Živjeti za danas ili za vječnu budućnost?
“Jer se nadom spasosmo” (RIMLJANIMA 8:24).
1. Što su naučavali epikurejci, i kako je ta filozofija utjecala na neke kršćane?
APOSTOL Pavao pisao je kršćanima koji su živjeli u Korintu: “Kako govore neki medju vama da nema uskrsenja mrtvijeh?” (1. Korinćanima 15:12). Izgleda da se pogubna filozofija grčkog mudraca Epikura u određenoj mjeri uvukla među kršćane prvog stoljeća. Stoga je Pavao skrenuo pažnju na epikurejsko učenje: “Da jedemo i pijemo, jer ćemo sjutra umrijeti” (1. Korinćanima 15:32). Epikurovi sljedbenici omalovažavali su svaku nadu u život nakon smrti i vjerovali su da su tjelesna zadovoljstva jedino ili glavno dobro u životu (Djela apostolska 17:18, 32). Epikurejska je filozofija bila egocentrična, cinična i u osnovi ponižavajuća.
2. (a) Zašto je bilo toliko opasno ne priznati uskrsnuće? (b) Kako je Pavao ojačao vjeru korintskih kršćana?
2 Negiranje uskrsnuća imalo je dublji smisao. Pavao je raspravljao: “I ako nema uskrsenja mrtvijeh, to ni Kr[i]st ne usta. A ako Kr[i]st ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša. (...) I ako se samo u ovom životu uzdamo u Kr[i]sta, najnesrećniji smo od sviju ljudi” (1. Korinćanima 15:13-19). Da, bez nade u vječnu budućnost, kršćanstvo bi bilo ‘uzaludno’. Ono ne bi imalo smisla. Stoga ne čudi što je pod utjecajem tog poganskog načina razmišljanja korintska skupština postala leglo problema (1. Korinćanima 1:11; 5:1; 6:1; 11:20-22). Pavao je zato imao namjeru da ojača njihovu vjeru u uskrsnuće. Posluživši se moćnom logikom, biblijskim citatima i usporedbama, on je bez daljnjega dokazao da nada u uskrsnuće nije plod mašte, nego stvarnost koja će se sigurno ispuniti. Na temelju toga, mogao je bodriti svoje suvjernike: “Budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti i napredujte jednako u djelu Gospodinovu znajući da trud vaš nije uzalud pred Gospodinom” (1. Korinćanima 15:20-58).
“Stražite”
3, 4. (a) Koji bi opasan stav, prema Petrovim riječima, mogao ovladati nekima u posljednjim danima? (b) Na što se trebamo stalno podsjećati?
3 Danas su mnogi ljudi pesimistički raspoloženi i žive samo za danas (Efežanima 2:2). Apostol Petar je predvidio takvo stanje. Govorio je o “rugači[ma] koji će (...) govoriti: gdje je obećanje dolaska njegova? Jer od kako oci pomriješe sve stoji tako od početka stvorenja” (2. Petrova 3:3, 4). Ako se pravi obožavatelji prepuste takvom načinu razmišljanja, mogli bi postati ‘besposleni ili besplodni’ (2. Petrova 1:8, St). Nasreću, velikom dijelu današnjeg Božjeg naroda to se ne događa.
4 Sasvim je ispravno zanimati se za predstojeći kraj sadašnjeg zlog sustava. Prisjeti se zanimanja koje su pokazivali Isusovi vlastiti apostoli: “Gospodine! hoćeš li sad načiniti carstvo Izraelovo?” Isus je odgovorio: “Nije vaše znati vremena i ljeta koja otac zadrža u svojoj vlasti” (Djela apostolska 1:6, 7). U tim je riječima sadržana osnovna poruka koju je bio izrazio na Maslinskoj gori: “Ne znate u koji će čas doći Gospodin vaš. (...) U koji čas ne mislite doći će sin čovječij” (Matej 24:42, 44). Moramo se stalno podsjećati na taj savjet! Za neke bi iskušenje mogao biti stav: ‘Možda bih se trebao samo malo opustiti i ležernije gledati na predstojeće događaje.’ Kakva bi to samo bila greška! Razmotrimo primjer Jakova i Ivana, ‘sinova groma’ (Marko 3:17).
