Siromašni a ipak bogati — kako je to moguće?

Stoljećima ranije jedan mudar čovjek molio se da ne postane siromašan. Zašto je to tražio? Zato što se plašio da bi siromaštvo moglo izazvati stavove i djela koji bi mogli ugroziti njegov odnos s Bogom. To je vidljivo iz njegovih riječi: “Hrani me hljebom po obroku mom, (...) osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega” (PRIČE SALAMUNOVE 30:8, 9).

ZNAČI li to da je siromašnoj osobi nemoguće vjerno služiti Bogu? Naravno da ne znači! Tijekom povijesti nebrojene sluge Jehove Boga zadržale su besprijekornost prema njemu unatoč nevoljama koje donosi siromaštvo. Jehova, zauzvrat, ljubi one koji se uzdaju u njega i brine se za njih.

Vjerne osobe drevnog doba

Sam je apostol Pavao proživljavao vrijeme oskudice (2. Korinćanima 6:3, 4). On je također opisao ‘toliki oblak’ vjernih pretkršćanskih svjedoka, od kojih neki “idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, (...) po pustinjama potucaše se, i po gorama i po pećinama i po rupama zemaljskijem” (Jevrejima 11:37, 38; 12:1, St).

Jedna od tih vjernih osoba bio je prorok Ilija. Za vrijeme troipolgodišnje suše Jehova mu je redovito pribavljao hranu. Isprva je Bog koristio gavrane da proroku donose kruh i meso (1. Carevima 17:2-6). Kasnije je Jehova čudom produživao zalihu brašna i ulja kojom se udovica brinula za Iliju (1. Carevima 17:8-16). Hrana je bila vrlo jednostavna, ali je održala na životu proroka, ženu i njenog sina.

Jehova je jednako tako podržavao vjernog proroka Jeremiju u ekonomski teškim vremenima. Jeremija je preživio babilonsku opsadu Jeruzalema, kada su ljudi morali ‘jesti kruh na mjeru i s tjeskobom’ (Ezehijel 4:16, St). Na koncu je glad u gradu postala tako velika da su neke žene jele meso svoje vlastite djece (Plač Jeremijin 2:20). Iako je Jeremija bio u zatvoru zbog neustrašivog propovijedanja, Jehova se pobrinuo da dobije “pogaču kruha” svaki dan “sve dok nije ponestalo kruha u gradu” (Jeremija 37:21, St).

Dakle i Jeremija je, kao i Ilija, imao malo toga za jelo. Pisma nam ne govore što ili koliko često je jeo Jeremija nakon što je u Jeruzalemu ponestalo kruha. Ipak znamo da ga je Jehova podržavao i da je preživio to strašno razdoblje gladi.

Danas siromaštvo postoji u svakom dijelu svijeta. Prema izvještaju Ujedinjenih naroda najveća koncentracija siromaštva je u Africi. U jednoj UN-ovoj izjavi za štampu iz 1996. stajalo je: “Najmanje polovina svih Afrikanaca je osiromašena.” Usprkos ekonomski sve težim okolnostima, sve veći broj Afrikanaca primjenjuje biblijska načela u životu i vjerno služi Bogu, uvjereni da će ih on podržati. Razmotri neke primjere iz jednog dijela ovog nemirnog svijeta.

Ostati pošten

Michaela, koji živi u Nigeriji, zemljoradnik je sa šestero djece koju izdržava. “Teško je biti pošten kad nemaš novaca da bi se brinuo za svoju obitelj”, kaže on. “Međutim, kad dođem u iskušenje da budem nepošten, sjetim se stavka iz Efežanima 4:28, koji kaže: ‘Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, čineći dobro rukama svojima.’ Dakle, ako dođem u iskušenje, pitam se: ‘Jesam li radio za taj novac?’”

“Naprimjer”, dodaje Michael, “dok sam jednog dana šetao, vidio sam kako je sa stražnjeg dijela jednog motora ispala torba. Nisam mogao zaustaviti motorista, pa sam podigao torbu i vidio da je puna novca! Koristeći ispravu koja je bila u torbi, pronašao sam vlasnika i vratio mu torbu.”

