Knjiga za sve ljude
“Bog ne gleda ko je ko: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu” (DJELA APOSTOLSKA 10:34, 35).
1. Kako je jedan profesor odgovorio na pitanje što misli o Bibliji, i što je odlučio učiniti?
JEDNOG nedjeljnog poslijepodneva jedan je profesor bio kod kuće, ne očekujući nikakve posjetioce. Ali kada ga je u njegovom domu posjetila jedna naša kršćanska sestra, saslušao ju je. Govorila je o zagađenju i o budućnosti Zemlje — temama koje su ga privukle. Međutim, kada je u razgovoru spomenula Bibliju, djelovao je skeptično. Stoga ga je upitala što misli o Bibliji.
“To je dobra knjiga koju su napisali neki inteligentni ljudi”, odgovorio je on, “ali Bibliju ne treba shvaćati ozbiljno.”
“Jeste li ikada pročitali Bibliju?” upitala je ona.
Iznenađen, profesor je morao priznati da nije.
Zatim je upitala: “Kako možete iznositi tako snažno uvjerenje o knjizi koju nikada niste pročitali?”
Ono što je naša sestra rekla imalo je smisla. Profesor je odlučio ispitati Bibliju i tada stvoriti mišljenje o njoj.
2, 3. Zašto je Biblija zatvorena knjiga za mnoge ljude, i koji izazov to postavlja pred nas?
2 Ovaj profesor nije jedinstven slučaj. Mnogi ljudi imaju određeno mišljenje o Bibliji iako je osobno nisu nikada pročitali. Oni možda posjeduju Bibliju. Možda čak priznaju njenu literarnu ili povijesnu vrijednost. No za mnoge ljude ona je zatvorena knjiga. ‘Nemam vremena čitati Bibliju’, kažu neki. Drugi se pitaju: ‘Kako je moguće da jedna drevna knjiga bude relevantna za moj život?’ Takva gledišta predstavljaju pravi izazov za nas. Jehovini svjedoci čvrsto vjeruju da je Biblija ‘od Boga dana, i korisna za učenje’ (2. Timoteju 3:16, 17). Kako onda možemo uvjeriti druge da bez obzira na njihovo rasno, nacionalno ili etničko porijeklo trebaju ispitati Bibliju?
3 Razmotrimo nekoliko razloga zašto Biblija zaslužuje da je ispitamo. To nas može osposobiti da logički raspravljamo s onima koje sretnemo u svojoj službi i možda ih uvjerimo da bi trebali razmotriti ono što kaže Biblija. To bi istraživanje istovremeno trebalo pridonijeti jačanju naše vlastite vjere u to da je Biblija zaista ono što tvrdi da jest — “riječ Božija” (Jevrejima 4:12).
Najraširenija knjiga na svijetu
4. Zašto se može reći da je Biblija najraširenija knjiga na svijetu?
4 Kao prvo, Biblija zaslužuje da je razmotrimo zato što je ona daleko najraširenija i najprevođenija knjiga u cijeloj ljudskoj povijesti. Prije više od 500 godina prvo izdanje tiskano je pomičnim slovima na tiskarskom stroju Johannesa Gutenberga. Otada je prema nekim procjenama tiskano četiri milijarde Biblija, cijelih ili njenih dijelova. Do 1996. čitava Biblija ili njeni dijelovi prevedeni su na 2 167 jezika i dijalekata.a Preko 90 posto ljudske obitelji ima na raspolaganju barem dio Biblije na vlastitom jeziku. Niti jedna druga knjiga — vjerska ili neka druga — nije se niti približila toj brojci!
5. Zašto se očekuje da bi Biblija trebala stajati na raspolaganju ljudima diljem svijeta?
5 Statistički podaci sami po sebi ne dokazuju da je Biblija Božja Riječ. Međutim, u svakom se slučaju očekuje da pisani izvještaj koji je nadahnut od Boga stoji na raspolaganju ljudima diljem svijeta. Uostalom, sama Biblija kaže da “Bog ne gleda ko je ko: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu” (Djela apostolska 10:34, 35). Za razliku od svih drugih knjiga, Biblija je prešla nacionalne granice i nadišla rasne i etničke barijere. Biblija je uistinu knjiga za sve ljude!
