Pitanja čitalaca
Što je mislio učenik Jakov kad je rekao: “Ne tražite, braćo moja, da budete mnogi učitelji, znajući da ćemo većma biti osudjeni”? (Jakov 3:1).
Jakov svakako nije odvraćao kršćane od toga da druge poučavaju o istini. U Mateju 28:19, 20 Isus je zapovjedio svojim učenicima da ‘nauče sve narode (...) učeći ih da sve drže što sam vam zapovjedio’. Stoga svi kršćani trebaju biti učitelji. Apostol Pavao savjetovao je hebrejske kršćane, jer još uvijek nisu bili učitelji. Pisao je: “Jer vi koji bi valjalo da ste učitelji po godinama, opet trebujete da se učite koje su prva slova riječi Božije” (Jevrejima 5:12).
O čemu je onda Jakov govorio? On je ukazivao na one koji su imali posebne prednosti poučavanja u skupštini. U Efežanima 4:11 čitamo: “I on je [Isus Krist, glava skupštine] dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne evangjeliste, a jedne pastire i učitelje.” U skupštinama u prvom stoljeću postojale su posebne prednosti poučavanja, kao što je to i danas slučaj. Naprimjer, Vodeće tijelo predstavlja ‘vjernog i razboritog roba’ i ima posebne odgovornosti da nadgledava poučavanje u svijetom raširenoj skupštini (Matej 24:45, NW). Putujući nadglednici i skupštinski starješine također imaju posebne odgovornosti poučavanja.
Je li Jakov govorio osposobljenim kršćanskim muževima da ne trebaju prihvatiti ulogu učitelja zbog straha da će ih Bog strože osuditi? Nikako ne. Služba starješine velika je prednost, kao što se kaže u 1. Timoteju 3:1 (St), gdje stoji: “Tko teži za (...) nadgledničkom službom, čezne za uzvišenom službom.” Jedan od zahtjeva da bi netko bio imenovan za skupštinskog starješinu jest da taj čovjek bude “vrijedan [“osposobljen”, NW] da uči” (1. Timoteju 3:2). Jakov nije protuslovio Pavlovim nadahnutim riječima.
Međutim, izgleda da su se neki u prvom stoljeću n. e. sami postavili za učitelje, iako za to nisu bili osposobljeni niti su bili imenovani. Vjerojatno su smatrali da je to na neki način istaknuta uloga i željeli su osobnu slavu. (Usporedi Marko 12:38-40; 1. Timoteju 5:17.) Apostol Ivan spomenuo je Diotrefa ‘koji je želio imati prvo mjesto, ali od Ivana nije primao ništa s poštovanjem’ (3. Ivanova 9, NW). Prva Timoteju 1:7 (St) govori o izvjesnim pojedincima koji su ‘htjeli biti učitelji Zakona, iako nisu razumjeli ni ono što su govorili ni ono što su uporno tvrdili’. Riječi iz Jakova 3:1 posebno su prikladne za muževe koji žele biti učitelji, ali imaju neispravne poticaje. Takvi bi mogli ozbiljno naštetiti stadu i zbog toga bi dobili strožu osudu (Rimljanima 2:17-21; 14:12).
Osim toga, Jakov 3:1 služi kao dobar podsjetnik za one koji jesu osposobljeni i koji služe kao učitelji. Budući da im je mnogo toga povjereno, mnogo će se i tražiti od njih (Luka 12:48). Isus je rekao: “A ja vam kažem da će za svaku praznu riječ koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda” (Matej 12:36). To se osobito odnosi na one čije riječi imaju posebnu težinu, na imenovane starješine.
Starješine će položiti račun za to kako postupaju s Jehovinim ovcama (Jevrejima 13:17). Ono što oni kažu utječe na živote. Stoga starješina treba paziti da ne popularizira svoja vlastita mišljenja ili da zlostavlja ovce kao što su to činili farizeji. On se mora truditi da pokazuje istu onakvu duboku ljubav kakvu je pokazao Isus. Svaki put kad poučava, a posebno kad se radi o pravnim stvarima, starješina treba odvagnuti svoje riječi kako ne bi brzopleto govorio niti izražavao svoje vlastite ideje. Ako se potpuno uzda u Jehovu, njegovu Riječ i njegovo vodstvo preko njegove organizacije, pastir će primiti bogat Božji blagoslov i neće biti ‘većma osuđen’.