Bioetika i beskrvna kirurgija
POSLJEDNJIH je godina došlo do neviđenog napretka na području medicine. Međutim, iako je napredak doveo do rješavanja mnogih medicinskih problema, neki njegovi aspekti uzrokovali su etičke probleme.
Liječnici moraju promišljati o dilemama poput ovih: Treba li ponekad odustati od agresivnih metoda liječenja kako bi pacijent mogao dostojanstveno umrijeti? Treba li liječnik poništiti odluku pacijenta ako smatra da je to najbolje za pacijenta? Kako pravedno raspodijeliti zdravstvenu zaštitu kad skupe metode liječenja nisu svima dostupne?
Takva su složena pitanja dovela u središte pažnje medicinsku disciplinu nazvanu bioetika. Bioetika nastoji pomoći liječnicima i znanstvenicima da poduzmu odgovarajuće mjere u vezi s etičkim posljedicama biološkog istraživanja i medicinskog napretka. Budući da se u bolnicama donose mnoge najteže odluke, mnoge su bolnice organizirale bioetičke odbore. Članovi odbora — od kojih su neki liječnici i pravnici — često prisustvuju seminarima o bioetici, na kojima se analiziraju etički problemi u medicini.
Neka pitanja koja se često postavljaju na takvim seminarima glase: U kojoj mjeri liječnici trebaju poštovati vjerovanja Jehovinih svjedoka koji, prvenstveno iz religioznih razloga, odbijaju transfuziju krvi? Treba li liječnik dati transfuziju pacijentu protiv njegove volje ako mu se čini da je to medicinski “preporučljivo”? Da li bi bilo etički učiniti to bez pacijentovog znanja, jer ‘pacijenta ne može povrijediti ono što ne zna’?
Da bi u takvim situacijama mogli na odgovarajući način postupiti, liječnici trebaju dobiti objektivne informacije o gledištu Svjedoka. Što se Jehovinih svjedoka tiče, oni žele liječnicima objasniti svoj stav, jer shvaćaju da se obostranim razumijevanjem mogu izbjeći sukobi.
Razmjena mišljenja
Profesor Diego Gracia, istaknuti španjolski stručnjak na području bioetike, želio je da njegova grupa sudjeluje u takvom razgovoru. “Mislim da je sasvim prikladno da se vama [Jehovinim svjedocima] pruži prilika da kažete što vas brine (...) s obzirom na teškoće na koje nailazite zbog transfuzije krvi”, rekao je profesor.
Tako su 5. lipnja 1996. tri predstavnika Jehovinih svjedoka bila pozvana na Sveučilište Complutense u Madridu (Španjolska) kako bi objasnila svoja gledišta. Bilo je prisutno oko 40 liječnika i drugih stručnjaka.
Nakon što su Svjedoci iznijeli kratku prezentaciju, prisutni su mogli postavljati pitanja. Svi su se prisutni složili da odrastao pacijent ima pravo odbiti određeno liječenje. Grupa je isto tako smatrala da se pacijentu nikad ne bi smjelo dati transfuziju bez njegovog informiranog pristanka. Ipak, zabrinjavali su ih neki aspekti gledišta Svjedoka.
Jedno se pitanje odnosilo na novac. Beskrvna kirurgija ponekad zahtijeva posebna sredstva, kao što su laserski skalpeli i skupi lijekovi, kao što je eritropoetin, koji se koristi kako bi se stimuliralo stvaranje crvenih krvnih stanica. Jednog je liječnika zanimalo da li Svjedoci uopće mogu očekivati da će im javne zdravstvene službe pružiti posebne povlastice ako odbijaju jeftinije mogućnosti liječenja (homolognu krv).
Priznajući da je novac neizbježno jedan od činilaca koje liječnici moraju uzeti u obzir, predstavnik Svjedoka ukazao je na objavljena istraživanja koja analiziraju skrivene troškove transfuzija homologne krvi. Istraživanja su obuhvatila i troškove liječenja komplikacija nastalih zbog transfuzije, kao i gubitak zarade do kojeg dolazi zbog takvih komplikacija. Citirao je jedno opsežno istraživanje provedeno u Sjedinjenim Državama koje ukazuje na to da prosječna doza krvi, koja u početku košta samo 250 američkih dolara, ustvari stvori troškove veće od 1 300 dolara — to je preko pet puta viša cijena od početnog iznosa. Dakle, istaknuo je, kad se uzmu u obzir svi činioci, beskrvna je kirurgija ekonomski isplativija. Osim toga, velik dio takozvanih posebnih troškova beskrvne kirurgije otpada na opremu koja se može višekratno koristiti.
Jedno drugo pitanje koje je zanimalo nekoliko liječnika odnosilo se na grupni pritisak. Zanimalo ih je što bi se dogodilo kad bi se neki Svjedok pokolebao i primio transfuziju krvi? Da li bi bio izopćen iz društva Svjedoka?
Odgovor na ovo pitanje ovisio bi o samoj situaciji, jer neposlušnost Božjem zakonu sigurno je ozbiljna stvar, koju trebaju ispitati skupštinski starješine. Svjedoci bi sigurno željeli pomoći svakoj osobi koja je doživjela traumatično iskustvo zbog operacije opasne po život i koja je primila transfuziju. Takav bi se Svjedok sigurno vrlo loše osjećao i bio bi zabrinut za svoj odnos s Bogom. Takva bi osoba možda trebala pomoć i razumijevanje. Budući da je ljubav bit kršćanstva, starješine bi trebali nepokolebljivost ublažiti milosrđem, kao što to čine u svim pravnim slučajevima (Matej 9:12, 13; Ivan 7:24).
“Hoćete li uskoro preispitati svoj etički stav?” pitao je jedan profesor bioetike, koji je došao iz Sjedinjenih Država. “Druge su religije posljednjih godina to učinile.”
Bilo mu je objašnjeno da je stav Svjedoka o svetosti krvi doktrinarno vjerovanje, a ne etičko gledište podložno periodičnim ispitivanjima. Jasna biblijska zapovijed ne dopušta kompromis (Djela apostolska 15:28, 29). Za Svjedoka bi prestupanje ovog božanskog zakona bilo jednako neprihvatljivo kao i prelaženje preko idolopoklonstva ili bluda.
Jehovini svjedoci izuzetno cijene spremnost liječnika — poput onih prisutnih na seminaru o bioetici u Madridu — da poštuju njihovu odluku da traže alternativne metode liječenja koje su u skladu s njihovim uvjerenjima temeljenim na Bibliji. Bioetika će nesumnjivo igrati važnu ulogu u poboljšanju odnosa između liječnika i pacijenta kao i u unapređivanju većeg poštovanja želja pacijenata.
Kao što je navodno rekao jedan poznati španjolski liječnik, liječnici moraju uvijek imati na umu da “u radu koriste nesavršene instrumente i pogrešive metode”. Zbog toga je potrebno da budu “čvrsto uvjereni u to da uvijek treba pružiti ljubav tamo gdje nedostaje znanje”.