Jedinstven izvještaj kako je sačuvana
6, 7. Zašto ne iznenađuje što ne postoji nijedan poznati originalni biblijski spis, i koje se pitanje zbog toga postavlja?
6 Postoji još jedan razlog zašto je vrijedno ispitati Bibliju. Ona je preživjela prepreke koje su joj postavljali kako priroda tako i ljudi. Izvještaj o tome kako je bila sačuvana usprkos ogromnim prijetnjama zaista je jedinstven među drevnim spisima.
7 Biblijski su pisci očito zapisivali svoje riječi tintom na papirusu (napravljenom od istoimene egipatske biljke) i na pergamentu (napravljenom od životinjskih koža)b (Job 8:11). No ti su materijali za pisanje imali prirodne neprijatelje. Izučavatelj Oscar Paret objašnjava: “Oba ta materijala za pisanje u jednakoj su mjeri uvelike ugrožena vlagom, plijesni i različitim ličinkama. Iz svakodnevnog iskustva znamo kako se lako papir, pa čak i čvrsta koža, raspada na zraku ili u vlažnoj prostoriji.” Stoga ne iznenađuje što nije poznato da postoji ijedan original; vjerojatno su se davno raspali. Ali ako su originali podlegli prirodnim neprijateljima, kako je Biblija preživjela?
8. Kako su sačuvani biblijski spisi kroz stoljeća?
8 Ubrzo nakon što su bili napisani originali počeli su se raditi rukom pisani prijepisi. U drevnom je Izraelu prepisivanje Zakona i drugih dijelova Svetih pisama ustvari postalo profesija. Naprimjer, svećenik Ezdra opisan je kao “vješt prepisivač zakona Mojsijeva” (Ezdra 7:6, 11, NW; usporedi Psalam 45:1). Ali prijepisi koji su se radili također su bili kratkog vijeka; konačno se i njih moralo zamijeniti drugim rukom pisanim prijepisima. Taj se proces prepisivanja prijepisa odvijao stoljećima. Budući da ljudi nisu savršeni, jesu li greške prepisivačâ bitno izmijenile biblijski tekst? Izrazito snažni dokazi pokazuju da nisu!
9. Kako primjer masoreta pokazuje izuzetnu pažljivost i točnost prepisivačâ Biblije?
9 Prepisivači ne samo da su bili vrlo vješti već su ujedno imali i duboko poštovanje prema riječima koje su prepisivali. Hebrejska riječ prevedena s “prepisivač” ukazuje na brojanje i bilježenje. Da bismo ilustrirali izuzetnu pažljivost i točnost prepisivačâ, razmotrimo primjer masoreta, prepisivača Hebrejskih pisama koji su živjeli između šestog i desetog stoljeća n. e. Prema izučavatelju Thomasu Hartwellu Horneu, oni su brojali “koliko se puta svako slovo [hebrejskog] alfabeta pojavljuje u čitavim Hebrejskim pismima”. Razmisli samo što to znači! Kako ne bi ispustili čak niti jedno slovo, ti su predani prepisivači brojali ne samo prepisane riječi već i slova. Dakle, prema računanjima jednog izučavatelja, oni su navodno pratili 815 140 pojedinih slova u Hebrejskim pismima! Takvi marljivi napori osigurali su visok stupanj točnosti.
10. Koji snažan dokaz postoji da hebrejski i grčki tekstovi na kojima se temelje suvremeni prijevodi točno odgovaraju riječima izvornih pisaca?