5, 6. Koje pouke možemo izvući iz primjera Jakova i Ivana?
5 Poznato nam je da je Jakov bio izuzetno revan apostol (Luka 9:51-55). Kad je bila osnovana kršćanska skupština, sigurno je bio vrlo aktivan u njoj. No dok je Jakov bio još razmjerno mlad, dao ga je ubiti Herod Agripa I (Djela apostolska 12:1-3). Možemo li zamisliti da se Jakov, kad je uvidio da će neočekivano izgubiti život, ražalostio što je bio toliko revan, što se toliko naprezao u službi? Nikako ne! Sigurno je bio sretan što je najbolje godine svog razmjerno kratkog života proveo u Jehovinoj službi. Nitko od nas danas ne može znati hoće li i naš život možda neočekivano završiti (Propovjednik 9:11; usporedi Luku 12:20, 21). Stoga je, nesumnjivo, mudro ostati vrlo revnim i aktivnim u služenju Jehovi. Tako ćemo zadržati svoje dobro ime kod njega i živjet ćemo s vječnom budućnosti u izgledu (Propovjednik 7:1).
6 Sličnu pouku možemo izvući i iz primjera apostola Ivana, koji je bio prisutan kad je Isus revno poticao: “Stražite” (Matej 25:13; Marko 13:37; Luka 21:34-36). Ivan je to uzeo k srcu i gorljivo je služio mnogo desetljeća. Ustvari, izgleda da je nadživio sve druge apostole. Da li je Ivan, kad je već bio vrlo star i kad se osvrnuo na desetljeća vjernog djelovanja, smatrao da je sve to bila zabluda, da je njegov život bio promašen ili neuravnotežen? Ni u kom slučaju! On je još uvijek gorljivo očekivao ono što se trebalo dogoditi u budućnosti. Kad je uskrsnuli Isus rekao: “Da, doći ću skoro”, Ivan je odmah odgovorio: “Amen. Da, dodji, Gospodine Isuse” (Otkrivenje 22:20). Ivan sigurno nije živio za sadašnjost, težeći za mirnim i spokojnim ‘normalnim životom’. On je čvrsto odlučio služiti svom dušom i snagom, bez obzira na to kad bi Gospodin mogao doći. No kako je s nama?
Temelj za vjerovanje u vječni život
7. (a) U kom je smislu nada u vječni život ‘obećana prije vječnih vremena’? (b) Kako je Isus rasvijetlio nadu u vječni život?
7 Budi siguran da nada u vječni život nije san niti fantazija koju je izmislio čovjek. Kao što piše u Titu 1:2, naša odanost Bogu temelji se na ‘nadi u vječni život koji je obećao nelažni Bog prije vječnih vremena’. Božji prvobitni naum bio je da svi poslušni ljudi žive vječno (1. Mojsijeva 1:28). Ništa ne može osujetiti ovaj naum, čak niti pobuna Adama i Eve. Kao što je zapisano u 1. Mojsijevoj 3:15, Bog je odmah obećao ‘sjeme’ koje će popraviti svu štetu nanesenu čovječanstvu. Kad se pojavilo ‘sjeme’ ili Mesija, Isus, nada u vječni život bila je jedno od njegovih temeljnih učenja (Ivan 3:16; 6:47, 51; 10:28; 17:3). Položivši svoj savršeni život kao otkupninu, Krist je stekao zakonsko pravo da čovječanstvu podari vječni život (Matej 20:28). Neki od njegovih učenika, ukupno 144 000 osoba, živjet će zauvijek na nebu (Otkrivenje 14:1-4). Tako će ljudi koji su nekada bili smrtni ‘obući besmrtnost’! (1. Korinćanima 15:53).
