Preživjeti ‘Jehovin dan’

“Jer će dan Gospodinov [“Jehovin”, “NW”] biti velik i vrlo strašan, i ko će ga podnijeti?” (JOEL 2:11).

1. Zašto ‘strašni dan Jehovin’ treba biti razlog za radost?

‘STRAŠNO’! Tako Božji prorok Joel opisuje veliki ‘dan Jehovin’. No mi koji ljubimo Jehovu i koji smo mu se predali na temelju Isusove otkupne žrtve, ne trebamo se šćućuriti od straha dok se približava Jehovin dan. Bit će to zaista zastrašujuć dan, ali i dan veličanstvenog spasenja, dan oslobođenja od zlog sustava stvari koji već tisućljećima muči čovječanstvo. U očekivanju tog dana, Joel poziva Božji narod da se ‘raduje i veseli jer će Gospodin učiniti velike stvari’, a zatim dodaje obećanje: “Svaki koji prizove ime Gospodinovo spašće se.” U Božjem će Kraljevstvu tada “biti spasenje, kao što je rekao Gospodin, i u ostatku koji pozove Gospodin” (Joel 2:11, 21, 22, 32).

2. Što se u vezi s ispunjenjem Božjih nauma događa (a) u ‘Gospodinovom danu’ (b) u ‘danu Jehovinom’?

² Jehovin zastrašujući dan ne treba miješati s ‘Gospodinovim danom’ iz Otkrivenja 1:10 (NW). Gospodinov dan obuhvaća ispunjenje 16 vizija opisanih od 1. do 22. poglavlja Otkrivenja. On obuhvaća vrijeme ispunjavanja svih događaja koje je Isus prorekao kad je odgovarao na pitanje svojih učenika: “Kad će to biti, i što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari?” Isusova nebeska prisutnost obilježena je na Zemlji strašnim ‘ratovima, glađu, mržnjom, pošastima i bezakonjem’. Kako se te patnje umnožavaju, Isus bogobojaznim ljudima pruža utjehu tako što šalje svoje suvremene učenike da propovijedaju ‘ovu dobru vijest o kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim nacijama’. Zatim će, kao vrhunac Gospodinovog dana, izbiti Jehovin zastrašujući dan, odnosno “kraj” sadašnjeg sustava stvari (Matej 24:3-14, NW; Luka 21:11). Bit će to Jehovin dan izvršenja brze presude nad Sotoninim pokvarenim svijetom. “Zatrešće se nebo i zemlja; ali će Gospodin biti utočište svome narodu” (Joel 3:16).

Jehova djeluje u Noinim danima

3. U kom je smislu današnja situacija slična onoj u Noino vrijeme?

³ Današnja svjetska situacija slična je onoj u “vrijeme Nojevo” prije više od 4 000 godina (Luka 17:26, 27). U 1. Mojsijevoj 6:5 možemo čitati: ‘Gospodin je vidio da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji i da su sve misli srca njihova uvijek samo zle.’ Kako je to samo slično današnjem svijetu! Posvuda sve vrvi od zloće, pohlepe i nedostatka ljubavi. Možda ponekad pomislimo da je čovječanstvo došlo do samog dna pokvarenosti. No proročanstvo apostola Pavla o ‘posljednjim danima’ nastavlja se ispunjavati: “Zli ljudi i varalice napredovaće na gore, varajući i varajući se” (2. Timoteju 3:1, 13).

4. Kakav je utjecaj imalo krivo obožavanje u rano doba?

⁴ Da li je religija mogla donijeti olakšanje čovječanstvu u Noino vrijeme? Ne, naprotiv, otpadnička religija kakva je tada postojala uvelike je doprinijela pogubnom stanju. Naši su praroditelji potpali pod utjecaj lažnog učenja ‘stare zmije, koja se zove Đavo i Sotona’. U drugoj generaciji od Adama ‘počelo se prizivati ime Gospodinovo’, ali vjerojatno na bogohulan način (Otkrivenje 12:9; 1. Mojsijeva 3:3-6; 4:26). Kasnije su se pobunjeni anđeli, koji su se odrekli isključive odanosti Bogu, materijalizirali uzimajući ljudska tijela kako bi imali nedozvoljene spolne odnose s lijepim ljudskim kćerima. Te su žene rađale bastardne divove, nazvane Nefili, koji su ugnjetavali i tiranizirali ljude. Pod tim je demonskim utjecajem ‘svako tijelo pokvarilo put svoj na zemlji’ (1. Mojsijeva 6:1-12).