Boriti se protiv depresije

Jedan je čovjek u sjevernoj Africi zapazio: “Siromaštvo je [kao] da si se našao zarobljen u dubokoj jami, vidiš svjetlost i ljude kako slobodno šetaju, ali nemaš snage viknuti upomoć ili tražiti ljestve da se popneš van.” Nije ni čudo što siromaštvo često donosi osjećaje depresije i frustracije! Čak i Božje sluge mogu promatrati bogatstvo drugih i početi razmišljati kako se besprijekoran život ne isplati. (Usporedi Psalam 73:2-13.) Kako se mogu nadvladati takvi osjećaji?

Peter iz zapadne Afrike bio je umirovljen nakon 19 godina provedenih u državnoj službi. Sada živi uglavnom od male mirovine. “Kad prolazim kroz periode obeshrabrenja”, kaže Peter, “podsjetim se na ono što sam pročitao u Bibliji i publikacijama Društva Watch Tower. Ovaj stari sustav će uskoro proći, a mi očekujemo bolji sustav.

Također razmišljam o 1. Petrovoj 5:9 koja kaže: ‘Branite se od [Sotone] tvrdjom u vjeri, znajući da se takova stradanja dogadjaju vašoj braći po svijetu.’ Dakle, nisam jedini koji doživljava poteškoće. Ovi mi podsjetnici pomažu da odbacim obeshrabrujuće i depresivne misli.”

“Osim toga”, dodaje Peter, “Isus je činio mnoga čuda dok je bio na Zemlji, ali nikoga nije učinio materijalno bogatim. Zašto bih ja očekivao da mene učini bogatim?”

Snaga molitve

Približavanje Jehovi Bogu u molitvi još je jedan način kako se boriti protiv negativnog razmišljanja. Kad je Mary 1960. postala Jehovin svjedok, obitelj je se odrekla. Neudata i sada u svojim 50-im, slabog je zdravlja i ima vrlo malo u materijalnom pogledu. Usprkos tome, revna je u kršćanskoj službi.

Mary kaže: “Kad se osjećam obeshrabreno, pristupam Jehovi u molitvi. Znam da mi nitko ne može pomoći više od njega. Naučila sam da kad se uzdaš u Jehovu, on ti pomaže. Uvijek se prisjetim riječi kralja Davida, koje se nalaze u Psalmu 37:25: ‘Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba.’

Također se ohrabrim iskustvima starije duhovne braće i sestara koja su iznesena u Kuli stražari. Jehova Bog im je pomogao, pa znam da će i meni i dalje pomagati. On blagoslivlja moj mali posao prodaje fufua [jela od kasave] i uspijevam zadovoljiti svoje dnevne potrebe. Ponekad kad nemam skoro ništa novaca i pitam se što da učinim, Jehova pošalje nekoga tko mi da novčani poklon i kaže: ‘Sestro, molim te uzmi ovo.’ Jehova me nikad nije razočarao.”

Vrijednost biblijskog studija

Jehovini svjedoci cijene proučavanje Božje Riječi, Biblije, a oni koji su siromašni nisu iznimka. John ima šezdeset godina i služi kao pionir (punovremeni propovjednik Kraljevstva) i sluga pomoćnik u skupštini. Živi u trošnoj dvokatnici koju dijeli 13 obitelji. Njegova soba dio je hodnika na prvom katu, od kojeg je odvojena šperpločom. U njoj se nalaze dvije stare stolice i stol s hrpom pomoćnih sredstava za proučavanje Biblije. On spava na slamnatom prostiraču.

John je nekad zarađivao oko dolar dnevno prodavajući kruh, ali kad je zabranjen uvoz pšenice izgubio je taj način zarađivanja za život. On kaže: “Ponekad mi je život veoma težak, ali nastavljam s pionirskom službom. Jehova je taj koji me podržava. Radim bilo koji posao koji mogu pronaći i ne oslanjam se na to da će mi bilo koji čovjek pružiti pomoć ili hranu, iako su braća u skupštini vrlo susretljiva. Pomažu mi tražiti posao i ponekad mi daju novčani poklon.