8. (a) Što je “besmrtnost”, i zašto ju je Jehova darovao 144 000 osoba? (b) Koju je nadu Isus dao ‘drugim ovcama’?
8 “Besmrtnost” ne znači samo da osoba neće nikada umrijeti. Ona uključuje i ‘snagu neuništiva života’ (Jevrejima 7:16, Duda-Fućak; usporedi Otkrivenje 20:6). No, što je Bog postigao time što je podario takav izvanredan dar? Prisjeti se Sotoninog izazova da se nijednom Božjem stvorenju ne može vjerovati (Job 1:9-11; 2:4, 5). Podarivši besmrtnost skupini od 144 000 osoba koje su na tako izvanredan način odgovorile na Sotonin izazov, Bog im je ukazao apsolutno povjerenje. No što je s ostalim ljudima? Isus je prvim članovima ‘malog stada’ nasljednika Kraljevstva rekao da će ‘sjediti na prijestoljima i suditi nad dvanaest koljena Izraelovih’ (Luka 12:32; 22:30). To znači da će drugi dobiti vječni život na Zemlji kao podanici njegovog Kraljevstva. Iako te “druge ovce” ne dobivaju besmrtnost, one primaju “život vječni” (Ivan 10:16; Matej 25:46). Tako je vječni život nada za sve kršćane. To nije fantazija nego nešto što je svečano obećao “nelažni Bog” i što je plaćeno dragocjenom Isusovom krvlju (Titu 1:2).
U dalekoj budućnosti?
9, 10. Koje jasne naznake postoje da smo blizu kraja?
9 Apostol Pavao je prorekao da će “kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj” ukazivati na to da se neosporno nalazimo u “posljednjim danima”. Zar ne uviđamo da se Jehovin dan izvršenja presude nad ovim zlim svjetskim sustavom brzo približava dok se ljudsko društvo oko nas raspada i postaje bez ljubavi, puno pohlepe, ugađanja samome sebi i bezbožno? Primjećujemo li da se usporedo s povećanjem nasilja i mržnje svuda oko nas ispunjavaju Pavlove daljnje riječi: “Zli ljudi i varalice napredovat će sa zla na gore”? (2. Timoteju 3:1-5, 13, NW). Neki bi mogli optimistički uzvikivati: “Mir i sigurnost”, no svi će izgledi za mir nestati jer će se “iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći”. Mi nismo ostavljeni u tami što se tiče značenja našeg vremena. Stoga, “bdijmo i budimo trijezni” (1. Solunjanima 5:1-6, St).
10 Biblija nadalje ukazuje da će posljednji dani trajati ‘malo vremena’ (Otkrivenje 12:12; usporedi 17:10). Po svemu sudeći, to ‘malo vremena’ velikim je dijelom prošlo. Naprimjer, Danijelovo proročanstvo točno opisuje sukob između ‘sjevernog cara’ i “južnoga cara” koji se nastavlja i u ovom stoljeću (Danijel 11:5, 6). Još se samo treba ispuniti završni napad ‘sjevernog cara’, opisan u Danijelu 11:44, 45. (Radi daljnjeg razmatranja ovog proročanstva vidi Kulu stražaru od 1. studenoga 1987. i 1. studenoga 1993.)
11. (a) U kojem se omjeru ispunjava Matej 24:14? (b) Na što ukazuju Isusove riječi zapisane u Mateju 10:23?
11 Osim toga, tu je i Isusovo pretkazivanje da će se ‘ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedati po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim nacijama; i tada će doći kraj’ (Matej 24:14, NW). Jehovini svjedoci danas izvršavaju svoje djelo u 233 zemlje, otočne skupine i oblasti. Istina je da još uvijek ima netaknutih područja, no možda će se u vrijeme koje odredi Jehova otvoriti vrata za mogući rad u tim područjima (1. Korinćanima 16:9). Ipak, Isusove riječi zapisane u Mateju 10:23 su otrežnjavajuće: “Ne ćete obići gradova Izraelovijeh dok dodje sin čovječij.” Iako će se dobra vijest nesumnjivo objavljivati diljem Zemlje, mi nećemo osobno doći u sve dijelove Zemlje s porukom o Kraljevstvu prije nego što Isus “dodje” kao Izvršitelj presude.