10 Ustvari, postoji snažan dokaz da hebrejski i grčki tekstovi na kojima se temelje suvremeni prijevodi s izvanrednom točnošću odgovaraju riječima izvornih pisaca. Taj se dokaz sastoji od tisuća rukom pisanih prijepisa biblijskih manuskripata — procjenjuje se da postoji 6 000 cijelih Hebrejskih pisama ili njihovih dijelova i oko 5 000 Kršćanskih pisama na grčkom — koji su preživjeli do današnjeg dana. Pažljiva, komparativna analiza mnogih postojećih manuskripata omogućila je izučavateljima teksta da otkriju svaku pogrešku prepisivačâ i da ustanove kako je glasio izvorni tekst. Govoreći o tekstu Hebrejskih pisama, izučavatelj William H. Green mogao je stoga reći: “Sa sigurnošću se može reći da nijedno drugo djelo iz drevnog doba nije toliko precizno preneseno.” Slično povjerenje možemo imati i u tekst Kršćanskih grčkih pisama.
11. Zašto je Biblija preživjela do našeg vremena, u svjetlu riječi iz 1. Petrove 1:24, 25?
11 Kako se samo lako moglo dogoditi da Biblija nestane da nije bilo rukom pisanih prijepisa koji su zamijenili originale, sa svojom dragocjenom porukom! Postoji samo jedan razlog zašto je preživjela — Jehova je Održavatelj i Zaštitnik svoje Riječi. Kao što sama Biblija kaže u 1. Petrovoj 1:24, 25: “Jer je svako tijelo kao trava, i svaka slava čovječija kao cvijet travni: osuši se trava, i cvijet njezin otpade; ali riječ Gospodinova ostaje do vijeka.”
Na žive jezike čovječanstva
12. S kojom se drugom preprekom suočila Biblija pored stoljeća stalnih prepisivanja?
12 Preživljavanje tijekom stoljeća prepisivanja bilo je dovoljno velik izazov, no Biblija se suočila s još jednom preprekom — prevođenjem na suvremene jezike. Biblija mora govoriti na jeziku ljudi kako bi mogla govoriti njihovom srcu. Ali prevođenje Biblije — s njenih više od 1 100 poglavlja i 31 000 redaka — nije jednostavan zadatak. Ipak, tokom stoljeća predani prevodioci spremno su prihvatili taj izazov, suočavajući se ponekad s naizgled nesavladivim preprekama.
13, 14. (a) S kojim se izazovom suočio prevodilac Biblije Robert Moffat u Africi početkom 19. stoljeća? (b) Kako su reagirali ljudi koji govore čwana jezikom kad su na svom jeziku dobili Lukino Evanđelje?
13 Razmotrimo, naprimjer, kako je Biblija bila prevođena na afričke jezike. Godine 1800. u cijeloj je Africi postojalo samo desetak pisanih jezika. Stotine drugih usmenih jezika nije imalo sustav pisanja. S tim se izazovom suočio prevodilac Biblije Robert Moffat. Godine 1821, u dobi od 25 godina, Moffat je započeo misiju među narodom koji govori čwana jezik u južnoj Africi. Da bi naučio njihov nepisani jezik, pomiješao se s tim narodom. Moffat je istrajao i, bez pomoći početnica ili rječnika, konačno ovladao jezikom, napravio pisani oblik tog jezika i poučio neke pripadnike Čwana naroda da čitaju to pismo. Godine 1829, nakon osmogodišnjeg rada među Čwana narodom, završio je prevođenje Lukinog Evanđelja. Kasnije je rekao: “Znam pojedince koji su prešli stotine kilometara kako bi dobili primjerke sv. Luke. (...) Vidio sam kako uzimaju dijelove sv. Luke, plaču nad njima te ih čvrsto stišću na njedra i liju suze zahvalnosti, dok nisam mnogima od njih rekao: ‘Uništit ćeš si suzama knjige.’” Moffat je pričao i o jednom Afrikancu koji je vidio kako neki ljudi čitaju Lukino Evanđelje pa ih je pitao što to imaju. “To je riječ Božja”, odgovorili su. “Da li ona govori?” pitao je čovjek. “Da”, odgovorili su, “ona govori srcu.”
