Savjest — breme ili dobitak?
‘SAVJEST me muči!’ S vremena na vrijeme, gotovo svi mi osjećamo grižnju savjesti. Takvi osjećaji mogu varirati od obične unutarnje nelagode do teške boli. Uznemirena savjest može čak izazvati depresiju ili duboki osjećaj neuspjeha.
Gledano s te strane, nije li savjest breme? Neki mogu misliti da jest. Prijašnje generacije mislilaca često su na savjest gledale kao na urođenu sposobnost. Mnogi su mislili da je ona moralni vodič koji nam je dan direktno od samog Boga. Savjest se stoga nazivala “Božja prisutnost u čovjeku”, “naša izvorna priroda”, pa čak i “glas Božji”.
Međutim, posljednjih je godina postalo popularno tvrditi da je savjest uglavnom stečena sposobnost — plod roditeljskog i društvenog utjecaja. Naprimjer, neki psiholozi objašnjavaju da se dijete nauči suzdržavati od nepoželjnog ponašanja uglavnom zbog straha od kazne, vjerujući da je ono što mi zovemo savjest jednostavno usvajanje osobnih vrijednosti ili vjerovanja koja zastupaju roditelji. Drugi ukazuju na ulogu koju društvo općenito igra u prenošenju vrijednosti i mjerila. Neki na grižnju savjesti gledaju kao na običan sukob između onoga što bismo željeli raditi i onoga što okrutno društvo zahtijeva da radimo!
Unatoč teorijama o savjesti, ljudi su često ostali odlučni usprkos roditeljima, obiteljima i cijelom društvu, jer im je njihova savjest rekla da učine tako. Neki su čak bili spremni žrtvovati svoj život zbog savjesti! Osim toga, usprkos dubokim razlikama među kulturama svijeta, na postupke kao što su ubojstvo, krađa, preljub, laganje i incest gotovo se posvuda gleda kao na pogrešne. Zar nas to ne bi trebalo uvjeriti da je savjest urođena?
Savjest — biblijsko gledište
Pravi autoritet za ovu temu je Jehova Bog. Uostalom, “on [Bog] nas je stvorio, a ne mi sami” (Psalam 100:3, NW). On potpuno razumije našu građu. Božja Riječ, Biblija, objašnjava da je čovjek stvoren po Božjem “obličju” (1. Mojsijeva 1:26). Čovjek je stvoren s osjećajem za ispravno i pogrešno; savjest je od početka bila urođeni dio čovjekove prirode. (Usporedi 1. Mojsijevu 2:16, 17.)
Apostol Pavao to potvrđuje u svom pismu Rimljanima, pišući: “Kad neznabošci ne imajući [Božjeg] zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon: oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se čini po zakonu, budući da im savjest svjedoči, i misli medju sobom tuže se ili pravdaju” (Rimljanima 2:14, 15). Zapazi da su se mnogi koji nisu bili odgojeni pod božanskim Zakonom danom Židovima ipak pridržavali nekih načela Božjeg zakona, ne zbog društvenog pritiska, nego “sami od sebe”!
Dakle, daleko od toga da bude breme, savjest je jedan božanski dar, pravi dobitak. Istina, može nam uzrokovati bol. No, kad se ispravno posluša, može nas i nagraditi osjećajem dubokog zadovoljstva i unutarnjeg mira. Može nas voditi, štititi i motivirati. The Interpreter’s Bible objašnjava: “Mentalno i emocionalno zdravlje pojedinac može sačuvati samo ako pokušava premostiti jaz između onoga što radi i onoga što misli da bi morao raditi.” Kako netko može premostiti taj jaz? Da li je moguće oblikovati i školovati svoju savjest? Ova pitanja razmotrit će se u sljedećem članku.