Kako je Bog nadahnuo Bibliju?

KOMUNIKACIJA je danas zadivljujuća više nego bilo kada u povijesti. Telefoni, telefaks uređaji, kompjuteri — tko bi prije mnogo godina mogao zamisliti vrijeme kada će se poruke prenositi praktički svuda širom svijeta, i to smjesta?

Ali način komunikacije koji najviše zadivljuje jest onaj koji čovjek ne može svladati — božansko nadahnuće. Jehova je nadahnuo oko 40 ljudskih pisaca da načine njegovu pisanu Riječ, Bibliju. Jednako kao što i ljudi imaju na raspolaganju više načina komunikacije, tako je i Jehova koristio nekoliko metoda komunikacije da bi nadahnuo Pisma.

Diktiranje. Bog je dao određene poruke koje su kasnije stavljene u biblijski zapis.a Naprimjer, razmotri odredbe koje sačinjavaju savez Zakona. “Napiši sebi te riječi”, rekao je Jehova Mojsiju, “jer po tijem riječima učinih zavjet s tobom i s Izraelom” (2. Mojsijeva 34:27). Te “riječi”, koje su bile “prenesene preko anđela”, zapisao je Mojsije i sada se mogu naći u biblijskim knjigama 2, 3, 4. i 5. Mojsijeva (Djela apostolska 7:53, NW).

Mnogi drugi proroci, uključujući i Izaiju, Jeremiju, Ezehijela, Amosa, Nahuma i Miheja, primili su određene poruke od Boga preko anđela. Ponekad su ti ljudi svoje izjave počinjali izrazom: “Ovako veli Gospodin” (Izaija 37:6; Jeremija 2:2; Ezehijel 11:5; Amos 1:3; Mihej 2:3; Nahum 1:12). Tada bi ono što je Bog rekao stavljali u pisani oblik.

Vizije, snovi i trans. Vizija je prizor, prikaz ili poruka prenesena u misli osobe dok je budna, obično na neki poseban način. Naprimjer, Petar, Jakov i Ivan su “probudivši se” vidjeli viziju preobraženog Isusa (Luka 9:28-36; 2. Petrova 1:16-21). U nekim slučajevima poruka se prenosila u snu, ili u noćnoj viziji, tako da se utisnula primaocu u podsvijest dok je spavao. Danijel tako piše o ‘utvari glave moje na postelji mojoj’ — ili kako to prevodi Ronald A. Knox, “dok sam ležao gledajući u snu” (Danijel 4:10).

Osoba koju je Jehova doveo u trans očigledno utone u stanje duboke koncentracije, iako je barem djelomično budna. (Usporedi Djela apostolska 10:9-16.) U Bibliji grčka riječ koja se prevodi “trans” (ékstasis) znači ‘sklanjanje ili premještanje’. To ukazuje na misao o izvođenju uma iz normalnog stanja. Tako osoba u transu nije svjesna svoje sredine dok je potpuno sposobna da primi viziju. Apostol Pavao je vjerojatno bio u takvom transu kad “bi odnesen u raj, i ču neiskazane riječi kojijeh čovjeku nije slobodno govoriti” (2. Korinćanima 12:2-4).

Za razliku od onih koji su pisali poruke diktirane od Boga, biblijski pisci koji su primili vizije ili imali snove ili koji su proživjeli trans često su imali stanovitu slobodu u opisivanju svojim vlastitim riječima onoga što su vidjeli. Habakuku je bilo rečeno: “Piši utvaru, i da bude razgovijetno na pločama da se lako čita” (Habakuk 2:2).

Znači li to da ovi dijelovi Biblije nisu toliko nadahnuti kao oni odlomci koji su bili diktirani? Ne znači. Preko svog duha, Jehova je čvrsto usadio svoju poruku u misli svakog pisca, tako da su se prenosile Božje, a ne čovječje misli. Iako je Jehova dopuštao piscu da odabere odgovarajuće riječi, on je vodio um pisca i njegovo srce tako da niti jedna važna informacija ne bi bila izostavljena, a konačan ishod bio je taj da su riječi zaista smatrane kao Božje (1. Solunjanima 2:13).

Božanska objava. Biblija sadrži proročanstva — povijest otkrivenu i zapisanu unaprijed — nešto što je daleko iznad puke ljudske sposobnosti. Jedan primjer je uspon i pad ‘cara Grčke’, Aleksandra Velikog, prorečen oko 200 godina unaprijed! (Danijel 8:1-8, 20-22). Biblija također otkriva događaje koje ljudske oči nikad nisu vidjele. Stvaranje neba i Zemlje jedan je takav primjer (1. Mojsijeva 1:1-27; 2:7, 8). Osim toga, postoje razgovori koji su se vodili na nebu, kao što je onaj o kojem se izvještava u Knjizi o Jobu (Job 1:6-12; 2:1-6).