14 Predani prevodioci poput Moffata mnogim su Afrikancima pružili prvu priliku da komuniciraju pisanjem. No prevodioci su afričkom narodu pružili još vredniji dar — Bibliju na njihovom vlastitom jeziku. Štoviše, Moffat je Čwana narod upoznao s božanskim imenom te je u cijelom svom prijevodu koristio to ime.c Zbog toga je Čwana narod Bibliju nazivao “Jehovinim ustima” (Psalam 83:18).
15. Zašto je Biblija danas itekako živa?
15 Drugi prevodioci u različitim dijelovima svijeta suočili su se sa sličnim preprekama. Neki su čak riskirali svoj život da bi preveli Bibliju. Razmisli o sljedećem: Da je Biblija ostala samo na drevnom hebrejskom i grčkom, odavno bi “umrla”, jer te su jezike ljudi s vremenom praktički zaboravili, a u mnogim dijelovima Zemlje nikada nisu ni bili poznati. Ipak, Biblija je itekako živa jer, za razliku od bilo koje druge knjige, može “govoriti” ljudima širom svijeta na njihovom vlastitom jeziku. Njena poruka zbog toga “očituje svoju snagu u [njenim] vjernicima” (1. Solunjanima 2:13, St). The Jerusalem Bible (Jeruzalemska Biblija) prevodi te riječi: “Ona je još uvijek živa snaga među vama koji vjerujete u nju.”
Dostojna povjerenja
16, 17. (a) Koji dokazi trebaju postojati da bi Biblija bila dostojna povjerenja? (b) Navedi jedan primjer koji pokazuje iskrenost biblijskog pisca Mojsija.
16 ‘Može li se doista vjerovati Bibliji?’ mogli bi se pitati neki. ‘Govori li ona o ljudima koji su zaista živjeli, o mjestima koja su stvarno postojala i o događajima koji su se uistinu dogodili?’ Ako joj trebamo vjerovati, onda bi trebali postojati dokazi da su je pisali pažljivi, iskreni pisci. To nas vodi do još jednog razloga zašto ispitati Bibliju: Postoje čvrsti dokazi da je ona točna i dostojna povjerenja.
17 Iskreni pisci ne bi zabilježili samo uspjehe nego i neuspjehe, ne samo jake strane nego i slabe. Biblijski su pisci pokazali upravo takvu osvježavajuću iskrenost. Razmotrimo, naprimjer, Mojsijevu otvorenost. Između ostalog, iskreno je izvijestio o tome kako nije bio vješt govornik, zbog čega je, po vlastitom mišljenju, bio nesposoban za izraelskog vođu (2. Mojsijeva 4:10); o ozbiljnoj greški koju je učinio zbog koje nije mogao ući u Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 20:9-12; 27:12-14); o tome kako je njegov brat Aron zastranio, surađujući s pobunjenim Izraelcima u izgradnji kipa zlatnog teleta (2. Mojsijeva 32:1-6); o pobuni svoje sestre Mirjam i ponižavajućoj kazni koju je dobila (4. Mojsijeva 12:1-3, 10); o svetogrđu koje su počinili njegovi nećaci Nadab i Abiju (3. Mojsijeva 10:1, 2); i o tome kako se Božji vlastiti narod stalno žalio i mrmljao (2. Mojsijeva 14:11, 12; 4. Mojsijeva 14:1-10). Ne ukazuje li takvo iskreno, otvoreno izvještavanje na stvarnu zainteresiranost za istinu? Budući da su biblijski pisci bili spremni izvijestiti nepovoljne informacije o svojim voljenima, o svom narodu, pa čak i o sebi samima, ne postoji li valjani razlog da se vjeruje onome što su napisali?
18. Što dokazuje da su izvještaji pisaca Biblije dostojni povjerenja?
18 Dosljednost biblijskih pisaca također dokazuje da su njihovi izvještaji dostojni povjerenja. Zaista je izvanredno što postoji sklad među 40 muškaraca koji su pisali u razdoblju od otprilike 1 600 godina, čak i kada se radi o relativno nevažnim detaljima. Međutim, taj sklad nije tako hotimice uređen da pobuđuje sumnju da se radi o tajnom sporazumu. Naprotiv, po različitim je detaljima očito da nitko nije namjerno planirao uskladiti ih; taj je sklad često sasvim slučajan.