5. Koju nam upozoravajuću opomenu u vezi s događajima Noinog vremena daje Isus?

⁵ No jedna je obitelj ostala besprijekorna pred Jehovom. Stoga je Bog “sačuvao Nou, propovjednika pravednosti, zajedno sa sedmero drugih onda kad je naveo potop na svijet bezbožnih ljudi” (2. Petrova 2:5, NW). Taj je potop predočavao zastrašujući dan Jehovin, koji obilježava kraj ovog sustava stvari i o kojem je Isus prorokovao: “A o danu tome i o času niko ne zna, ni angjeli nebeski, do otac moj sam. Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako će biti i dolazak sina čovječijega. Jer kako što pred potopom jedjahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje udje u kovčeg, i ne osjetiše dok ne dodje potop i odnese sve; tako će biti i dolazak sina čovječijega” (Matej 24:36-39). Mi se danas nalazimo u sličnoj situaciji, stoga nas Isus opominje da se ‘čuvamo i stražimo jednako i da se molimo kako bismo se udostojili uteći od svega onoga što će se zbiti’ (Luka 21:34-36).

Jehovina sudska kazna nad Sodomom i Gomorom

6, 7. (a) Što predočavaju događaji Lotovog vremena? (b) Koje nam jasno upozorenje to pruža?

⁶ Nekoliko stotina godina nakon potopa, kad su se Noini potomci namnožili na Zemlji, vjerni Abraham i njegov nećak Lot bili su očevici jednog drugog zastrašujućeg dana Jehovinog. Lot i njegova obitelj živjeli su u gradu Sodomi. Zajedno sa susjednom Gomorom, taj je grad bio preplavljen odvratnim spolnim nemoralom. Materijalizam je također bio jedna od glavnih preokupacija, koja je na kraju utjecala čak i na Lotovu ženu. Jehova je rekao Abrahamu: “Vika je u Sodomi i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan” (1. Mojsijeva 18:20). Abraham je preklinjao Jehovu da poštedi te gradove zbog pravednika koji žive u njima, no Jehova je rekao da tamo ne može pronaći niti deset pravednih ljudi. Božji su anđeli pomogli Lotu i njegovim dvjema kćerkama da pobjegnu u obližnji grad Segor.

⁷ Što se dogodilo nakon toga? Uspoređujući naše ‘posljednje dane’ s Lotovim, Luka 17:28-30 kaže: “Tako kao što bi u dane Lotove: jedjahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sadjahu, zidahu; a u dan kad izidje Lot iz Sodome, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve. Tako će biti i u onaj dan kad će se javiti sin čovječij.” Ono što se dogodilo Sodomi i Gomori tog zastrašujućeg dana Jehovinog služi kao jasno upozorenje nama koji živimo u ovo vrijeme Isusove prisutnosti. Suvremeni naraštaj čovječanstva isto tako ‘preko mjere čini blud i ide za neprirodnom upotrebom tijela’ (Juda 7, NW). Osim toga, nemoralni stavovi koji prevladavaju u naše vrijeme odgovorni su za mnoge ‘pomore’ koje je Isus prorekao za ovo vrijeme (Luka 21:11).

Izrael žanje “oluju”

8. U kojoj je mjeri Izrael čuvao zavjet s Jehovom?

⁸ Jehova je u svoje vrijeme izabrao Izrael za svoje “blago mimo sve narode, (...) carstvo svećeničko i narod svet”. No uvjet za to bio je da ‘dobro poslušaju njegov glas i drže njegov zavjet’ (2. Mojsijeva 19:5, 6). Jesu li cijenili tu veličanstvenu prednost? Daleko od toga! Istina, vjerni pojedinci iz te nacije služili su mu lojalno — bili su to Mojsije, Samuel, David, Jozafat, Ezehija, Jozija, kao i odani proroci i proročice. No nacija je u cjelini bila nevjerna. Kraljevstvo se s vremenom razdijelilo na dva dijela — na Izrael i Judu. Sve u svemu, obje su se nacije uplele u pogansko obožavanje i u druge običaje susjednih zemalja kojima se sramotilo Boga (Ezehijel 23:49).

9. Kako je Jehova presudio pobunjeničkom desetplemenskom kraljevstvu?

⁹ Kako je Jehova presudio u toj situaciji? On je, kao i uvijek, dao jasno upozorenje, u skladu s načelom koje je izložio Amos: “Gospodin Gospodin ne čini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima.” Upravo je Amos objavio nevolju za sjeverno izraelsko kraljevstvo: “Što će vam [“značiti”, NW] dan Gospodinov? tada je mrak a ne vidjelo” (Amos 3:7; 5:18). Osim toga, Amosov suvremenik prorok Ozej je objavio: “Siju vjetar, pa će žeti oluju” (Ozej 8:7). Jehova se 740. pr. n. e. poslužio asirskom vojskom da bi jednom za sva vremena opustošio sjeverno izraelsko kraljevstvo.