12. (a) Na kakvo se ‘pečaćenje’ ukazuje u Otkrivenju 7:3? (b) Što znači opadanje broja pomazanika na Zemlji?
12 Razmotrimo riječi iz Otkrivenja 7:1, 3 koje kažu da se “četiri vjetra” uništenja zadržavaju “dokle zapečatim sluge Boga našega na čelima njihovima”. Ove se riječi ne odnose na prvo pečaćenje, koje se odvija kad pripadnici 144 000 dobiju nebeski poziv (Efežanima 1:13). One se odnose na konačno pečaćenje kojim su neopozivo označeni kao iskušani i vjerni “sluge Boga našega”. Broj pravih pomazanih sinova Božjih koji još žive na Zemlji uvelike opada. Pored toga, Biblija jasno kaže da će se “izbranijeh radi” ta uvodna faza velike nevolje ‘skratiti’ (Matej 24:21, 22). Većina onih koji se izjašnjavaju kao pomazanici prilično je stara. Zar i to ne pokazuje da je kraj vrlo blizu?
Vjerni stražar
13, 14. Koju odgovornost ima razred stražara?
13 U međuvremenu, dobro je da slijedimo vodstvo koje nam daje ‘vjerni rob’ (Matej 24:45, NW). Suvremeni “rob” već više od stotinu godina vjerno služi kao ‘stražar’ (Ezehijel 3:17-21). Kula stražara od 1. svibnja 1984. je objasnila: “Taj stražar promatra kako se razvijaju događaji na Zemlji u svjetlu ispunjenja biblijskih proročanstava, upozorava na dolazeću ‘veliku nevolju kakve nije bilo od početka svijeta’ i objavljuje ‘dobru vijest o nečem boljem’” (Matej 24:21; Izaija 52:7).
14 Prisjeti se: Stražarev je posao da javi “što vidi” (Izaija 21:6-8). U biblijska vremena stražar je trebao svirati uzbunu čak i kad je potencijalna prijetnja bila toliko udaljena da se nije mogla jasno prepoznati (2. Carevima 9:17, 18). Sigurno je ponekad bilo lažnih uzbuna. No dobar stražar nije oklijevao dati znak zbog straha da bi se mogao naći u neugodnoj situaciji. Kako bi se osjećao da gori tvoja kuća, a vatrogasci nisu došli zato što su mislili da se radi o lažnoj uzbuni? Ne, mi očekujemo da oni brzo reagiraju i na najmanji znak opasnosti! Slično tome, razred stražara otvoreno opominje kad izgleda da to zahtijevaju prilike.
15, 16. (a) Zašto je došlo do korekcija u našem razumijevanju proročanstava? (b) Što možemo naučiti od vjernih Božjih slugu koji su pogrešno razumjeli pojedina proročanstva?
15 No, kako se razvijaju događaji, tako je naše razumijevanje proročanstava sve jasnije. Povijest pokazuje da se rijetko dogodilo, ako se uopće i dogodilo, da su se božanska proročanstva u potpunosti mogla razumjeti prije svog ispunjenja. Bog je Abramu rekao točno koliko će dugo njegovo sjeme biti “došljaci u zemlji tudjoj”, odnosno da će to trajati 400 godina (1. Mojsijeva 15:13). No Mojsije se preuranjeno ponudio za osloboditelja (Djela apostolska 7:23-30).