19. Kako izvještaji Evanđelja o Isusovom hapšenju pokazuju sklad koji je potpuno nenamjeran?
19 Da bismo to prikazali, razmotrimo događaj koji se odigrao u noći kad je Isus bio uhapšen. Sva četiri pisca Evanđelja izvještavaju da je jedan od učenika izvukao mač i udario jednog prvosvećenikovog roba, odrezavši mu pritom uho. Međutim, samo Luka kaže da se Isus ‘dohvatio uha i iscijelio ga’ (Luka 22:51). No zar ne bismo to i očekivali od pisca koji je bio poznat kao “ljekar ljubazni”? (Kološanima 4:14). Ivanov nam izvještaj govori da je od svih prisutnih učenika Petar bio taj koji je upotrijebio mač — a ta nas činjenica ne iznenađuje s obzirom na to da je Petar bio sklon tome da postupi naglo i neobuzdano (Ivan 18:10; usporedi Mateja 16:22, 23 i Ivana 21:7, 8). Ivan izvještava o još jednom naizgled nepotrebnom detalju: “Sluzi bješe ime Malho.” Zašto samo Ivan navodi ime tog čovjeka? To nam objašnjava jedna usputna relativno nevažna činjenica koju nalazimo samo u Ivanovom izvještaju — Ivan “bješe poznat kod poglavara svećeničkoga”. Bio je poznat i članovima prvosvećenikovog kućanstva; poznavali su ga njegovi sluge, a i on je njih poznavaod (Ivan 18:10, 15, 16). Stoga je sasvim prirodno da Ivan spominje ime ozlijeđenog čovjeka, dok ga ostali pisci Evanđelja, za koje je taj čovjek vjerojatno bio stranac, ne spominju. Sklad u svim tim detaljima je izvanredan, a ipak potpuno nenamjeran. Kroz cijelu Bibliju postoji mnoštvo sličnih primjera.
20. Što ljudi iskrena srca trebaju znati o Bibliji?
20 Dakle, možemo li vjerovati Bibliji? Apsolutno! Iskrenost biblijskih pisaca i unutarnja dosljednost Biblije pridaju joj jasan zvuk istine. Ljudi iskrena srca trebaju znati da mogu vjerovati Bibliji, jer ona je nadahnuta Riječ ‘Jehove, Boga istine’ (Psalam 31:5, NW). Postoje daljnji razlozi zašto je Biblija knjiga za sve ljude, a o tome će se govoriti u sljedećem članku.
[Bilješke]
a Podaci se temelje na brojkama koje je objavio United Bible Societies (Ujedinjena biblijska društva).
b Za vrijeme svog drugog utamničenja u Rimu, Pavao je zamolio Timoteja da mu donese “knjige, a osobito kožne” (2. Timoteju 4:13). Pavao je vjerojatno tražio dijelove Hebrejskih pisama da bi ih mogao proučavati dok je u zatvoru. Izraz “osobito kožne” mogao bi ukazivati da se radilo i o svicima papirusa i o svicima pergamenta.
c Moffat je 1838. završio prevođenje Kršćanskih grčkih pisama. Uz pomoć jednog kolege završio je 1857. prevođenje Hebrejskih pisama.
d Kasnije se u izvještaju još govori o Ivanovom poznanstvu s prvosvećenikom i njegovim kućanstvom. Kad je jedan drugi prvosvećenikov rob optužio Petra da je jedan od Isusovih učenika, Ivan objašnjava da je taj rob bio “rodjak onome što mu Petar odsiječe uho” (Ivan 18:26).
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto se očekuje da je Biblija najdostupnija knjiga na svijetu?
◻ Koji dokazi postoje da je Biblija sačuvana u točnom obliku?
◻ Na koje su prepreke nailazili oni koji su prevodili Bibliju?
◻ Što dokazuje da su biblijski izvještaji dostojni povjerenja?