“Budite sveti, jer sam ja svet”

“Budite sveti, jer sam ja svet, Gospodin Bog vaš” (3. MOJSIJEVA 19:2).

1. Koje su neke od osoba koje se u svijetu smatra svetima?

U VEĆINI većih religija svijeta postoje osobe koje se smatra svetima. Majku Terezu, koja je stekla slavu u Indiji, često se smatra svetom zbog njene odanosti prema siromašnima. Papu se naziva “Svetim Ocem”. Neki katolici smatraju da je utemeljitelj suvremenog katoličkog pokreta Opus Dei, José María Escrivá, “uzor svetosti”. Hinduizam ima svoje swamije, ili svete ljude. Gandhija se štovalo kao svetog čovjeka. Budizam ima svoje svete monahe, a islam svog svetog proroka. No što točno znači biti svet?

2, 3. (a) Što znače riječi “sveto” i “svetost”? (b) Koja su neka od pitanja na koja trebamo odgovoriti?

² Riječ “sveto” definira se kao “1. (...) u vezi s nekom božanskom snagom; posvećeno. 2. Ono što se smatra ili što je dostojno obožavanja ili štovanja (...). 3. Način života prema strogom ili visokom moralu nekog vjerskog ili duhovnog sustava (...). 4. Određeno ili izdvojeno za neku vjersku svrhu.” U biblijskom kontekstu, svetost znači “vjerska čistoća ili neokaljanost; posvećenost”. Prema biblijskom priručniku Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma), “izvorna hebrejska [riječ] qódhesh podrazumijeva izdvojenost, isključivost ili posvećenje Bogu (...) stanje odvojenosti za službu Bogu”.a

³ Izraelskoj naciji bilo je zapovjeđeno da bude sveta. Božji je Zakon naveo: “Ja sam Gospodin Bog vaš; za to se [p]osvećujte i budite sveti, jer sam ja svet.” Tko je bio taj Izvor svetosti? Kako su nesavršeni Izraelci mogli postati sveti? I koje pouke za nas danas možemo naći u Jehovinom pozivu na svetost? (3. Mojsijeva 11:44).

U kakvoj je vezi Izrael bio s Izvorom svetosti

4. Kako je u Izraelu bila prikazana Jehovina svetost?

⁴ Sve što je bilo u vezi s Izraelovim obožavanjem Jehove Boga trebalo se smatrati i tretirati kao sveto. Zašto? Zato što je sam Jehova početak i izvor svetosti. Mojsijev izvještaj o pripremi svetog tabernakula te svećeničke odjeće i ukrasa završava riječima: “Načiniše pločicu za sveto oglavlje [“sveti znak predanja”, NW] od čistoga zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže na pečatima: svetinja Gospodinu [“svetost pripada Jehovi”, NW].” Ta sjajna pločica od čistog zlata bila je pričvršćena na prvosvećenikovom turbanu i označavala je da je on bio izdvojen za posebno svetu službu. Kad su vidjeli kako taj znak s natpisom blista na Sunčevom svjetlu, to je Izraelce svaki put podsjećalo na Jehovinu svetost (2. Mojsijeva 28:36; 29:6; 39:30).

5. Kako se nesavršene Izraelce moglo smatrati svetima?

⁵ No kako su Izraelci mogli postati sveti? Jedino tako što bi imali prisan odnos s Jehovom i što bi ga na čist način obožavali. Da bi ga obožavali u svetosti, u tjelesnoj i duhovnoj čistoći, potrebna im je bila točna spoznaja o ‘Presvetom’ (Priče Salamunove 2:1-6; 9:10, St). Dakle, Izraelci su trebali obožavati Boga iz čistih motiva i čistog srca. Svaki licemjerni oblik obožavanja bio bi mrzak Jehovi (Priče Salamunove 21:27).

Zašto je Jehova osudio Izrael

6. Kako su Židovi u Malahijino vrijeme postupali s Jehovinim stolom?

⁶ To je bilo jasno prikazano kad su Izraelci s pola srca donosili nekvalitetne, manjkave žrtve u hram. Preko svog proroka Malahije, Jehova je osudio njihove nekvalitetne žrtve: “Nijeste mi mili, veli Gospodin nad vojskama, i ne ću primiti dara iz vaše ruke. (...) A vi ga [“mene”, NW] skvrnite govoreći: sto je Gospodinov nečist, i što se postavlja na nj, jelo je za preziranje. I govorite: gle, kolika muka! a moglo bi se oduhnuti, govori Gospodin nad vojskama; i donosite oteto, i hromo i bolesno donosite na dar; eda li ću primiti iz ruke vaše? govori Gospodin” (Malahija 1:10, 12, 13).

