Odreći se mnogo toga radi nečeg što je važnije

ISPRIČAO JULIUS OWO BELLO

Bio sam Aladura 32 godine.a Vjerovao sam da će liječenje vjerom i molitve riješiti sve moje probleme i izliječiti sve bolesti. Nikada nisam kupio niti jedan lijek, čak niti protiv bolova. Tokom tih godina, nitko iz moje obitelji nije nikada bio u bolnici. Kad god bi se jedno od moje djece razbolilo, ja sam se dan i noć molio za njega dok se nije oporavilo. Vjerovao sam da Bog uslišava moje molitve i da me blagoslivlja.

BIO sam član Egbe Jollya, najprominentnijeg društvenog kluba u Akureu, gradu u zapadnoj Nigeriji. Moji su prijatelji bili najbogatiji i najmoćniji ljudi u našem gradu. Često me u mom domu posjećivao Deji, kralj Akurea.

Isto tako, bio sam i poligamist, imajući šest žena i mnogo konkubina. Moj je posao uspijevao. Sve mi je polazilo za rukom. Ipak, poput putujućeg trgovca iz Isusove usporedbe o biseru, pronašao sam nešto toliko dragocjeno da sam se u zamjenu za to odrekao pet svojih žena, svojih konkubina, crkve, društvenog kluba i svjetovne prominentnosti (Matej 13:45, 46).

Kako sam postao Aladura

Za Aladure sam prvi puta čuo 1936, kada mi je bilo 13 godina. Jedan mi je prijatelj po imenu Gabriel rekao: “Ako posjetiš Kristovu apostolsku crkvu, čut ćeš Boga kako govori.”

“Kako Bog govori?” pitao sam ga.

Rekao je: “Dođi, i vidjet ćeš.”

Bio sam nestrpljiv da čujem Boga. Zato sam te večeri s Gabrielom otišao u crkvu. Mala je kuća bila ispunjena obožavateljima. Skupština je počela pjevati: “Dođite, ljudi! Isus je ovdje!”

Za vrijeme ovog pjevanja, netko je uzviknuo: “Siđi dolje, sveti duše!” Netko drugi je zazvonio zvonom i skupština je utihnula. Zatim je jedna žena počela uzbuđeno brbljati na stranom jeziku. Odjednom je uzviknula: “Slušajte Božju poruku, o ljudi! Bog je rekao ovo: ‘Molite se za lovce da ne ubijaju ljude!’” Zrak je bio nabijen emocijama.

Vjerovao sam da je Bog govorio kroz nju, pa sam se sljedeće godine krstio kao član Kristove apostolske crkve.

Prvi kontakt s Jehovinim svjedocima

Godine 1951. primio sam primjerak časopisa Kula stražara od jednog Svjedoka po imenu Adedeji Boboye. Časopis je bio zanimljiv pa sam se pretplatio na njega i redovito ga čitao. Godine 1952. prisustvovao sam četverodnevnom oblasnom kongresu Jehovinih svjedoka u Ado Ekitiju.

Bio sam impresioniran onim što sam vidio na kongresu. Ozbiljno sam razmišljao o tome da postanem Jehovin svjedok, no odbacio sam tu ideju. Moj je problem bio to što sam u to vrijeme imao tri žene i jednu konkubinu. Mislio sam da nije moguće da živim samo s jednom ženom.

Nakon što sam se vratio u Akure, rekao sam Adedeji da me više ne posjećuje i nisam obnovio svoju pretplatu na Kulu stražaru. Postao sam aktivniji u svojoj crkvi. Konačno, razmišljao sam, Bog me blagoslivlja otkako sam se pridružio Kristovoj apostolskoj crkvi. Oženio sam tri žene i dobio mnogo djece. Izgradio sam vlastitu kuću. Nikad nisam bio u bolnici. Budući da je izgledalo da Bog uslišava moje molitve, zašto bih mijenjao svoju religiju?

Sve istaknutiji položaj uz sve veće razočaranje

Počeo sam prilagati crkvi velike sume novca. Uskoro su me postavili za crkvenog starješinu, na položaj koji mi je omogućavao da dobijem uvid u interne poslove crkve. Uznemirilo me ono što sam vidio. Pastor i “proroci” voljeli su novac; njihova me pohlepa zaprepastila.

Naprimjer, u ožujku 1967. različite žene rodile su mi troje djece. U crkvi je bio običaj da se održi obred davanja imena djetetu. Zato sam odnio poklone — ribu, limunadu i gazirana bezalkoholna pića — pastoru kao pripremu za obred.

Na dan službe u crkvi, pastor je pred cijelom skupštinom rekao: “Iznenadili su me bogati ljudi u ovoj crkvi. Žele imati obred davanja imena, a sve što donesu jesu gazirana pića i riba. Nema mesa! Nema koze! Zamislite! Kain je prinio Bogu žrtvu od velikih jamova (jestivo korijenje), no Bog nije prihvatio tu žrtvu budući da u njoj nije bilo krvi. Bog želi stvari koje u sebi imaju krv. Abel je donio životinju i njegova je žrtva bila prihvaćena.”

Nato sam ustao i bijesno odjurio. Međutim, još uvijek sam posjećivao crkvu. Sve sam više vremena počeo provoditi u druženju i prisustvovanju sastancima svog kluba. Ponekad sam prisustvovao sastancima u Dvorani Kraljevstva, te sam obnovio svoju pretplatu na Kulu stražaru. Ipak, još uvijek nisam bio spreman postati Jehovin svjedok.

