Pitanja čitalaca

Da li bi bilo mudro da kršćanin konzultira praktičara za duševno zdravlje?

Izvještaji iz nekih zemalja pokazuju da je u ovim ‘posljednjim danima’ došlo do porasta emocionalnih i mentalnih bolesti (2. Timoteju 3:1). Kršćani duboko suosjećaju sa suvjernicima koji su pogođeni, no oni uviđaju da svaki mora osobno odlučiti hoće li se podvrgnuti liječenju svoje bolesti i, ako hoće, kakvo će liječenje izabrati.a “Svaki [će] svoje breme nositi” (Galaćanima 6:5). Neki koji su teško patili zbog šizofrenije, bipolarnog poremećaja, duboke kliničke depresije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, samoosakaćivanja i drugih uznemiravajućih poremećaja, mogu voditi prilično normalan život nakon što im se pruži pravilna profesionalna pomoć.

Na nekim je mjestima postalo prilično popularno tražiti psihoterapiju. U mnogim slučajevima pacijent nema neki težak duševni poremećaj već ima poteškoće u izlaženju na kraj s nekom životnom situacijom. Međutim, Biblija je ta koja pruža najdjelotvorniju pomoć pri rješavanju teških životnih problema (Psalam 119:28, 143). Jehova nam putem Biblije daje mudrost, sposobnost razmišljanja i pravu spoznaju — stvari koje nas jačaju i u duševnom i u emocionalnom pogledu (Priče Salamunove 2:1-11; Jevrejima 13:6). Božji vjerni sluge zbog teškog unutarnjeg nemira ponekad možda kažu nešto što je nerazumno (Job 6:2, 3). Jakov 5:13-16 bodri takve osobe neka se obrate starješinama za pomoć i savjet. Neki je kršćanin možda duhovno bolestan, ili potišten zbog neke nepromjenjive okolnosti ili teških pritisaka, ili možda smatra da je postao žrtvom nepravde (Propovjednik 7:7; Izaija 32:2; 2. Korinćanima 12:7-10). Takvoj osobi mogu pomoći starješine, koji će je ‘pomazati uljem’ — to jest, vješto pružiti utješan biblijski savjet — i ‘moliti se nad njom’. Kakav će biti rezultat? “Molitva vjere pomoći će bolesniku, i podignuće ga Gospodin [iz njegovog očaja ili osjećaja da ga je Bog napustio].”

No što ako netko i nakon što su mu duhovni pastiri vješto pružili pomoć osjeća duševnu tjeskobu i smetenost? Neki koji su bili u takvoj situaciji odlučili su podvrgnuti se temeljitom liječničkom pregledu. (Usporedi Priče Salamunove 14:30; 16:24; 1. Korinćanima 12:26.) Možda je neki fizički problem uzrok emocionalne ili duševne tjeskobe. U nekim je slučajevima liječenje takvog problema emocionalno bolesnoj osobi donijelo olakšanje.b Ako se ne ustanovi neki fizički problem, liječnik će možda, ako ga se zamoli, preporučiti nekog specijalista za duševno zdravlje. Što bi tada trebalo učiniti? Kao što je već navedeno, to je odluka koju mora svaki pojedinac sam odvagnuti. Drugi ga ne bi trebali kritizirati ili osuđivati (Rimljanima 14:4).

Ipak, mora se primijeniti praktična mudrost i paziti da se ne zaborave biblijska načela (Priče Salamunove 3:21; Propovjednik 12:13). U slučaju fizičke bolesti, pacijenti se suočavaju s velikim izborom liječenja, od konvencionalne medicine do terapija kao što su naturopatija, akupunktura i homeopatija. Postoje i raznorazni praktičari za duševno zdravlje. Među njima su analitički psihoterapeuti i drugi, koji će možda kopati po osobnoj prošlosti pacijenta kako bi pronašli razloge za nepravilnosti u ponašanju ili za bolne emocije. Behavioralni će psihoterapeuti možda pokušati pomoći pacijentu da nauči nove obrasce ponašanja. Neki praktičari za duševno zdravlje smatraju da većinu duševnih bolesti treba liječiti lijekovima.c Drugi, navodno, preporučuju dijetu i vitamine.