7. Kakve su nesvete postupke Židovi poduzimali u petom stoljeću pr. n. e.?

⁷ Bog je upotrijebio Malahiju kako bi osudio krive postupke Židova, a to je bilo vjerojatno u petom stoljeću pr. n. e. Svećenici su pružali loš primjer i njihovo vladanje nije nipošto bilo sveto. Narod, koji je slijedio to vodstvo, nije mario za načela i to čak do te mjere da su se razvodili od svojih supruga, vjerojatno da bi mogli uzimati mlađe poganske žene. Malahija je napisao: “Gospodin [je] svjedok izmedju tebe i žene mladosti tvoje, kojoj ti činiš nevjeru [“postupaš izdajnički”, NW],b a ona ti je drugarica i žena, s kojom si u vjeri. (...) Za to čuvajte duh svoj, i ženi mladosti svoje ne činite nevjere. Jer Gospodin Bog Izraelov veli da mrzi na puštanje [“razvod”, NW]” (Malahija 2:14-16).

8. Kako na neke pripadnike kršćanske skupštine utječe današnje gledište o razvodu?

⁸ U današnje je vrijeme u mnogim zemljama u kojima se lako može dobiti razvod stopa razvoda naglo porasla. To utječe čak i na kršćansku skupštinu. Umjesto da zamole starješine za pomoć kako bi nadvladali teškoće i da nastoje učiniti svoj brak uspješnim, neki ga prebrzo odbacuju. Djeca moraju često plaćati visoku emocionalnu cijenu (Matej 19:8, 9).

9, 10. Kako bismo trebali razmišljati o svom obožavanju Jehove?

⁹ Kao što smo prije spomenuli, zbog mizernog duhovnog stanja koje je vladalo u Malahijino vrijeme, Jehova je otvoreno osudio Judino plitko obožavanje te je pokazao da prihvaća samo čisto obožavanje. Zar nas to ne bi trebalo potaknuti da razmišljamo o kvaliteti svog obožavanja Jehove Boga, Suverenog Gospodina univerzuma, Izvora prave svetosti? Prinosimo li Bogu zaista svetu službu? Pazimo li na to da ostanemo duhovno čisti?

¹⁰ To ne znači da moramo biti savršeni, što je nemoguće, niti da se trebamo uspoređivati s drugima. Ali to znači da svaki kršćanin, ili kršćanka, treba Bogu prinositi obožavanje koje je pod njegovim, ili njezinim, osobnim okolnostima najbolje. To se odnosi na kvalitetu našeg obožavanja. Naša sveta služba treba biti ono najbolje što možemo — doista sveta služba. Kako to možemo postići? (Luka 16:10; Galaćanima 6:3, 4).

Čista srca vode do čistog obožavanja

11, 12. Iz čega izlazi nesveto vladanje?

¹¹ Isus je jasno učio da će se ono što je u nečijem srcu pokazati po onome što dotični govori i radi. Isus je samopravednim, pa ipak nesvetim, farizejima rekao: “Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca.” Kasnije je pokazao da zli postupci izlaze iz zlih misli srca, ili unutarnje osobe. Rekao je: “Što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani čovjeka. Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kradje, lažna svjedočanstva, hule na Boga. I ovo je što pogani čovjeka” (Matej 12:34; 15:18-20).

¹² To nam pomaže razumjeti da nesveti postupci ne usljeđuju jednostavno spontano ili bez nekog povoda. Oni su posljedica onečišćavajućih misli skrivenih u srcu — tajnih želja a možda i fantazija. Zato je Isus mogao reći: “Čuli ste kako je kazano starima: ne čini preljube. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svojemu.” Drugim riječima, blud i preljub ukorijenili su se u srcu još prije nego što je uslijedio bilo koji postupak. Tada, kad se pruži prilika, nesvete misli dovedu do nesvetog vladanja. Neke od očiglednih posljedica jesu blud, preljub, sodomija, krađa, hula i otpadništvo (Matej 5:27, 28; Galaćanima 5:19-21).

13. Koji su neki od primjera kako nesvete misli mogu dovesti do nesvetih postupaka?

¹³ To se može prikazati na različite načine. U nekim zemljama kasina niču kao gljive, povećavajući prilike za kockanje. Netko bi mogao doći u iskušenje da pribjegne ovom prividnom rješenju, pokušavajući naći izlaz iz svojih financijskih problema. Varljivo razmišljanje moglo bi nekog brata navesti na to da odbaci ili razvodni svoja biblijska načela.c U nekom bi drugom slučaju lak pristup pornografiji, bilo to putem televizije, videofilmova, kompjutera ili knjiga, mogao kršćanina navesti na nesveto vladanje. Dovoljno je da zanemari svoju duhovnu bojnu opremu i, prije nego to zamijeti, upadne u nemoral. No u većini slučajeva zabluđivanje u grijeh počinje u mislima. Da, u takvim se situacijama obistinjuju Jakovljeve riječi: “Svakoga kuša njegova slast, koja ga vuče i mami. Tada zatrudnjevši slast radja grijeh” (Jakov 1:14, 15; Efežanima 6:11-18).

14. Kako se mnogi oporave od svog nesvetog vladanja?

¹⁴ Srećom, mnogi kršćani koji pogriješe zbog slabosti istinski se kaju i starješine im mogu pomoći da opet duhovno ožive. Čak i mnogi koji budu isključeni jer se nisu pokajali na koncu se opamete i ponovno se vrate u skupštinu. Oni uviđaju kako ih je Sotona lako iznenadio kad su dopustili da se u srcu ukorijene nesvete misli (Galaćanima 6:1; 2. Timoteju 2:24-26; 1. Petrova 5:8, 9).

