Njihovo se svjetlo nije ugasilo

U BIBLIJSKA vremena bilo je vjernih Svjedoka Jehove koji su doživljavali neuspjehe i poteškoće. Susretali su se s protivljenjem i očitim propustima. Ipak, oni nisu odustali zbog obeshrabrenja. Njihovo se svjetlo, naime, nije ugasilo.

Prorok Jeremija je naprimjer dobio zadatak da bude Božji prorok otpadničkoj naciji Jude. On je objavio upozorenje u vezi s predstojećim uništenjem Jeruzalema (Jeremija 1:11-19). Kao posljedica toga, Jeremija je imao mnogo sukoba sa svojim sunarodnjacima, koji su ga smatrali zloslutnikom.

Svećenik Fasur, glavni povjerenik u kući Božjoj, jednom je udario Jeremiju zbog onog što je prorokovao i stavio ga u klade. Povodom ovog prividnog neuspjeha, Jeremija je rekao: “Na podsmijeh sam svaki dan, svak mi se podsmijeva. Jer otkad govorim, vapijem, radi nasilja i pustošenja vičem, jer mi je riječ Gospodinova na porugu i na podsmijeh svaki dan.” Prorok je do te mjere bio obeshrabren da je rekao: “Ne ću ga [Jehovu] više pominjati, niti ću više govoriti u ime njegovo” (Jeremija 20:1, 2, 7-9).

Jeremija ipak nije podlegao obeshrabrenju. Govoreći o ‘riječi Gospodinovoj’ on je izjavio: “Bi u srcu mom kao oganj razgorio, zatvoren u kostima mojim, i umorih se zadržavajući ga, i ne mogoh više” (Jeremija 20:8, 9). Snažno motiviran da govori Božje objave, Jeremija je dobio potporu svetog duha i ispunio svoj zadatak.

I apostol Pavao je mogao imati mnoštvo razloga da postane obeshrabren, u slučaju da im se prepustio. On je pretrpio prirodne katastrofe, brodolom, progonstvo i udarce. Pored toga, ‘ono što ga je pritiskalo iz dana u dan bila je briga za sve skupštine’ (2. Korinćanima 11:23-28, NW). Da, Pavao je morao svakodnevno rješavati probleme, brinući se za nove skupštine koje je on pomogao osnovati. Osim toga on je bio nesavršen te se morao boriti sa ‘žalcem u mesu’, možda lošim vidom (2. Korinćanima 12:7; Rimljanima 7:15; Galaćanima 4:15). Neki su čak govorili protiv Pavla iza njegovih leđa i to je doprlo do njegovih ušiju (2. Korinćanima 10:10).

Pavao međutim nije dozvolio da ga obeshrabrenje svlada. Ne, on nije bio natčovjek (2. Korinćanima 11:29, 30). Što je omogućilo da njegova ‘unutarnja vatra’ i dalje gori? Kao prvo, imao je suradnike koji su pružali podršku, a neki su ga čak dopratili do Rima gdje je bio zadržan u kućnom pritvoru (Djela apostolska 28:14-16). Kao drugo, ovaj apostol je na uravnotežen način gledao na svoju situaciju. Njegovi progonitelji i protivnici bili su u krivu, a ne Pavao. Pred kraj svog zemaljskog života, on je pozitivno ocijenio svoju službu i rekao: “Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospodin (...), pravedni sudija” (2. Timoteju 4:8).

Iznad svega, Pavao je redovito pristupao Jehovi Bogu u molitvi i ‘Gospodin je bio sa njim, i dade mu moć’ (2. Timoteju 4:17). “Sve mogu”, rekao je Pavao, “u onome koji mi daje snagu” (Filipljanima 4:13, St). Komunikacija s Bogom i sukršćanima, zajedno s pozitivnom ocjenom svoje službe, pomogla je Pavlu da nastavi dalje u Jehovinoj službi.

Bog je nadahnuo Pavla da napiše: “Dobro činiti da nam se ne dosadi; jer ćemo u svoje vrijeme požnjeti ako se ne umorimo” (Galaćanima 6:7-9). Požnjeti što? Vječni život. Zato budi poput Jeremije, Pavla i mnogih drugih vjernih svjedoka Jehove koji su spomenuti u Pismu. Da, budi poput njih i nemoj podleći obeshrabrenju. Ne dozvoli da se tvoje svjetlo ugasi. (Usporedi Matej 5:14-16.)

[Slike na stranici 25]

Pavao i Jeremija nisu dozvolili da se njihovo svjetlo ugasi