Bojiš li se vjerovati drugima?
‘NE POSTOJI nitko s kim bih mogao razgovarati. Ljudi neće razumjeti. Previše su zaokupljeni vlastitim problemima. Nemaju vremena za moje.’ Mnogi tako razmišljaju, pa zato svoje stvari zadržavaju za sebe. Kada ih drugi ljudi pitaju kako su, često im žele reći, ali to ipak ne učine. Jednostavno se ne mogu otvoriti.
Istina, postoje ljudi koji ne žele pomoć od drugih. No, mnogi očajnički žele pomoć, ali se boje otkriti svoje najosobnije misli, osjećaje i iskustva. Jesi li ti jedan od njih? Da li zaista ne postoji nitko kome možeš vjerovati?
Razumjeti strah
U današnjem svijetu vlada klima nepovjerenja. Mladi ne razgovaraju sa svojim roditeljima. Roditelji ne mogu razgovarati jedan s drugim. Malo je onih koji su spremni razgovarati s osobama na položaju autoriteta. Budući da se nisu u stanju povjeriti drugima, neki se okreću alkoholu, drogama ili divljem načinu života u pokušaju da pobjegnu od svojih problema (Priče Salamunove 23:29-35; Izaija 56:12).
Pouzdanje u osobe koje imaju autoritet, kao što su svećenici, liječnici, terapeuti i učitelji, uzdrmano je beskrajnim razotkrivanjima nepoštenja i nemorala. Naprimjer, prema jednoj procjeni preko 10 posto svećenika upleteno je u loše seksualno ponašanje. Takvi “razarači povjerenja”, zapaža jedan pisac, “kopaju kanjone, pukotine i rascjepe u međuljudskim odnosima”. Kako to utječe na njihove vjernike? To uništava povjerenje.
Naširoko rasprostranjen slom morala također vodi do krize u obitelji i to u tolikoj mjeri da su nesređene obitelji gotovo pravilo, a ne iznimka. Dom je nekada bio ambijent za odgoj. Danas on često nije ništa više nego benzinska pumpa u vrijeme jela. Kada dijete odraste u obitelji čiji su članovi “bez prirodne naklonosti”, to često rezultira time da ono nije u stanju vjerovati drugima kao odrasla osoba (2. Timoteju 3:3, NW).
Nadalje, kako se prilike u svijetu pogoršavaju, sve smo više izloženi potencijalno traumatičnim iskustvima. U sličnoj situaciji prorok Mihej je napisao: “Ne vjerujte prijatelju” (Mihej 7:5). Možda imaš isti takav stav nakon manjeg razočaranja, izigranog povjerenja ili nekog većeg po život opasnog događaja. Teško ti je ponovno vjerovati drugima te postaješ emocionalno tup, živeći dan za danom iza emocionalnog zida. (Usporedi Psalam 102:1-7.) Takav ti stav, istina, može pomoći da funkcioniraš, ali “bol u srcu” koji osjećaš lišava te svake prave radosti u životu (Priče Salamunove 15:13, St). Činjenica je da ako želiš biti duhovno, emocionalno, mentalno i fizički zdrav, taj se zid mora srušiti i ti moraš naučiti da vjeruješ ljudima. Je li to moguće? Jest.
Zašto se zid mora srušiti?
Povjeravanje drugima donosi olakšanje opterećenom srcu. Ana je imala takvo iskustvo. Imala je dobar brak, siguran dom, ali je bila jako tjeskobna. Iako je bila “tužna u srcu”, mudro se ‘pomolila Gospodinu’ s takvim intenzitetom da su joj nijeme usne drhtale. Da, ona se povjerila Jehovi. Zatim je svoje srce otvorila Božjem predstavniku Heliju. Kakav je bio rezultat? “Otide [Ana] svojim putem, i jede, i lice joj ne bješe više kao prije” (1. Samuelova 1:1-18).
U većini kultura poznate su koristi prisnog povjeravanja. Naprimjer, dijeljenje ideja i iskustava s onima koji se nalaze u sličnoj situaciji može se pokazati korisnim. Istraživači zaključuju: “Emocionalno izoliranje uzrokuje bolest — da bismo ostali mentalno zdravi moramo se povjeriti.” Sve veća grupa znanstvenih istraživanja potvrđuje istinitost nadahnute poslovice koja kaže: “Onaj tko se osamljuje tražit će svoju vlastitu sebičnu čežnju; planut će protiv svake praktične mudrosti” (Priče Salamunove 18:1, NW).
