Sve raširenije loše vijesti
JESI li ikada primijetio da naslovi koji objavljuju loše vijesti pobuđuju više zanimanja čitatelja nego oni koji prenose dobre vijesti? Bez obzira na to radi li se o novinskom naslovu o prirodnoj katastrofi ili o nekom senzacionalističkom traču koji privlači pažnju na naslovnoj stranici mondenog časopisa, izgleda da se loše vijesti prodaju bolje nego dobre.
Loših vijesti danas ima napretek. Ipak, čovjek se ponekad pita jesu li izvjestitelji i novinari obučavani da traže i iščeprkaju loše vijesti — isključujući svaku dobru vijest.
Mnoštvo loših vijesti kroz povijest
Zaista, kroz stoljeća je bilo mnoštvo loših vijesti, koje su zasjenile svaku dobru vijest. U povijesnim analima izrazito prevladavaju ljudske patnje, razočaranje i očaj, koji su postali sastavni dio života ljudskog roda.
Razmotrimo samo nekoliko primjera. Knjiga Chronicle of the World, koju je osmislio Jacques Legrand, iznosi zbirku priča, od kojih je svaka napisana povodom posebnog datuma kad se zbio određeni događaj, ali kao da ju je ispričao suvremeni novinar izvještavajući o tom događaju. Iz tih dobro istraženih izvještaja dobivamo jasnu sliku o raširenim lošim vijestima koje je čovjek slušao za svog nemirnog postojanja na planeti Zemlji.
Kao prvo, razmotrimo ovaj rani izvještaj iz Grčke, godine 429. pr. n. e. On izvještava o ratu koji se tada vodio između Atene i Sparte: “Grad-država Potidaea bio je prisiljen predati se Atenjanima, koji su ga opsjedali, nakon što je bio izložen takvoj gladi da su njegovi stanovnici jeli tijela svojih mrtvih.” To je zaista loša vijest!
Kad krenemo dalje, u prvo stoljeće prije naše ere, nalazimo slikovit izvještaj o smrti Julija Cezara, koji nosi datum: Rim, 15. ožujka 44. pr. Kr. “Na Julija Cezara izvršen je atentat. Danas, Ida ožujskih, grupa urotnika, među kojima su bili neki njegovi najbliži prijatelji, nasmrt ga je izbola bodežima dok je zauzimao svoje mjesto u senatu.”
Stoljeća koja su uslijedila nastavila su obilovati lošim vijestima. Jedan je strašan primjer ova vijest iz Meksika, godine 1487: “U najspektakularnijoj žrtvenoj predstavi ikad viđenoj u Tenochtitlanu, aztečkom glavnom gradu, 20 000 ljudi ostalo je bez srcâ, koja su bila žrtvovana Huitzilopochtliu, bogu rata.”
Dugom popisu loših vijesti nije pridonijela samo čovjekova okrutnost nego i nepažnja. Izgleda da je veliki požar u Londonu bio jedna od takvih katastrofa. U izvještaju iz Londona (Engleska), koji nosi datum 5. rujna 1666, čitamo: “Nakon četiri dana i četiri noći, požar u Londonu napokon je zaustavio vojvoda od Yorka, koji je doveo mornaričke ekipe da barutom dignu u zrak zgrade koje su se nalazile na putu vatri. Oko 16 hektara sravnjeno je sa zemljom, a uništeno je 87 crkvi i preko 13 000 kuća. Začudo, samo je devet osoba izgubilo život.”
Ovim primjerima loših vijesti moramo dodati epidemije koje su harale mnogim kontinentima — naprimjer, epidemija kolere početkom 1830-ih. Naslov novinskog izvještaja o tome glasi: “Sablast kolere nadvila se nad Evropom.” Slijedi realističan izvještaj koji prikazuje tu lošu vijest u njenom najstrašnijem obliku: “Kolera, koja je u Evropi bila nepoznata sve do 1817, iz Azije se širi na zapad. Stanovništvo ruskih gradova kao što su Moskva i Sankt Petersburg već je desetkovano — većina žrtava pripada gradskoj sirotinji.”
Posljednjih godina zabilježen porast
Iako je točno da su loše vijesti bile životna stvarnost kroz cijelu pisanu povijest, posljednja desetljeća 20. stoljeća dokazuju da su loše vijesti u porastu, njihov broj zaista naglo raste.
Ratne vijesti bile su nesumnjivo najgora vrsta loših vijesti koje smo čuli u našem stoljeću. Tokom dva najveća rata u povijesti — koja su prikladno nazvana prvim i drugim svjetskim ratom — zaista se izvještavalo o lošim vijestima u strašnom omjeru. No bio je to zapravo samo jedan mali dio loših vijesti koje je donijelo ovo nesretno stoljeće.
Razmotrimo samo nekoliko naslova odabranih nasumce:
1. rujna 1923: Potres opustošio Tokyo — 300 000 mrtvih; 20. rujna 1931: Kriza — Velika Britanija devalvirala funtu; 25. lipnja 1950: Sjeverna Koreja umarširala u Južnu; 26. listopada 1956: Mađari se digli protiv sovjetske vlasti; 22. studenog 1963: John Kennedy ubijen u Dallasu; 21. kolovoza 1968: Ruski tenkovi pristižu kako bi ugušili praški ustanak; 12. rujna 1970: Oteti avioni eksplodirali u pustinji; 25. prosinca 1974: Ciklon Tracy opustošio Darwin — 66 poginulih; 17. travnja 1975: Kambodža pala u ruke komunističkim snagama; 18. studenog 1978: Masovno samoubojstvo u Gvajani; 31. listopada 1984: Ubijena gđa Gandhi; 28. siječnja 1986: Space shuttle eksplodirao prilikom uzlijetanja; 26. travnja 1986: Sovjetski reaktor u plamenu; 19. listopada 1987: Došlo do sloma burze; 25. ožujka 1989: Prolivena nafta pogađa Aljasku; 4. lipnja 1989: Vojska izvršila pokolj nad demonstrantima na trgu Tiananmen.
Da, povijest pokazuje da je oduvijek bilo mnoštvo loših vijesti, dok su dobre vijesti bile razmjerno rijetke. Budući da se posljednjih desetljeća povećao broj loših vijesti, dobrih je vijesti svake godine sve manje.
Zašto je tako? Hoće li uvijek biti takvo stanje?
Sljedeći će članak obraditi ta dva pitanja.
[Zahvala na stranici 3]
WHO/League of Red Cross