“Vrijeme šutnje i vrijeme govorenja”

KOLIKO si samo puta požalio: “Da barem to nisam rekao”? S druge strane, možda se sjećaš drugih situacija u kojima si propustio govoriti. Gledajući unazad, možda misliš: ‘Da sam barem nešto rekao.’

Biblija kaže da ima “vrijeme šutnje i vrijeme govorenja” (Propovjednik 3:7, St). Dakle, tu leži problem — odlučiti kada govoriti a kada šutjeti. Nesavršena ljudska priroda često nas nagoni da nešto učinimo i kažemo u krivo vrijeme (Rimljanima 7:19). Kako možemo obuzdati svoj nepokorni jezik? (Jakov 3:2).

Načini kako obuzdati jezik

Da bi nam se pomoglo odlučiti kada govoriti a kada šutjeti, ne treba nam dugi popis pravila načinjenih za svaku moguću situaciju. Umjesto toga, trebamo se voditi osobinama koje su bitan dio kršćanske osobnosti. Koje su to osobine?

Isus Krist je objasnio da je ljubav glavna osobina koja motivira njegove učenike. Rekao je: “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:35). Što više pokazujemo takvu bratsku ljubav, bolje ćemo obuzdavati svoj jezik.

U tome će nam mnogo pomoći i dvije međusobno povezane osobine. Jedna je od njih poniznost. Ona nam omogućava da ‘druge činimo većima od sebe” (Filipljanima 2:3). Druga je blagost, koja nam pomaže “nepravdu (...) podnositi” (2. Timoteju 2:24, 25). Isus Krist nam je savršen primjer u tome kako iskazivati te osobine.

Budući da nam je teže obuzdavati jezik kad smo pod pritiskom, razmotrimo događaje u noći koja je prethodila Isusovoj smrti — u vremenu kad ga je obuzela “tjeskoba” (Matej 26:37, 38, St). Nije čudno što se Isus tako osjećao, jer je vječna budućnost cijelog čovječanstva ovisila o tome da ostane vjeran Bogu (Rimljanima 5:19-21).

To je sigurno bilo vrijeme da Isus razgovara sa svojim nebeskim Ocem. Stoga se odvojio kako bi se molio, a od trojice svojih učenika tražio je da bdiju. Nakon nekog vremena vratio se i našao ih da spavaju. Tada je rekao Petru: “Zar ne mogoste jedan čas postražiti sa mnom?” Ovaj prijekor pun ljubavi bio je popraćen riječima koje su pokazale da razumije njihove slabosti. Rekao je: “Duh [je] srčan, ali je tijelo slabo.” Isus se kasnije ponovno vratio i našao učenike da spavaju. Ljubazno je razgovarao s njima i ‘otišao treći put te se pomolio’ (Matej 26:36-44).

Kad je Isus treći put našao učenike da spavaju, nije reagirao grubo nego je rekao: “Jednako spavate i počivate; evo se približi čas, i sin čovječij predaje se u ruke grješnika” (Matej 26:45). Samo bi osoba čije je srce puno ljubavi, koja ima istinski blag i ponizan stav, mogla na taj način koristiti jezik u tako teškom trenutku (Matej 11:29; Ivan 13:1).

Ubrzo nakon toga Isus je bio uhapšen i odveden na suđenje. Iz ove situacije možemo naučiti da je ponekad najbolje šutjeti, čak i dok sudjelujemo u kršćanskoj službi. Budući da su namjeravali izmisliti dokaze protiv Isusa, glavari svećenički nisu bili nimalo zainteresirani da saznaju istinu. Stoga je u takvoj nepredvidljivoj situaciji Isus ostao šutjeti. (Usporedi Mateja 7:6.)

Međutim, Isus nije ostao šutjeti kad je prvosvećenik želio znati: “Zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Kr[i]st sin Božij?” (Matej 26:63). Budući da je Isus bio vezan zakletvom, to je bio trenutak da govori. Stoga je odgovorio: “Ti kaza. Ali ja vam kažem: odsele ćete vidjeti sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem” (Matej 26:64).

Tokom tog značajnog dana, Isus je pokazao da savršeno vlada svojim jezikom. U njegovom su slučaju ljubav, blagost i poniznost bile sastavni dio njegove osobnosti. Kako možemo koristiti te osobine da bismo obuzdali svoj jezik kad smo pod pritiskom?

Obuzdati jezik kad smo ljuti

Kad se naljutimo, često izgubimo kontrolu nad svojim jezikom. Naprimjer, Pavao i Barnaba jednom su imali različita mišljenja. “Barnaba šćaše da uzmu sa sobom Ivana prozvanoga Marka. Pavao pak govoraše: onoga koji nas je odustao u Pamfiliji i nije išao s nama na djelo na koje smo bili odredjeni, da ne uzimamo sa sobom. Tako postade raspra da se oni razdvojiše” (Djela apostolska 15:37-39).

Michael,a koji je nekoliko godina radio na građevinskim projektima, priča: “Na gradilištu je bila jedna osoba koju sam dobro poznavao i poštovao. No izgledalo je kao da stalno traži greške u mom radu. Osjećao sam se povrijeđenim i ljutitim, no nisam to pokazivao. Ali jednog dana, kad je kritizirao posao koji sam upravo obavio, čaša se prelila.