Pronalazim vrijeme za čitanje Biblije i publikacija Društva Watch Tower. Proučavam u ranim jutarnjim satima dok je u kući tišina i čitam kasnije uvečer kad god imamo struje. Znam da moram nastaviti sa svojim osobnim studijem.”

Poučavanje djece za vječni život

Daniel je udovac koji ima šestero djece. Godine 1985. izgubio je posao na kojem je radio 25 godina, ali se zaposlio kao poslovođa u trgovini. “Život je u ekonomskom pogledu težak za obitelj”, kaže on. “Sada možemo jesti samo jedanput dnevno. Jednom prilikom nismo ništa jeli tri dana. Mogli smo samo piti vodu da bismo preživjeli.”

Daniel služi kao starješina u skupštini. “Nikad ne propuštam kršćanske sastanke i stalno sam zaposlen teokratskim zadacima”, kaže on. “Kad god treba uraditi neki posao oko Dvorane Kraljevstva, pobrinem se da budem prisutan. A kad situacija postane teška, podsjetim se na Petrove riječi upućene Isusu, a zapisane u Ivanu 6:68: ‘Gospodine! kome ćemo ići?’ Ako prestanem služiti Jehovi, kamo ću ići? Pavlove riječi koje nalazimo u Rimljanima 8:35-39 također me ispunjavaju odlučnošću jer pokazuju da nas ništa neće rastaviti od Božje i Kristove ljubavi. To je stav koji usađujem u svoju djecu. Neprestano im govorim da nikad ne smijemo ostaviti Jehovu.” Danielova je revnost, zajedno s redovitim obiteljskim biblijskim studijem, pozitivno utjecala na njegovu djecu.

Duh davanja

Netko bi mogao misliti da oni koji žive u krajnjem siromaštvu teško mogu biti u situaciji da financijski pridonose unapređivanju interesa Kraljevstva. No to nije slučaj. (Usporedi Luku 21:1-4.) Neki Svjedoci u Gani, kojima je glavni posao poljoprivreda kojom se izdržavaju, odvajaju dio svoje zemlje da bi ga koristili za unapređivanje interesa Božjeg Kraljevstva. Kad se proda urod tog dijela njihove zemlje, novac se koristi isključivo za tu svrhu, što uključuje davanje priloga u tamošnjoj Dvorani Kraljevstva Jehovinih svjedoka.

Joan, koja živi u centralnoj Africi, pionir je. Da bi se brinula za svog paraliziranog supruga i četvero drugih članova obitelji koji ovise o njoj, ona prodaje kruh. Kad je skupština koju posjećuje trebala klupe za Dvoranu Kraljevstva, Joanina obitelj je odlučila pokloniti sav novac koji su imali u kući. Ostali su bez ičega. Međutim, sljedećeg dana netko je neočekivano platio stari dug, davši im novac za koji su izgubili nadu da će ga ikad dobiti!

Joan je vesela i ne brine se prekomjerno za novac. “Svoju situaciju objasnim Jehovi u molitvi i zatim idem u službu propovijedanja. Znamo da ima malo nade za bolja vremena u ovom sustavu stvari. Pa ipak, shvaćamo da će se Jehova brinuti za naše potrebe.”

Pokazivati marljivost

Jehovini svjedoci su prepoznatljivi po međusobnoj ljubavi (Ivan 13:35). Oni koji imaju novca pomažu svojim sukršćanima koji su u nevolji. Ta pomoć često dolazi u vidu poklona, a ponekad i kao pomoć kod zaposlenja.