Kako ti drugi ljudi mogu pomoći ako im se ne otvoriš? Dok Jehova Bog može čitati srca, tvoje najdublje misli i osjećaji za tvoju su obitelj i prijatelje zatvorena knjiga — ukoliko se ne otvoriš (1. Dnevnika 28:9). Kada problem uključuje prestupanje Božjeg zakona, odlaganje priznanja samo pogoršava stvar (Priče Salamunove 28:13).
Sasvim sigurno, koristi koje proizlaze iz povjeravanja tjeskobe drugima daleko nadmašuju rizik da ćemo biti povrijeđeni. To naravno ne znači da bismo trebali osobne potankosti rastrubiti svima bez razlike. (Usporedi Sudije 16:18; Jeremiju 9:4; Luku 21:16.) “Ima prijatelja koji vode u propast”, upozorava se u Pričama Salamunovim 18:24 (St), ali zatim se dodaje: “Ima i prijatelja privrženijih od brata.” Gdje možeš pronaći takvog prijatelja?
Vjeruj svojoj obitelji
Ako imaš problem, jesi li pokušao razgovarati o tome sa svojim bračnim partnerom ili roditeljima? “Za mnoge probleme, sve što je potrebno jest dubok i otvoren razgovor o njima”, priznaje jedan iskusni savjetnik (Priče Salamunove 27:9). Kršćanski muževi koji ‘ljube svoju ženu kao samoga sebe’, žene koje ‘slušaju svoje muževe’ i roditelji koji ozbiljno shvaćaju svoju od Boga im dodijeljenu odgovornost da ‘odgajaju svoju djecu u strahu Gospodinovu’ marljivo će se truditi da postanu slušaoci koji imaju sposobnost uživljavanja i korisni savjetnici (Efežanima 5:22, 33; 6:4). Iako nije imao ni ženu ni djecu u tjelesnom smislu, kakav li je divan primjer u tom pogledu pružio Isus! (Marko 10:13-16; Efežanima 5:25-27).
Što ako se problem ne može riješiti samo unutar obitelji? U kršćanskoj skupštini nikada ne moramo biti sami. “Ko oslabi, i ja da ne oslabim?” rekao je apostol Pavao (2. Korinćanima 11:29). Savjetovao je: “Nosite bremena jedan drugoga” (Galaćanima 6:2; Rimljanima 15:1). Među našom duhovnom braćom i sestrama sigurno možemo pronaći ne samo jednu osobu koja “brat postaje u nevolji” (Priče Salamunove 17:17).
Vjeruj skupštini
U više od 80 000 skupština Jehovinih svjedoka širom svijeta postoje ponizni muškarci koji služe kao “suradnici na vašoj radosti” (2. Korinćanima 1:24, St). To su starješine. “Čovjek će”, kaže Izaija, “biti kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj.” Starješine nastoje odgovarati tom opisu (Izaija 32:2; 50:4; 1. Solunjanima 5:14).
Prije nego što ih “Duh sveti postavi” starješine moraju udovoljavati biblijskim zahtjevima. Ta će činjenica ojačati tvoje pouzdanje u njih (Djela apostolska 20:28; 1. Timoteju 3:2-7; Titu 1:5-9). Ono o čemu razgovaraš sa starješinom ostat će strogo povjerljivo. To da je dostojan povjerenja jedan je od preduvjeta koje ispunjava. (Usporedi 2. Mojsijevu 18:21; Nehemiju 7:2).
Starješine u skupštini “staraju [se] za duše vaše, kao koji će dati odgovor” (Jevrejima 13:17). Ne potiče li te to da imaš povjerenja u te ljude? Naravno, ne odlikuju se svi starješine jednakim svojstvima. Neki se možda doimaju pristupačnije, ljubaznije ili imaju više razumijevanja nego neki drugi (2. Korinćanima 12:15; 1. Solunjanima 2:7, 8, 11, 12a). Zašto se ne bi povjerio starješini s kojim se osjećaš ugodno?