Jehovino razračunavanje s otpadničkom Judom

10, 11. (a) Zašto Jehova nije bio spreman oprostiti Judi? (b) Koji su odvratni postupci pokvarili naciju?

¹⁰ Jehova je slao svoje proroke i u južno kraljevstvo Jude. No kraljevi Jude poput Manasije i njegovog nasljednika Amona nastavili su činiti što je loše u Njegovim očima, prolijevajući ‘vrlo mnogo krvi prave i služeći gadnim bogovima i klanjajući im se’. Iako je Amonov sin Jozija činio što je pravo u Jehovinim očima, kraljevi koji su vladali nakon njega ponovno su zajedno s narodom ogreznuli u zloći, tako da “Gospodin ne htje oprostiti” (2. Carevima 21:16-21; 24:3, 4).

¹¹ Jehova je preko svog proroka Jeremije objavio: “Čudo i strahota biva u zemlji. Proroci prorokuju lažno, i svećenici gospoduju preko njih, i narodu je mojemu to milo. A šta ćete raditi na pošljedak?” Na naciji Jude ležala je vrlo velika krivnja za krv, a narod se pokvario jer je krao, ubijao, činio preljub, lažno se zaklinjao, obožavao druge bogove i činio druge odvratne postupke. Božji hram postao je “pećina hajdučka” (Jeremija 2:34; 5:30, 31; 7:8-12).

12. Kako je Jehova kaznio odmetnički Jeruzalem?

¹² Jehova je objavio: “Jer ću dovesti zlo od sjevera [Kaldejce] i pogibao veliku” (Jeremija 4:6). Tako je doveo babilonsku svjetsku silu, koja je u ono vrijeme bila “malj cijele zemlje”, da udari na otpadnički Jeruzalem i njegov hram (Jeremija 50:23). Grad je 607. pr. n. e., nakon strašne opsade, pao pred moćnom Nabuhodonozorovom vojskom. “I zakla car Babilonski sinove [kralja] Sedecij[e] u Reblati na njegove oči, i sve znatne ljude od Jude pokla car Babilonski. Iza toga Sedeciji iskopa oči, i sveza ga u dvoje verige mjedene, da ga odvede u Babilon. A dom carev i domove narodne popališe Haldejci ognjem, i zidove Jeruzalemske raskopaše. A ostatak naroda što osta u gradu i prebjege koji prebjegoše k njemu, ostatak naroda što bješe ostao, odvede Nabuzardan zapovjednik stražarski u Babilon” (Jeremija 39:6-9).

13. Tko je bio spašen u danu Jehovinom 607. pr. n. e., i zašto?

¹³ Bio je to zaista zastrašujuć dan! No ipak, nekoliko duša koje su bile poslušne Jehovi bilo je izbavljeno iz tog vatrenog suda. Među njima bili su ne-Izraelci Rehabićani, koji su za razliku od Judejaca pokazivali ponizan i poslušan stav. Pored njih bio je spašen i eunuh Abdemeleh, koji je spasio Jeremiju od smrti u jami punoj blata te Jeremijin lojalni pisar Baruh (Jeremija 35:18, 19; 38:7-13; 39:15-18; 45:1-5). Jehova je upravo takvim osobama objavio: “Ja znam misli koje mislim za vas, (...) misli dobre a ne zle, da vam dam pošljedak kakav čekate.” To je obećanje doživjelo malo ispunjenje 539. pr. n. e. kad je kralj Kir, koji je osvojio Babilon, oslobodio bogobojazne Židove i vratio ih kako bi obnovili Jeruzalem i hram. Oni koji danas izlaze iz babilonske religije i vraćaju se Jehovinom čistom obožavanju mogu isto tako radosno očekivati veličanstvenu budućnost u Jehovinom obnovljenom Raju gdje će vladati vječni mir (Jeremija 29:11; Psalam 37:34; Otkrivenje 18:2, 4).

“Velika nevolja” prvog stoljeća

14. Zašto je Jehova zauvijek odbacio Izrael?

¹⁴ Prebacimo se sada u prvo stoljeće n. e. Dotad se među obnovljenim Židovima ponovno pojavio otpad. Jehova je poslao svog jedinorođenog Sina na Zemlju kako bi bio njegov Pomazanik, odnosno Mesija. Isus je u razdoblju od 29. do 33. n. e. propovijedao na cijelom području Izraela, govoreći: “Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko” (Matej 4:17). Pored toga je sakupljao i poučavao učenike kako bi sudjelovali s njim u objavljivanju dobre vijesti o Kraljevstvu. Kako su na to reagirali židovski vođe? Oni su ponižavali Isusa i na kraju počinili odvratan zločin time što su ga dali pogubiti na tako okrutan način na mučeničkom stupu. Jehova je odbacio Židove kao svoj narod. Sada je ta nacija bila odbačena zauvijek.