Pacijenti i njihove obitelji trebaju prilikom razmatranja ovih mogućnosti biti oprezni (Priče Salamunove 14:15). Pažnje je vrijedno da je profesor Paul McHugh, voditelj Odjela za psihijatriju i behaviorističke znanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins, rekao da je područje duševnog zdravlja “još nerazvijena grana medicine. Teško može dokazati svoje pretpostavke dok se bavi poremećajima najkompleksnijih područja ljudskog života — umom i vladanjem.” Takva situacija ostavlja otvorena vrata ekscentričnosti i prijevari, kao i dobronamjernim tretmanima koji mogu više štetiti nego koristiti.

Isto tako treba spomenuti da dok psihijatri i psiholozi imaju stručnu, postdiplomsku akademsku titulu, mnogi drugi koji nemaju nikakve stručne kvalifikacije prakticiraju bez nadzora kao savjetnici ili terapeuti. Neki su potrošili mnogo novca, konzultirajući takve nekvalificirane ljude.

Čak i kod izučenog, kvalificiranog stručnjaka za duševno zdravlje potrebno je brižno odvagnuti neke stvari. Kad izabiremo liječnika ili kirurga, moramo biti sigurni da će poštivati naša na Bibliji utemeljena gledišta. Slično tome, opasno bi bilo konzultirati nekog stručnjaka za duševno zdravlje koji ne poštuje naša vjerska i moralna gledišta. Mnogi se kršćani snažno naprežu kako bi, usprkos duševnim i emocionalnim problemima, imali “isti misaoni stav kakav je imao Krist Isus” (Rimljanima 15:5, NW). Ti se kršćani s pravom zanimaju za stavove svakoga tko bi mogao utjecati na njihovo razmišljanje ili ponašanje. Neki praktičari smatraju da su sva ograničenja koja nameću biblijska vjerovanja nepotrebna i potencijalno štetna za duševno zdravlje. Možda odobravaju, ili čak preporučuju, postupke koji se u Bibliji osuđuju, kao što su homoseksualnost i bračna nevjera.

Takva razmišljanja spadaju u ono što je apostol Pavao nazvao “proturječja nekog nazovispoznanja” (1. Timoteju 6:20, Duda-Fućak). Ona proturječe istini o Kristu i sastavni su dio ‘filozofije i prazne prijevare’ ovoga svijeta (Kološanima 2:8). Biblijski je kriterij jasan: “Nema mudrosti ni razuma ni savjeta na suprot Bogu” (Priče Salamunove 21:30). Praktičari za duševno zdravlje koji “zlo zovu dobro, a dobro zlo” jesu “loša društva”. Umjesto da pomognu izliječiti labilne umove, oni će ‘pokvariti korisne navike’ (Izaija 5:20; 1. Korinćanima 15:33, NW).

Stoga bi kršćanin koji smatra potrebnim konzultirati specijalista za duševno zdravlje trebao pomno ispitati kvalifikacije, stav i glas tog praktičara te moguće djelovanje tretmana koji preporučuje. Ako neki potišteni kršćanin nije to u stanju učiniti sam, možda bi mu neki zreli, bliski prijatelj ili rođak mogao pomoći. Kršćanin koji nije siguran da li je mudro prihvatiti određeni tretman, možda će smatrati korisnim da o tome porazgovara sa starješinama u skupštini — iako će konačnu odluku morati donijeti sam (ili njegovi roditelji, ili muž i žena zajedno).d

Znanost je danas u stanju u pogledu ublažavanja patnji učiniti mnogo više nego u prošlosti. Ipak, postoje mnoge bolesti — i tjelesne i duševne — koje su zasada neizlječive te ih se do kraja ovog sustava stvari mora podnositi (Jakov 5:11). “Vjerni i razboriti rob”, starješine i svi drugi u skupštini pružaju bolesnima u međuvremenu svoju samilosnu ruku i podršku. I sam Jehova ih krijepi da ustraju do tog predivnog vremena kad bolesti više ne bude (Matej 24:45, NW; Psalam 41:1-3; Izaija 33:24).

[Bilješke]