Ti ljudi nisu plaćeni profesionalci. Umjesto toga, oni su ‘darovi u ljudima’ za koje se pobrinuo Jehova kako bi ti pomogao (Efežanima 4:8, 11-13, NW; Galaćanima 6:1). Kako? Vješto koristeći Bibliju, oni će njenu iscjeljujuću moć primijeniti na tvoju osobnu situaciju (Psalam 107:20; Priče Salamunove 12:18; Jevrejima 4:12, 13). Molit će se s tobom i za tebe (Filipljanima 1:9; Jakov 5:13-18). Pomoć takvih savjetnika punih ljubavi mnogo može doprinijeti da se iscijeli uznemireni duh i obnovi duševni mir.
Kako graditi veze koje su dostojne povjerenja
Kada tražimo pomoć, savjet ili jednostavno nekog tko nas može saslušati to nije znak slabosti ili neuspjeha. To je samo realno priznavanje činjenice da smo nesavršeni i da nitko nema odgovor na sve. Zasigurno, najveći savjetnik i osoba kojoj se možemo povjeriti je naš nebeski Otac, Jehova Bog. Slažemo se s psalmistom koji je napisao: “Gospodin je krjepost moja i štit moj; u njega se pouzda srce moje, i on mi pomože” (Psalam 28:7). U molitvi mu možemo u bilo koje vrijeme i bez ustezanja ‘izliti svoje srce’, imajući pouzdanje da nas čuje i da se brine za nas (Psalam 62:7, 8; 1. Petrova 5:7).
Ali kako možeš naučiti da vjeruješ starješinama i drugima u skupštini? Kao prvo, preispitaj sebe. Jesu li tvoje bojazni zaista opravdane? Sumnjaš li u motive drugih? (1. Korinćanima 13:4, 7). Postoji li način da se rizik da ćeš biti povrijeđen svede na minimum? Postoji. Kako? Pokušaj u duhovnom ambijentu osobno upoznati druge. Razgovaraj s njima na skupštinskim sastancima. Idite zajedno u službu od kuće do kuće. Povjerenje se, kao i poštovanje, mora zaraditi. Zato budi strpljiv. Naprimjer, kako budeš upoznavao nekog duhovnog pastira, tako će tvoje pouzdanje u njega rasti. Postepeno otkrivaj stvari koje te zabrinjavaju. Ako reagira na odgovarajuć, suosjećajan i diskretan način, mogao bi onda pokušati još više otkriti.
Suobožavatelji Jehove, a naročito kršćanski starješine, naporno rade kako bi u svojim međusobnim odnosima oponašali Božja nježna svojstva (Matej 5:48). Rezultat toga je atmosfera povjerenja koja vlada u skupštini. Jedan dugogodišnji starješina kaže: “Jednu stvar braća moraju znati: Bez obzira na to što neka osoba učini, starješina ne gubi svoju kršćansku ljubav prema njoj. Njemu se možda ne sviđa ono što je učinjeno, ali on još uvijek voli svog brata i želi mu pomoći.”
Stoga nema potrebe da se osjećaš sam kad imaš neki problem. Razgovaraj s nekim tko ima “duhovne sposobnosti” i tko ti može pomoći da nosiš svoj teret (Galaćanima 6:1, NW). Zapamti da “briga u srcu čovječijem obara”, ali “ljubazne su riječi sa[će] meda, slast duši i zdravlje kostima” (Priče Salamunove 12:25; 16:24).
[Okvir na stranici 26]
Svaki kršćanin može biti zamoljen da pomogne nekom rođaku, prijatelju ili duhovnom bratu u vezi s nekim osobnim problemom. Znaš li kako pomoći?
Djelotvoran savjetnik
pristupačan je: Matej 11:28, 29; 1. Petrova 1:22; 5:2, 3
odabire pravi ambijent: Marko 9:33-37
nastoji razumjeti problem: Luka 8:18; Jakov 1:19
ne pretjeruje u svojim reakcijama: Kološanima 3:12-14
pomaže boriti se s bolnim emocijama: 1. Solunjanima 5:14; 1. Petrova 3:8
svjestan je vlastitih ograničenja: Galaćanima 6:3; 1. Petrova 5:5
daje konkretan savjet: Psalam 19:7-9; Priče Salamunove 24:26
zadržava povjerljivost: Priče Salamunove 10:19; 25:9