Ako ih Bog nije direktno otkrio piscu, onda je nekoga upoznao s takvim događajima, tako da su mogli postati dio usmene ili pismene povijesti, koja se prenosila s jedne generacije na drugu, sve dok nisu postali dio biblijskih spisa. (Vidi okvir na 7. stranici.) U svakom slučaju, možemo biti sigurni da je Jehova bio Izvor svih tih informacija i da je on vodio pisce tako da njihovi izvještaji nisu bili okaljani netočnošću, preuveličavanjem ili mitom. Petar je pisao s obzirom na proročanstvo: “Naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi”b (2. Petrova 1:21).

Zahtijevao se brižljiv trud

Iako su biblijski pisci bili “naučeni od svetoga Duha”, s njihove strane ipak se zahtijevalo promišljanje. Naprimjer, Salamun “motreći i istražujući složi mnogo priča. Staraše se propovjednik da nadje ugodne riječi, i napisa što je pravo, riječi istine” (Propovjednik 12:9, 10).

Neki biblijski pisci morali su se upustiti u poprilično istraživanje da bi potkrijepili dokazima svoj materijal. Luka je, naprimjer, pisao s obzirom na svoj izvještaj Evanđelja: “Namislih i ja, ispitavši sve od početka, po redu pisati.” Naravno, Božji duh je blagoslovio Lukine napore, bez sumnje potičući ga da pronađe pouzdane povijesne dokumente i da razgovara s pouzdanim očevicima, kao što su učenici koji su još bili na životu i možda Isusova majka, Marija. Božji duh je onda vodio Luku da precizno zabilježi informacije (Luka 1:1-4).

Za razliku od Lukinog Evanđelja, Ivanovo predstavlja izvještaj svjedoka, zapisan nekih 65 godina nakon što je Isus umro. Jehovin duh je, bez sumnje, oživljavao Ivanovo sjećanje tako da ne bi oslabilo s prolaskom vremena. To je bilo u skladu s onim što je Isus obećao svojim sljedbenicima: “Utješitelj Duh sveti, kojega će otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh” (Ivan 14:26).

U nekim su slučajevima biblijski pisci uključili pojedinosti uzete iz posvjedočenih dokumenata ranijih povijesnih pisaca, od kojih nisu svi bili nadahnuti. Jeremija je uglavnom na taj način sastavio Prvu i Drugu knjigu o Carevima (2. Carevima 1:18). Ezdra se pozivao na najmanje 14 nenadahnutih izvora da bi sakupio materijal za Prvu i Drugu knjigu Dnevnika, uključujući i “knjigu o caru Davidu” i ‘knjigu o carevima Judinim i Izraelovim’ (1. Dnevnika 27:24; 2. Dnevnika 16:11). Mojsije je čak citirao iz ‘knjige o ratovima Gospodinovim’ — vjerojatno nekog pouzdanog spisa o ratovima Božjeg naroda (4. Mojsijeva 21:14, 15).

U takvim je slučajevima sveti duh bio aktivno uključen, potičući biblijske pisce da odaberu samo pouzdan materijal, koji je nakon toga postao dio nadahnutog biblijskog zapisa.

Praktičan savjet — od koga?

Biblija sadrži mnoštvo praktičnih savjeta temeljenih na oštroumnim osobnim zapažanjima. Naprimjer, Salamun je napisao: “Nije li dakle dobro čovjeku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegova? Ja vidjeh i to da je iz ruke Božije” (Propovjednik 2:24). Pavao je izjavio da je pouka koju je dao s obzirom na brak ‘po njegovom savjetu’, iako je dodao: “Mislim da i ja imam Duha Božijega” (1. Korinćanima 7:25, 39, 40). Pavao je zasigurno imao Božjeg duha jer, prema riječima apostola Petra, ono što je Pavao pisao bilo je “po danoj mu premudrosti” (2. Petrova 3:15, 16, naglašeno od nas). Tako je on, vođen Božjim duhom, izražavao svoje mišljenje.

Kad su biblijski pisci izražavali takva osobna uvjerenja, činili su to na temelju proučavanja i primjene biblijskih tekstova koji su im bili dostupni. Možemo biti sigurni da su njihovi spisi u skladu s Božjim razmišljanjem. Ono što su zapisali postalo je dio Božje Riječi.

