Pitanja čitalaca
Kako se blagodati prvosvećeničke službe Krista Isusa, spomenute u Jevrejima 4:15, 16, sada primjenjuju na “druge ovce”?
Iako je Isusova prvosvećenička uloga najznačajnija za one koji će s njim biti na nebu, kršćani sa zemaljskom nadom već sada uživaju blagodati Isusove svećeničke službe.
Sve od Adama, ljudi su opterećeni grijehom. Mi trpimo zbog naslijeđene nesavršenosti, kao što je to bio slučaj s Izraelcima. Oni su se obraćali dugom nizu prvosvećenika i drugih svećenika, koji su prinosili žrtve za vlastite grijehe kao i za grijehe naroda. Isus je s vremenom bio pomazan kao svećenik “po redu Melhizedekovu”. Isus se nakon uskrsnuća pojavio pred Jehovom kako bi mu predstavio vrijednost svoje savršene ljudske žrtve (Psalam 110:1, 4).
Što to znači za nas danas? U svom pismu Jevrejima, Pavao je raspravljao o Isusovoj prvosvećeničkoj službi. U Jevrejima 5:1 čitamo: “Jer svaki poglavar svećenički koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe.” Pavao je zatim u 5. i 6. retku pokazao da je Isus postao prvosvećenik, koji nam može donijeti blagodati.
Kako to? Pavao je pisao: “I ako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauči se poslušanju. I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenja vječnoga” (Jevrejima 5:8, 9). Isprva bi nas taj redak mogao navesti da razmišljamo o tome kako ćemo moći uživati blagodati u novom svijetu, kad bude uklonjeno grešno stanje onih koji su lojalni Bogu i Isusu te kad dobiju vječni život. To je vrijedan izgled, temeljen na otkupnoj vrijednosti Isusove žrtve i na njegovoj prvosvećeničkoj službi.
No, mi zapravo već sada možemo uživati blagodati njegove prvosvećeničke uloge ili službe. Zapazi što piše u Jevrejima 4:15, 16: “Jer nemamo poglavara svećeničkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim grijeha. Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nadjemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć.” Koje je to “vrijeme kad nam zatreba pomoć”? To je vrijeme kad trebamo milosrđe i nezasluženu dobrohotnost. Svi mi trebali bismo sada osjećati tu potrebu jer smo nesavršeni.
U Jevrejima 4:15, 16 ukazuje se da je Isus — koji je sada svećenik na nebu — također bio čovjek, pa zato može suosjećati. S kim? S nama. Kada? Sada. Dok je Isus bio čovjek, doživljavao je stresove i pritiske koji su uobičajeni za ljude. Ponekad je bio gladan i žedan. I umarao se, iako je bio savršen. To bi nas trebalo utješiti. Zašto? Budući da je Isus doživljavao prirodan umor, dobro zna kako se mi često osjećamo. Prisjeti se također da se Isus morao boriti protiv ljubomornih prepirki među svojim apostolima (Marko 9:33-37; Luka 22:24). Da, doživljavao je razočaranja. Zar nas to ne bi trebalo uvjeriti da nas on razumije kad smo razočarani, obeshrabreni? Svakako.
Što možeš učiniti kad si obeshrabren? Je li Pavao rekao da moraš samo čekati dok ti u novom svijetu tvoj prvosvećenik Isus ne pomogne da postaneš savršen umom i tijelom? Ne. Pavao je rekao: “Da primimo milost i nadjemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć”, a to uključuje sadašnjost. Osim toga, kad je Isus bio čovjek, doživljavao je patnje i teškoće, jer je bio u “svačemu iskušan kao i mi” (naglašeno od nas). Dakle, kad se suočavamo s takvim stvarima, on nam je spreman pomoći jer razumije kroz što prolazimo. Zar te to ne privlači k njemu?
Sada obrati pažnju na 16. redak. Pavao kaže da se mi — a to uključuje i pomazanike i druge ovce — možemo približiti Bogu sa slobodom govora (Ivan 10:16). Apostol nije mislio da u molitvi jednostavno možemo reći što god želimo, čak i srdito, bez poštovanja. Umjesto toga, na temelju Isusove žrtve i njegove prvosvećeničke uloge možemo se približiti Bogu usprkos tome što smo grešnici.
Drugi način na koji već sada možemo uživati blagodati službe našeg Prvosvećenika Isusa Krista uključuje naše grijehe ili greške. Mi sigurno ne očekujemo da će Isus u sadašnjem sustavu primijeniti na nas punu vrijednost svoje žrtve. Čak i kad bi to učinio, još uvijek ne bismo imali vječni život. Sjećaš li se slučaja koji je zabilježen u Luki 5:18-26, a koji govori o uzetom čovjeku čiji su krevet spustili kroz otvor na krovu? Isus mu je rekao: “Čovječe! opraštaju ti se grijesi tvoji.” To nije značilo da su neki posebni grijesi uzrokovali uzetost. Time se zacijelo mislilo na čovjekove grijehe općenito, a u to je mogla biti u određenoj mjeri uključena i naslijeđena nesavršenost, koja uzrokuje bolesti.
Na temelju žrtve koju je prinio, Isus je mogao ukloniti grijehe tog čovjeka, kao što je jarac za Azazela odnio grijehe Izraela na Dan pomirenja (3. Mojsijeva 16:7-10). Ipak, uzeti je još uvijek bio čovjek. Ponovno je griješio i s vremenom umro, kao što se mora dogoditi s grešnicima (Rimljanima 5:12; 6:23). Ono što je Isus rekao nije značilo da je taj čovjek odmah dobio vječni život. No, čovjek je tada bio blagoslovljen određenom mjerom oproštenja.
Sada razmotrimo svoju situaciju. Budući da smo nesavršeni, svakodnevno griješimo (Jakov 3:2). Što možemo učiniti u vezi s tim? Pa, na nebu imamo milosrdnog Prvosvećenika preko kojeg se možemo približiti Jehovi u molitvi. Da, kao što je Pavao pisao, svi možemo ‘slobodno pristupiti k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć’. Posljedica toga je da svi oni koji danas pripadaju drugim ovcama sigurno dobivaju divne blagodati Kristove prvosvećeničke službe, uključujući i čistu savjest.
Svi kršćani sa zemaljskom nadom mogu s veseljem očekivati veće blagodati u predstojećem novom svijetu. Tada će naš nebeski Prvosvećenik potpuno primijeniti vrijednost svoje žrtve, što vodi do potpunog oproštenja grijeha. Također će pružiti još veće blagodati brinući se za fizičko i duhovno zdravlje ljudi. A osim toga, Isus će opsežno proširiti obrazovanje Božjeg naroda na Zemlji, jer je poučavanje Zakonu bila glavna odgovornost svećenikâ u Izraelu (3. Mojsijeva 10:8-11; 5. Mojsijeva 24:8; 33:8, 10). Dakle, iako već sada uživamo blagodati Isusove svećeničke službe, čekaju nas još veće blagodati!