16 Razmotrimo i mesijanska proročanstva. Gledajući unatrag, čini se potpuno jasnim da su Mesijina smrt i njegovo uskrsnuće bili prorečeni (Izaija 53:8-10). No čak niti Isusovi vlastiti učenici to nisu razumjeli (Matej 16:21-23). Oni nisu shvatili da će se Danijel 7:13, 14 ispuniti za vrijeme Kristove buduće parousíe, odnosno “prisutnosti” (Matej 24:3, NW). Tako su se u svojem računanju prevarili za gotovo 2 000 godina kad su pitali Isusa: “Gospodine! hoćeš li sad načiniti carstvo Izraelovo?” (Djela apostolska 1:6). Čak i nakon što je kršćanska skupština bila dobro utvrđena, pojavljivale su se pogrešne predodžbe i lažna očekivanja (2. Solunjanima 2:1, 2). Iako su neki kršćani povremeno imali pogrešna gledišta, Jehova je nesumnjivo blagoslovio djelo tih vjernika iz prvog stoljeća!
17. Kako trebamo gledati na korekcije u razumijevanju Pisama?
17 Današnji je razred stražara isto tako s vremena na vrijeme morao pročistiti svoja shvaćanja. No može li itko posumnjati da je Jehova blagoslovio ‘vjernog roba’? Osim toga, gledajući u cjelini, nije li većina učinjenih korekcija relativno mala? Naše temeljno razumijevanje Biblije nije se promijenilo. Naše uvjerenje da živimo u posljednjim danima jače je nego ikada!
Živjeti za vječnu budućnost
18. Zašto ne smijemo živjeti samo za danas?
18 Svijet bi mogao reći: ‘Jedimo i pijmo, jer ćemo sutra umrijeti’, no to ne smije biti naš stav. Zašto bi uzaludno težili za zadovoljstvima koja nam se sada nude u životu kad možemo raditi na tome da imamo vječnu budućnost? Ta nada, bez obzira na to radi li se o besmrtnom životu na nebu ili o vječnom životu na Zemlji, nije san, nije fantazija. To je realnost koju je obećao “nelažni” Bog (Titu 1:2). Imamo snažan dokaz da je ostvarenje naše nade nadohvat ruke! “Ostalo vrijeme [je] prekraćeno” (1. Korinćanima 7:29).
19, 20. (a) Kako Jehova gleda na ono što smo žrtvovali za Kraljevstvo? (b) Zašto moramo živjeti s vječnosti u mislima?
19 Točno je da ovaj sustav već traje duže nego što su mnogi mislili da će trajati. Moglo bi se dogoditi da nekolicina njih sada smatra da možda ne bi žrtvovala neke stvari da je to prije znala. No nitko ne treba žaliti zbog toga. Uostalom, jedna od osnovnih stvari u životu kršćanina jest žrtvovati se. Kršćani se ‘odriču sebe’ (Matej 16:24). Nemojmo nikada misliti da je naš trud da se dopadnemo Bogu uzaludan. Isus je obećao: “Nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i evangjelja radi, a da ne će primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko (...) a na onome svijetu [“u sustavu stvari koji dolazi”, NW] život vječni” (Marko 10:29, 30). Koliko će ti se važnim činiti tvoj posao, kuća ili račun u banci za tisuću godina? No ono što si žrtvovao za Jehovu bit će jednako važno za milijun godina — i za milijardu godina! “Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše” (Jevrejima 6:10).
20 Stoga, živimo s vječnosti u mislima, ne gledajući na “ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vječno” (2. Korinćanima 4:18). Prorok Habakuk je napisao: “Jer će još biti utvara do odredjenoga vremena, i govoriće šta će biti do pošljetka i ne će slagati; ako oklijeva, čekaj je, jer će za cijelo doći, i ne će odocniti” (Habakuk 2:3). Kako ‘očekivanje’ kraja utječe na naš način izvršavanja osobnih i obiteljskih odgovornosti? Naš sljedeći članak obrađivat će to pitanje.
Točke za ponavljanje
◻ Kako na nekolicinu osoba danas utječe to što se naizgled odugovlači s krajem ovog sustava stvari?
◻ Što je temelj za našu nadu u vječni život?
◻ Kako trebamo gledati na ono što žrtvujemo za interese Kraljevstva?
[Slika na stranici 15]
Svjetsko djelo propovijedanja mora se završiti prije nego što dođe kraj