Dakako, Biblija sadrži i izjave nekih čije je razmišljanje bilo pogrešno. (Usporedi Joba 15:15 s 42:7.) Ona također uključuje nekoliko izjava koje prenose tjeskobne osjećaje Božjih slugu iako one ne prenose potpunu sliku o tome zašto su se tako osjećali.c Iako je obuhvatio takve osobne izjave, pisac je još uvijek bio vođen Božjim duhom da bi načinio točan zapis koji je poslužio u prepoznavanju i otkrivanju pogrešnog razmišljanja. Osim toga, kontekst u svakom slučaju pokazuje svakom razumnom čitatelju da li je piščevo razmišljanje valjano.

Ukratko, možemo biti uvjereni da je cijela Biblija Božja poruka. Zaista, Jehova se pobrinuo da sve što ona sadrži odgovara njegovom naumu i pruža važnu uputu za one koji mu žele služiti (Rimljanima 15:4).

Ljudski pisci — zašto?

To što se Jehova koristio ljudima u pisanju Biblije pokazuje njegovu veliku mudrost. Razmotri ovo: Da je Bog anđelima povjerio taj zadatak, da li bi Biblija naišla na isti odaziv? Istina, bilo bi uzbudljivo čitati o Božjim svojstvima i djelima s gledišta anđela. No da je ljudski faktor bio potpuno izostavljen, mogli bismo imati poteškoća s razumijevanjem poruke Biblije.

Za ilustraciju: Biblija je mogla jednostavno izvijestiti da je kralj David počinio preljub i ubojstvo i da se nakon toga pokajao. Ipak, koliko li je bolje imati Davidove vlastite riječi, kojima je izrazio tešku bol zbog svojih djela i preklinjao za Jehovin oprost! “Grijeh je moj jednako preda mnom”, pisao je. “Srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože” (Psalam 51:3, 17). Dakle, Biblija ima toplinu, raznolikost i privlačnost koju joj daje ljudski faktor.

Da, Jehova je birao najbolji način da nam da svoju Riječ. Iako se poslužio slabim i krhkim ljudima, oni su bili naučeni svetim duhom tako da ne bi bilo pogrešaka u njihovim zapisima. Dakle, Biblija ima nenadmašnu vrijednost. Njen savjet je razuman, a njena proročanstva s obzirom na budući Raj na Zemlji pouzdana (Psalam 119:105; 2. Petrova 3:13).

Zašto si ne učiniti navikom pročitati jedan dio Božje Riječi svaki dan? Petar je pisao: “Razvijte čežnju za nepatvorenim mlijekom koje pripada riječi, da biste kroz njega uzrasli do spasenja” (1. Petrova 2:2, NW). Budući da je nadahnuto od Boga, uvidjet ćeš da je sve Pismo “korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen” (2. Timoteju 3:16, 17).

[Bilješke]

[Okvir/slike na stranici 7]

Gdje je Mojsije našao informacije?

MOJSIJE je napisao biblijsku knjigu Postanka (1. Mojsijevu), ali sve što je on zapisao dogodilo se puno prije njegovog rođenja. Odakle je onda dobio te informacije? Mogle su mu biti otkrivene izravno od Boga ili se spoznaja o nekim događajima možda prenosila usmeno s jedne generacije na drugu. Budući da su ljudi u davnim vremenima imali duži životni vijek, većina onoga što je Mojsije zapisao u 1. Mojsijevoj moglo je biti preneseno od Adama do Mojsija preko samo pet osoba čiji su se životni vjekovi preklapali — Metuzalema, Sema, Izaka, Levija i Amrama.

Pored toga, Mojsije je mogao uzeti u obzir napisane izvještaje. S obzirom na to, značajno je da Mojsije često koristi izraz “ovo je povijest” prije nego što navede osobu o kojoj će se govoriti (1. Mojsijeva 6:9; 10:1; 11:10, 27; 25:12, 19; 36:1, 9; 37:2; NW). Neki znanstvenici kažu da se hebrejska riječ ovdje prevedena s “povijest”, tohledhóhth, odnosi na već postojeći pisani povijesni dokument koji je Mojsije koristio kao izvor za svoje pisanje. Ipak, to se ne može tvrditi sa sigurnošću.

Može biti da su informacije sadržane u 1. Mojsijevoj dobivene na sva tri gore spomenuta načina — neke izravnom objavom, neke usmenom predajom, a neke iz pisanih zapisa. Važna stvar je ta da je Jehovin duh nadahnuo Mojsija. Tako se na ono što je on napisao s pravom gleda kao na riječ Božju.

[Slika na stranici 4]

Bog je na različite načine nadahnuo ljude da napišu Bibliju