Izazov — suočiti se sa svojim slabostima

15. (a) Zašto se moramo suočiti sa svojim slabostima? (b) Što nam može pomoći priznati svoje slabosti?

¹⁵ Moramo uložiti trud da bismo objektivno upoznali vlastito srce. Jesmo li spremni suočiti se s vlastitim slabostima, priznati ih i tada raditi na njihovom svladavanju? Jesmo li spremni pitati nekog iskrenog prijatelja kako bismo se mogli popraviti i tada poslušati savjet? Da bismo ostali sveti moramo svladavati svoje mane. Zašto? Zato što Sotona poznaje naše slabosti. On će se poslužiti svojim podmuklim spletkama da bi nas naveo na grijeh i nesveto vladanje. Svojim nas lukavstvima nastoji odvojiti od Božje ljubavi kako više ne bismo bili posvećeni i upotrebljivi za Jehovino obožavanje (Jeremija 17:9; Efežanima 6:11; Jakov 1:19).

16. Koju je borbu vodio Pavao?

¹⁶ Apostol Pavao imao je svoje kušnje i ispite, kao što je pokazao u svom pismu Rimljanima: “Znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim. Jer dobro šta hoću ne činim, nego zlo što ne ću ono činim. (...) Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku; ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima” (Rimljanima 7:18-23).

17. Kako je Pavao izašao kao pobjednik u svojoj borbi sa slabostima?

¹⁷ Bitna stvar kod Pavla bilo je to da je priznao svoje slabosti. Unatoč njima, mogao je reći: “Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu [duhovnom] čovjeku.” Pavao je ljubio ono što je dobro a mrzio ono što je zlo. No on je ipak morao voditi borbu, istu borbu koju vodimo svi mi — protiv Sotone, svijeta i tijela. Kako možemo onda pobijediti u bici da ostanemo sveti, odijeljeni od ovog svijeta i njegovog načina razmišljanja? (2. Korinćanima 4:4; Efežanima 6:12).

Kako možemo ostati sveti?

18. Kako možemo ostati sveti?

¹⁸ Svetost se ne postiže polaženjem linijom najmanjeg otpora niti ugađanjem samome sebi. Takva će osoba uvijek opravdavati svoje vladanje i pokušavat će okriviti nešto drugo. Možda moramo naučiti preuzimati odgovornost za svoje postupke i ne biti poput nekih koji se izgovaraju da je kriva sudbina jer je odredila njihovo obiteljsko porijeklo ili genetsko nasljeđe. Bit stvari nalazi se u srcu pojedinca. Ljubi li on ili ona pravednost? čezne li za svetošću? želi li imati Božji blagoslov? Psalmist je razjasnio potrebu za svetošću kad je rekao: “Kloni se oda zla, i čini dobro, traži mira i idi za njim.” Apostol Pavao je napisao: “Ljubav da ne bude lažna. Mrzeći na zlo držite se dobra” (Psalam 34:14; 97:10; Rimljanima 12:9).

19, 20. (a) Kako možemo izgraditi svoj um? (b) Što zahtijeva djelotvoran osobni studij?

¹⁹ Mi se možemo ‘držati dobra’ ako stvari gledamo s Jehovinog stajališta i ako imamo um Kristov (1. Korinćanima 2:16). Kako to možemo postići? Redovitim proučavanjem Božje riječi i meditiranjem o njoj. Koliko li se često daje ovaj savjet! No uzimamo li ga dovoljno ozbiljno? Naprimjer, da li zaista proučavaš ovaj časopis, provjeravajući biblijske citate, prije nego dođeš na sastanak? Proučavanjem ne mislimo samo podcrtavanje nekoliko fraza u svakom odlomku. Studijski se članak može pregledati i podcrtati za oko 15 minuta. Znači li to da smo članak proučili? Zapravo, proučavanje i usvajanje duhovnih dobara koja se iznose u svakom članku može trajati sat ili dva.

²⁰ Možda moramo sami sebe disciplinirati kako bismo svaki tjedan nekoliko sati okrenuli leđa televizoru i zaista se koncentrirali na svoju osobnu svetost. Naše nas redovito proučavanje duhovno izgrađuje, pokrećući um na donošenje ispravnih odluka — odluka koje vode do ‘svetog življenja [“vladanja”, NW]’ (2. Petrova 3:11; Efežanima 4:23; 5:15, 16).

21. Na koje pitanje trebamo još odgovoriti?

²¹ Sada se postavlja pitanje: Na kojim daljnjim područjima postupanja i vladanja možemo kao kršćani biti sveti, kao što je Jehova svet? U sljedećem se članku iznosi gradivo za razmišljanje.

[Bilješke]

Sjećaš li se?

◻ Kako je u Izraelu bio identificiran Izvor svetosti?

◻ U kojim je pogledima obožavanje Izraelaca u Malahijino vrijeme bilo nesveto?

◻ Gdje počinje nesveto vladanje?

◻ Što moramo priznati da bismo bili sveti?

◻ Kako možemo ostati sveti?