15. Koju su prednost dobili pokajnički Židovi?

¹⁵ Uskrsnuli je Isus na dan Pentekosta 33. n. e. izlio sveti duh i tako osposobio svoje učenike da govore jezicima Židovima i prozelitima koji su se ubrzo okupili. Obraćajući se mnoštvu, apostol Petar je izjavio: “Ovoga Isusa uskrse Bog, čemu smo mi svi svjedoci. (...) Tvrdo dakle neka zna sav dom Izraelov da je i Gospodinom i Kr[i]stom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste.” Kako su na to reagirali iskreni Židovi? “Ražali im se u srcu”, pokajali su se zbog svojih grijeha i krstili se (Djela apostolska 2:32-41). Objavljivanje Kraljevstva se ubrzavalo i za 30 godina proširilo na ‘svu tvar pod nebom’ (Kološanima 1:23).

16. Kako je Jehova upravljao događajima koji su vodili do njegovog izvršenja osude nad prirodnim Izraelom?

¹⁶ Tada je došlo vrijeme da Jehova izvrši osudu nad svojim odbačenim narodom, prirodnim Izraelom. Mnoge tisuće, pripadnici nacija iz cijelog tada poznatog svijeta, sakupljale su se u kršćansku skupštinu i bile pomazane kao duhovni ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16). No židovstvo tog vremena utonulo je u mržnju i sektaško nasilje. Postupali su sasvim suprotno onome što je Pavao pisao o “podložnosti višim vlastima” i otvoreno su se bunili protiv rimske sile koja je tada vladala nad njima (Rimljanima 13:1, NW). Jehova je očito utjecao na događaje koji su uslijedili. Rimske su legije pod generalom Galom 66. n. e. napredovale s ciljem da opkole Jeruzalem. Rimski su napadači prodrli u grad tako da su već počeli potkopavati hramski zid. Kao što je zabilježeno u Josipovim povijesnim izvještajima, bila je to prava nevolja za grad i narod.a No napadači su se iznenada počeli povlačiti. To je Isusovim učenicima omogućilo da “bježe u gore”, kao što su bili upozoreni u njegovom proročanstvu zapisanom u Mateju 24:15, 16.

17, 18. (a) Kojom je nevoljom Jehova udijelio pravdu židovstvu? (b) Tko se ‘spasio’, i čega je to bila sjena?

¹⁷ Međutim, potpuno izvršenje Jehovine presude na vrhuncu nevolje tek je predstojalo. Rimske su legije 70. n. e. ponovno napale, sada pod generalom Titom. Ovog puta vodila se odlučujuća bitka! Židovi, koji su čak međusobno ratovali, nisu bili dorasli Rimljanima. Grad i hram bili su sravnjeni sa zemljom. Više od milijun iscrpljenih Židova stradalo je i umrlo, oko 600 000 leševa bačeno je izvan gradskih vrata. Nakon pada grada 97 000 Židova odvedeno je u zarobljeništvo, a mnogi od njih kasnije su poginuli u gladijatorskim spektaklima. Da, tijekom godina trajanja te nevolje spasili su se samo poslušni kršćani koji su pobjegli u brda iznad Jordana (Matej 24:21, 22; Luka 21:20-22).

¹⁸ Tako je Isusovo veliko proročanstvo o ‘svršetku sustava stvari’ doživjelo svoje prvo ispunjenje, dosegnuvši vrhunac u Jehovinom danu dijeljenja pravde nad pobunjeničkom židovskom nacijom od 66-70. n. e. (Matej 24:3-22, NW). No to je bila samo sjena ‘dolaska velikog i strašnog dana Gospodinovog [“Jehovinog”, NW] završne nevolje koja će zahvatiti cijeli svijet (Joel 2:31). Kako se ti možeš ‘spasiti’? Sljedeći će članak odgovoriti na to pitanje.

[Bilješka]

Pitanja za ponavljanje

◻ Kakve veze ima ‘Gospodinov dan’ s ‘danom Jehovinim’?

◻ Koje upozorenje trebamo slijediti kad se sjetimo Noinog vremena?

◻ Kako nam Sodoma i Gomora pružaju snažnu pouku?

◻ Tko je bio spašen u ‘velikoj nevolji’ prvog stoljeća?

[Slike na stranici 15]

Jehova se pobrinuo za spasenje obitelji Noa i Lota, kao i za spasenje koje se odigralo 607. pr. n. e. i 70. n. e.