto gradivo.

Pored svog osobnog čitanja, jedna pionirka u Francuskoj sluša biblijske audiokasete dok priprema obroke, prilikom vožnje, kad joj je teško, ili samo radi zadovoljstva.

Dvadesetjednogodišnji pionir u Japanu sjeća se da je njegova majka inzistirala na tome da se on svaki dan duhovno hrani i on svaki dan čita Bibliju, premda ne uvijek u isto vrijeme, od svoje treće godine. Nakon što pročita dio koji je odabrao za taj dan, postavi si zadatak da ponovno pročita ključne retke i zatim si uzme nekoliko minuta vremena kako bi ono što je pročitao razmotrio u mislima.

Jedna druga Svjedokinja, pionirka, u proteklih je 12 godina otprilike deset puta pročitala Bibliju. Njen suprug nije vjernik, te ona čitanje planira za poslijepodne.

Navečer:

Jedan starješina koji je i opći pionir u Japanu svake večeri čita iz svoje Biblije prije nego ode na spavanje, a to radi već osam godina. On kaže: “Posebno volim citate koji pokazuju kako Jehova razmišlja, što osjeća s obzirom na određene stvari i kako postupa u različitim situacijama. Meditiranje o takvim citatima pomoglo mi je usvojiti Jehovin način razmišljanja i pomagati svojoj kršćanskoj braći i sestrama kao i članovima svoje obitelji.”

Jedan starješina u Francuskoj sve od 1979. svake večeri jedan sat čita Bibliju. Često pred sobom ima pet ili šest prijevoda radi uspoređivanja. On kaže da mu je njegovo pomno čitanje pomoglo razabrati “kako u svakodnevnim situacijama može primijeniti biblijsku spoznaju”. To mu je isto tako omogućilo da bude djelotvorniji prilikom davanja biblijskog savjeta.

Kroz proteklih 28 godina, jedan je brat u Nigeriji stekao naviku da navečer pročita biblijski redak iz Dnevnog razmatranja Pisama koji je predviđen za razmatranje sljedećeg jutra. Usto pročita i cijelo poglavlje u Bibliji iz kojeg je redak uzet. Nakon što se oženio zadržao je tu naviku, čitajući i razmatrajući gradivo sa svojom ženom.

Jedna tinejdžerka, čiji roditelji nisu Svjedoci, stekla je naviku da svake večeri prije nego ode na spavanje pet do deset minuta čita Bibliju. Za nju su to dragocjene minute, a ona se moli kako prije tako i poslije čitanja. Njen je cilj upoznati poruku koju je Jehova svakom od biblijskih pisaca dao zapisati.

Jedan oženjeni brat, koji je u betelskoj službi, kaže da je kroz prošlih osam godina svake godine pročitao Bibliju. On čita 20 do 30 minuta prije nego ode na spavanje. Ustanovio je da čak i kad je vrlo umoran ne može zaspati ako nije čitao. Mora ustati i zadovoljiti tu duhovnu potrebu.