Zašto tolika tajnovitost?

“NIŠTA toliko ne opterećuje kao tajna.” Ili barem tako tvrdi francuska poslovica. Može li to objasniti zašto smo sretni kada znamo neku tajnu, ali smo ponekad frustrirani kada ne možemo govoriti o njoj? Ipak, kroz stoljeća su mnogi ljudi rado prihvaćali tajnovitost, udružujući se u tajna društva da bi postigli zajednički cilj.

Među najranijim od ovih tajnih društava bili su mistični kultovi koje nalazimo u Egiptu, Grčkoj i Rimu. Kasnije su se neka od ovih društava udaljila od svoje religiozne pozadine i dobila političke, ekonomske ili socijalne prizvuke. Naprimjer, kada su osnovani cehovi u Evropi u srednjem vijeku, njihovi članovi pribjegli su tajnosti prvenstveno zbog ekonomske samozaštite.

Tajna društva u modernim vremenima često su bila oformljivana iz prilično časnih pobuda, moguće sa “socijalnim i dobrotvornim namjerama”, kako to kaže Encyclopædia Britannica, i “da bi provodila humanitarne i obrazovne programe”. Neke bratovštine, klubovi mladih, društveni klubovi i druga društva također su tajna, ili makar djelomično tajna. Ova društva su obično bezopasna, njihovi članovi jednostavno smatraju tajnovitost uzbudljivom. Tajni obredi inicijacije snažno djeluju na emocije i jačaju sveze drugarstva i jedinstva. Članovi dobivaju osjećaj pripadnosti i smisla. Ovakva vrsta tajnih društava obično ne predstavlja opasnost onima koji nisu njihovi članovi. Oni koji nisu članovi ništa ne gube time što ne poznaju tajne društva.

Kada tajnovitost nagovještava opasnost

Nisu sva tajna društva jednako tajnovita. Ali, ona koja imaju “tajne unutar tajni”, kako to Encyclopædia Britannica izražava, predstavljaju posebnu opasnost. Objašnjava se da “korištenjem posebnih imena, iskušenja ili otkrivenjâ”, članovi viših rangova uspijevaju “držati se odvojenima”, stimulirajući na taj način “niže rangove da ulože napor potreban da bi dostigli uzvišene stupnjeve”. Opasnost svojstvena takvim društvima očita je. Budući da još nisu napredovali do tog spoznajnog stupnja, oni na nižim položajima mogu u potpunosti biti nesvjesni stvarnih ciljeva organizacije. Lako se uplesti u društvo čiji su ciljevi ili metode postizanja istih samo djelomično prepoznatljivi i čak možda nisu u potpunosti razjašnjeni. Ali osoba koja je inicirana u takvo društvo kasnije može uvidjeti da je teško osloboditi se, budući da je, takoreći, vezana lancima tajnovitosti.

Međutim, tajnovitost nagovještava još i veću opasnost kada društvo ima ilegalne ili kriminalne ciljeve, pokušavajući stoga sakriti i sâmo svoje postojanje. Ili ako su njegovo postojanje i opći ciljevi poznati, može pokušati svoje članove i kratkoročne planove zadržati tajnima. To je slučaj kod snažno motiviranih terorističkih grupa koje periodično šokiraju svijet svojim terorističkim napadima.

Da, tajnovitost može biti opasna, kako za pojedinca tako i za društvenu sredinu u cjelini. Pomisli na tajne tinejdžerske bande koje nasilno napadaju nevine žrtve, na kriminalistička udruženja poput tajnovite mafije, na društva za nadmoć bijelaca poput Ku Klux Klana,a da i ne spominjemo mnoge terorističke grupe širom svijeta koje stalno osujećuju nastojanja da se postigne svjetski mir i sigurnost.

Što sada smjeraju?

Tokom 1950-ih, kao nusprodukt hladnog rata, bile su organizirane tajne grupe u nekoliko zapadnoevropskih zemalja da bi služile kao temelj pokreta otpora u slučaju da Sovjeti ikada pokušaju pokoriti zapadnu Evropu. Naprimjer, prema njemačkim novinama Focus, “79 tajnih skladišta oružja” bilo je podignuto u Austriji u tom periodu. Nisu sve evropske zemlje bile ni svjesne postojanja ovih grupa. Jedan je časopis početkom 1990-ih objektivno izvijestio: “Još je nepoznato koliko ovakvih organizacija djeluje danas i što u posljednje vrijeme smjeraju.”

Da, zaista. Tko stvarno može znati koliko mnogo tajnih društava baš u ovom trenutku predstavlja prijetnju veću nego što itko od nas može i zamisliti?

[Bilješke]