Odluka da služim Jehovi

Za mene je prekretnica došla 1968. Jednog sam dana počeo čitati članak iz Kule stražare koji je opisivao brutalno progonstvo Jehovinih svjedoka u Malaviju. Govorio je o petnaestogodišnjoj djevojci koja je bila svezana za drvo i šest puta silovana zato što je odbila kompromitirati svoju vjeru. Duboko šokiran, odložio sam časopis, no i dalje sam mislio na njega. Shvatio sam da niti jedna djevojka iz moje crkve ne bi pokazala takvu vrstu vjere. Kasnije te večeri, ponovno sam uzeo časopis i pročitao istu stranicu.

Počeo sam ozbiljno proučavati Bibliju. Kako sam rastao u spoznaji, počeo sam uviđati koliko nas je crkva zavodila. Kao što je bilo i u drevna vremena, naši su svećenici konstantno samo ‘činili zlodjelo’ (Ozej 6:9, Šarić). Takvi su ljudi bili među lažnim prorocima na koje je Isus upozorio! (Matej 24:24). Više nisam vjerovao u njihove vizije i moćna djela. Odlučio sam se osloboditi krive religije te pomoći drugima da učine to isto.

Nastojanja da me se zadrži u crkvi

Kada su crkveni starješine uvidjeli da sam čvrsto odlučio napustiti crkvu, poslali su delegaciju kako bi sa mnom pregovarala. Nisu željeli izgubiti važan izvor prihoda. Ponudili su mi da me učine Baba Egbeom, patronom jedne od Kristovih apostolskih crkvi u Akureu.

Odbio sam ih i rekao im zašto. “Crkva nam laže”, rekao sam. “Oni kažu da će svi dobri ljudi ići na nebo. No ja sam pročitao Bibliju i uvjeren sam da će samo 144 000 ljudi ići na nebo. Drugi će pravedni ljudi živjeti na rajskoj Zemlji” (Matej 5:5; Otkrivenje 14:1, 3).

Pastor crkve pokušao je moje žene okrenuti protiv mene. Rekao im je da spriječe Jehovine svjedoke da dolaze u našu kuću. Jedna od mojih žena otrovala mi je hranu. Dvije su me upozorile na viziju koju su imale u crkvi. Vizija je pokazala da ću umrijeti ako napustim crkvu. Usprkos tome, i dalje sam svjedočio svojim ženama, pozivajući ih da dođu sa mnom na sastanke. “Tamo ćete pronaći druge muževe”, rekao sam. Međutim, niti jedna od njih nije pokazala nikakav interes, te su me i dalje nastojale obeshrabriti.

Na koncu sam, 2. veljače 1970, nakon što sam se vratio s puta u susjedni grad, ustanovio da je kuća prazna. Sve moje žene otišle su s djecom.

Ostati s jednom ženom

‘Sada mogu riješiti svoju bračnu situaciju’, mislio sam. Pozvao sam svoju prvu ženu, Janet, da se vrati kući. Pristala je. No, njezina se obitelj tome snažno protivila. Kada su moje druge žene saznale da sam pozvao Janet da se vrati, otišle su u kuću njenog oca i pokušale je istući. Njezina me obitelj pozvala na sastanak.

Na sastanku je bilo prisutno oko 80 osoba. Janetin ujak, koji je bio glava obitelji, rekao je: “Ako želiš ponovno oženiti našu kćerku, onda moraš natrag uzeti i druge žene. Ali ako želiš prakticirati svoju novu religiju i ostati s jednom ženom, onda si moraš pronaći drugu ženu. Ako vratiš Janet, tvoje će je druge žene ubiti, a mi ne želimo da naša kćerka pogine.”

Nakon mnogo razgovaranja, obitelj je uvidjela da sam odlučan imati samo jednu ženu. Konačno su popustili. Ujak je rekao: “Nećemo ti uzeti ženu. Možeš je voditi sa sobom.”

Dana 21. svibnja 1970, Janet i ja bili smo zakonski vjenčani. Devet dana kasnije krstio sam se kao Jehovin svjedok. U prosincu iste godine krstila se i Janet.

Uživanje Jehovinih blagoslova

Članovi naše nekadašnje crkve prorekli su da ćemo, ukoliko postanemo Svjedoci, umrijeti. To je bilo prije gotovo 30 godina. Čak ako sada i umrem, bi li to bilo zato što sam postao Jehovin svjedok? Ako moja žena sada umre, može li itko reći da je umrla zato što je postala Jehovin svjedok?

Borim se da svoje sedamnaestero djece usmjerim na put istine. Iako su mnogi od njih u vrijeme kad sam postao Svjedok već bili odrasli, hrabrio sam ih da proučavaju Bibliju i vodio ih na sastanke i kongrese. Radost mi je što petero njih sa mnom služi Jehovi. Jedan služi uz mene kao starješina u skupštini. Drugi je sluga pomoćnik u obližnjoj skupštini. Dvoje moje djece služi kao opći pioniri.

Kada pogledam unatrag, divim se Jehovinoj nezasluženoj dobrohotnosti kada mi je pomogao da postanem njegov sluga. Kako su samo istinite Isusove riječi: “Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla!” (Ivan 6:44).

[Bilješka]