Dao sam oduška svim svojim potiskivanim osjećajima. U trenutku bijesa zaboravio sam na loš dojam koji je to zacijelo ostavilo na sve oko nas. Do kraja dana nisam želio razgovarati s njim, čak ga nisam želio ni vidjeti. Sada shvaćam da nisam dobro pristupio rješavanju tog problema. Bilo bi puno bolje da sam šutio i progovorio tek kad sam se ohladio.”

Nasreću, kršćanska je ljubav navela ove dvije osobe da riješe svoje nesuglasice. Michael objašnjava: “Nakon otvorenog razgovora bolje smo se razumjeli i sada nas veže čvrsto prijateljstvo.”

Kao što je Michael naučio, ako smo ljuti, ponekad je mudro šutjeti. “Tiha je duha čovjek razuman”, stoji u Pričama Salamunovim 17:27. Razumnost i bratska ljubav pomoći će nam obuzdati poriv da nam izleti nešto što bi bilo štetno. Ako nas je netko uvrijedio, porazgovarajmo s tom osobom nasamo u duhu blagosti i poniznosti, s ciljem da se izmirimo. Što ako je već došlo do provale gnjeva? Tada će nas ljubav potaknuti da zatomimo ponos i da ponizno nastojimo ispraviti učinjeno. Tada nastupa vrijeme govorenja, vrijeme da se ispričamo i da iskrenim razgovorom izliječimo povrijeđene osjećaje (Matej 5:23, 24).

Kad šutnja nije rješenje

Ljutnja ili razdraženost mogle bi nas navesti da prestanemo razgovarati s osobom koja nas ljuti. To može biti vrlo štetno. “Tokom prve godine braka bilo je situacija kad po nekoliko dana nisam razgovarala sa svojim suprugom”, priznaje María.b “Najčešće to nije bilo zbog velikih problema, nego zbog toga što su se skupljale sitnice koje su me smetale. Prepuštala sam se mislima o svim tim stvarima sve dok nisu postale prepreka nalik planini. Tada je nastupio trenutak kad to više nisam mogla izdržati i jednostavno sam prestala razgovarati sa svojim suprugom sve dok me frustracija ne bi prošla.”

María dodaje: “Posebno mi je jedan biblijski citat — ‘sunce da ne zadje u gnjevu vašemu’ — pomogao da promijenim svoje razmišljanje. Suprug i ja jako smo se trudili da poboljšamo komunikaciju, pa se problemi nisu povećavali. Nije bilo lako, ali nakon deset godina braka, drago mi je što mogu reći da su razdoblja hladne šutnje daleko rjeđa. Međutim, moram priznati da još uvijek radim na tome da kontroliram tu sklonost” (Efežanima 4:26).

Kao što je María uvidjela, prestanak komunikacije nije rješenje kad između dvoje ljudi vlada napetost. Pod takvim okolnostima vjerojatno raste srdžba i to može naštetiti odnosu. Isus je rekao da se moramo ‘brzo miriti’ (Matej 5:25). “Riječi kazane u pravo vrijeme” mogu nam pomoći da se ‘držimo mira’ (Priče Salamunove 25:11, St; 1. Petrova 3:11).

No i mi trebamo otvoreno reći kad trebamo pomoć. Ako patimo zbog nekog duhovnog problema, možda nerado opterećujemo druge. No ako šutimo, problem bi se lako mogao povećati. Imenovani kršćanski starješine brinu se za nas i sigurno će nam rado pomoći, ako im to dopustimo. To je vrijeme kada trebamo govoriti (Jakov 5:13-16).

No iznad svega, trebamo se redovito obraćati Jehovi u iskrenoj molitvi, kao što je to činio Isus. Zaista, ‘izlijevajmo svoje srce’ pred našim nebeskim Ocem (Psalam 62:8; usporedi Jevrejima 5:7).

“Vrijeme govorenja” o Božjem Kraljevstvu

Kršćanska je služba od Boga dobiven zadatak koji se mora obaviti prije nego što dođe kraj. Stoga je, kao nikada prije, od presudne važnosti da Jehovini sluge objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu (Marko 13:10). Pravi kršćani, baš poput apostola, jednostavno ‘ne mogu ne govoriti što su vidjeli i čuli’ (Djela apostolska 4:20).

Naravno, ne žele svi čuti dobru vijest. Ustvari, kad je poslao svoje učenike da propovijedaju, Isus im je savjetovao da ‘ispitaju tko je dostojan’. Budući da Jehova nikada nikoga ne prisiljava da ga obožava, ni mi nećemo uporno govoriti nekome tko nepopustljivo odbija poruku o Kraljevstvu (Matej 10:11-14). No radosni smo što možemo govoriti o Jehovinom kraljevanju onima koji su “usmjereni vječnom životu” (Djela apostolska 13:48, St; Psalam 145:10-13).

Ljubav, blagost i poniznost jesu osobine koje nam mogu pomoći obuzdati našu nesavršenu sklonost da govorimo nepromišljeno ili da prolazimo kroz razdoblje napete šutnje. Dok razvijamo te osobine, bit ćemo bolje opremljeni da razlučimo kada je vrijeme za govorenje a kada nije.

[Bilješke]

[Slika na stranici 23]

Problemi se mogu riješiti dobrom komunikacijom