Natrag u prah — kako?
‘PRAH si i u prah ćeš se vratiti.’ Kad je prvi čovjek, Adam, čuo ove riječi, znao je što može očekivati. Bio je napravljen od praha zemaljskog i vratit će se u običan prah. Umrijet će jer je bio neposlušan svom Stvoritelju, Jehovi Bogu (1. Mojsijeva 2:7, 15-17; 3:17-19).
Biblija pokazuje da su ljudi napravljeni od praha. Ona također kaže: “Koja duša zgriješi ona će poginuti” (Ezehijel 18:4; Psalam 103:14). Smrt je donijela tugu milijunima i uvijek iznova otvara pitanja o uklanjanju ljudskih ostataka.
Običaji u prošlosti i sadašnjosti
Kako su se ljudski ostaci uklanjali među Božjim narodom drevnih vremena? Biblija rano na svojim stranicama spominje različite načine postupanja s mrtvima, uključujući i zakopavanje u zemlju (1. Mojsijeva 35:8). Patrijarh Abraham i njegova žena Sara, kao i njihov sin Izak i unuk Jakov pokopani su u pećini Makpeli (1. Mojsijeva 23:2, 19; 25:9; 49:30, 31; 50:13). Izraelski suci Gedeon i Samson pokopani su ‘u grobovima svojih otaca’ (Sudije 8:32; 16:31). To ukazuje da se među drevnim Božjim narodom preferiralo posjedovanje obiteljskih grobnih lokacija. Kad je Isus Krist umro u prvom stoljeću n. e., njegovo tijelo bilo je položeno u novoisklesani grob u stijeni (Matej 27:57-60). Dakle, ljudske ostatke uglavnom se zakapalo u zemlju ili stavljalo u grobnice. To je još uvijek običaj u većini mjesta širom svijeta.
Međutim, danas je, zbog ozbiljne nestašice prostora i visoke cijene zemljišta, u nekim dijelovima svijeta sve teže pronaći lokacije za pokapanje. Zato neki razmatraju druge načine za uklanjanje ljudskih ostataka.
Rasipanje pepela nakon kremiranja ljudskih ostataka postaje sve češće. U Engleskoj se to sada radi sa oko 40 posto umrlih. U Švedskoj, gdje se u urbanim područjima kremira preko 80 posto umrlih, neke šume su određene za rasipanje pepela. A u Shanghaiu i u nekoliko drugih primorskih gradova u Kini, gradske vlasti podupiru masovna rasipanja pepela u more nekoliko puta godišnje.
Gdje se pepeo može rasuti? Ne na bilo kojem mjestu. Neki se boje da rasipanje pepela može štetiti okolini. No, kremiranjem se svaki mogući rizik od epidemije zapravo svodi na nulu. Neka groblja u Engleskoj i memorijalni parkovi u Sjedinjenim Državama imaju odvojene livade ili cvjetnjake koji služe kao mjesta za rasipanje pepela. Naravno, kršćani su naročito zainteresirani za biblijsko gledište o kremiranju i rasipanju pepela.
Kakvo je biblijsko gledište?
U objavi protiv “kralja Babilona”, prorok Izaija je rekao: “Odbačen si bez ukopnog mjesta za sebe” (Izaija 14:4, 19, NW). Treba li rasipanje pepela usporediti s takvim primjerom poniženja? Ne, jer se ovdje ne ukazuje na kremiranje i čuvanje ili rasipanje pepela koji ostaje nakon toga.
Isus Krist je govorio o zemaljskom uskrsnuću mrtvih koje će se odvijati za vrijeme njegove Milenijske Vladavine kad je rekao: “Svi koji su u grobovima čuti [će] glas [moj], i izići će” (Ivan 5:28, 29). Međutim, činjenica da sam grob nije neophodan zahtjev da bi se uskrsnulo neku osobu potvrđena je u jednom drugom proročanskom opisu uskrsavanja. Otkrivenje 20:13 navodi: “More dade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace.” Dakle, nije važno gdje se ili kako se netko ‘vraća u prah’. Umjesto toga, važno je da li se Bog sjeća te osobe i da li će je uskrsnuti (Job 14:13-15; usporedi Luku 23:42, 43). Jehovi sigurno ne trebaju impresivne grobnice koje bi mu pomogle sjetiti se ljudi. Kremiranje ne sprečava nečije uskrsnuće. A ako se rasipanje pepela obavlja s ispravnim motivom i bez ceremonija krive religije, to ne bi bilo nespojivo s Pismima.
Oni koji se odluče za rasipanje pepela trebat će obratiti pažnju na zakon zemlje. Također bi bilo na mjestu da uzmu u obzir osjećaje onih koji su ožalošćeni, a i drugih osoba. Jehovini sluge postupit će dobro ako paze da iskazivanjem svoje biblijske slobode u tom pogledu ne nanesu prigovor dobrom imenu koje kršćani nose. To je naročito važno u zemljama gdje su kremiranje i rasipanje pepela zakonski omogućeni ali u društvu još uvijek nisu u potpunosti prihvaćeni. Naravno, kršćanin će izbjegavati sve rituale ili običaje koji se temelje na vjerovanju u besmrtnost ljudske duše.
Potpuno oslobođenje od groba!
Neki koji zastupaju rasipanje pepela kažu da to znači slobodu od pokapanja u grobove. Međutim, ono što će donijeti najveće oslobođenje bit će ispunjenje biblijskog obećanja da će se, kao ‘posljednji neprijatelj, ukinuti smrt’ (1. Korinćanima 15:24-28).
To znači da će grobovi, rake, pa čak i kremiranje i rasipanje pepela, postati stvar prošlosti. Da, smrti više neće biti. Pod božanskim nadahnućem apostol Ivan je napisao: “Čuh glas veliki s neba gdje govori: evo skinije Božije medju ljudima, i življeće s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 21:3, 4).
Sve to ostvarit će se kad ljudska smrt koja proizlazi iz Adamovog grijeha bude potpuno uklonjena pod Božjim Kraljevstvom. Tada se poslušno čovječanstvo više neće suočavati s izgledom da se vraća u prah.
[Slika na stranici 29]
Uobičajene metode uklanjanja ljudskih ostataka
[Slika na stranici 31]
Rasipanje pepela u zaljevu Sagami u Japanu
[Slika na stranici 31]
Ljubaznošću Koneishe, Tokyo