Mark, koji živi u Kongu, boluje od gube. Ona je deformirala njegove prste na nogama i rukama. Zbog toga se dok hoda oslanja na štake. Kad je Mark odlučio služiti Jehovi, počeo je poduzimati velike promjene u svom životu. Umjesto da prosi za hranu, kao što je prije činio, počeo ju je sam proizvoditi. Također je proizvodio nepečene cigle te ih je prodavao.

Unatoč svojoj fizičkoj nemoći, Mark je nastavio marljivo raditi. Konačno je kupio komad zemlje i na njemu je sagradio skromnu kuću. Danas Mark služi kao skupštinski starješina i vrlo je cijenjen u gradiću u kojem živi. On sada pomaže drugima kojima je to potrebno.

Naravno, u mnogim je mjestima praktički nemoguće pronaći posao. Jedan kršćanski starješina koji služi u jednoj od podružnica Društva Watch Tower u centralnoj Africi napisao je: “Mnoga ovdašnja braća nemaju posao. Neki pokušavaju krenuti s nekim svojim poslom, ali to je teško. Mnogi su, zaključivši da im neće biti lako bez obzira na to što radili, odlučili radije se žrtvovati u materijalnom pogledu i biti u pionirskoj službi. Čineći to, mnogi uviđaju da su bogatije blagoslovljeni nego da imaju posao s malom ili nikakvom plaćom.”

Jehova podržava svoj narod

Isus Krist je rekao o sebi: “Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin čovječij nema gdje zakloniti glave” (Luka 9:58). Slično tome, apostol Pavao je napisao: “Do ovoga časa i gladujemo, i trpimo žedju, i golotinju, i muke, i potucamo se” (1. Korinćanima 4:11).

I Isus i Pavao odabrali su živjeti s ograničenim ekonomskim sredstvima da bi mogli potpunije vršiti svoju službu. Mnogi su današnji kršćani siromašni jer nemaju drugog izbora. Usprkos tome, oni u životu primjenjuju biblijska načela i revno nastoje služiti Bogu. Znaju da ih Jehova jako voli dok osjećaju istinitost Isusovog obećanja: “Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i [materijalne stvari] će vam se sve dodati” (Matej 6:25-33). Štoviše, te siromašne sluge Božje imaju dokaz da “blagoslov Gospodinov obogaćava” (Priče Salamunove 10:22).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 6]

Tko su “tvorci riječi”?

PREMA Gallupovoj anketi provedenoj 1994. godine 96 posto Amerikanaca “vjeruje u Boga ili u neki univerzalni duh”. Osim toga postoji “više crkava po glavi stanovnika u Sjedinjenim Državama nego u bilo kojoj drugoj državi na Zemlji”, naveo je U.S.News & World Report. Usprkos takvom dojmu pobožnosti, iskusni stručnjak za ankete George Gallup, mlađi, naveo je: “Jasna je činjenica da većina Amerikanaca ne zna u što vjeruje ili zašto vjeruje.”

Statistički podaci također pokazuju da postoji veliki jaz između religioznih uvjerenja mnogih ljudi i njihovih djela. Naprimjer, “sociolozi zapažaju kako se događa da su neka od područja s najvišom stopom zločina u zemlji ujedno i mjesta gdje su religiozna vjerovanja i običaji najsnažniji”, kaže pisac Jeffery Sheler.

To nas ne bi trebalo iznenaditi. Zašto ne? Zato što je apostol Pavao još u prvom stoljeću upozorio sukršćane da se čuvaju onih koji “govore da poznaju Boga, a djelima ga se odriču” (Titu 1:16). Nadalje, Pavao je rekao mladom Timoteju da će obilježje ‘posljednjih dana’ biti ljudi koji ‘imaju oblik odanosti Bogu ali se pokazuju lažnima prema njenoj sili’ (2. Timoteju 3:1, 5, NW).

Međutim, pravi kršćani čine sve što mogu da bi slijedili zapovijed Isusa Krista da ‘idu i nauče sve narode’ (Matej 28:19). Na taj način postaju “tvorci riječi, a ne samo slušači” (Jakov 1:22).

[Slika na stranici 7]

Ljudi širom svijeta cijene biblijski studij