Napokon — pravda za sve

“Nastojat ćemo na nove načine slušati (...) glasove oštećenih, glasove zabrinutih, glasove onih koji su izgubili svaku nadu da će ih netko saslušati. (...) Preostaje nam da provedemo u djelo ono što je već zapisano u zakonu, da napokon osiguramo da se svi rađaju jednaki u dostojanstvu pred ljudima kao što se svi rađaju jednaki u dostojanstvu pred Bogom.” (Nastupni govor američkog predsjednika Richarda Milhousa Nixona, 20. siječnja 1969.)

KAD kraljevi, predsjednici i premijeri preuzimaju funkciju, skloni su govoriti o pravdi. Richard Nixon, bivši predsjednik Sjedinjenih Država, nije bio iznimka. No njegove snažne riječi gube svoj sjaj kad se promatraju u svjetlu neumoljivih povijesnih činjenica. Premda se obavezao ‘provesti u djelo ono što je zapisano u zakonu’, Nixon je kasnije prekršio zakon, te je bio prisiljen napustiti svoju funkciju. Tri desetljeća kasnije još uvijek se može čuti kako ‘glasovi oštećenih, zabrinutih i onih koji su izgubili svaku nadu’ viču za tim da ih netko sasluša.

Saslušati takve glasove i odazvati se na takve pritužbe nije lak zadatak, kao što su to ustanovili mnogi dobronamjerni lideri. Pokazalo se da je ‘pravda za sve’ nedostižan cilj. Ipak, prije mnogo stoljeća, izrečeno je jedno obećanje koje zaslužuje našu pažnju — jedinstveno obećanje o pravdi.

Bog je svom narodu preko svog proroka Izaije zajamčio da će mu poslati ‘slugu’ kojeg će on osobno izabrati. “U njega sam stavio svoj duh”, rekao im je Jehova. “Pravda nacijama je ono što će donijeti” (Izaija 42:1-3, NW). Niti jedan ljudski vladar ne bi se usudio izreći tako dalekosežnu izjavu, koja bi značila neprolaznu pravdu za svaku naciju. Možemo li se pouzdati u to obećanje? Hoće li se takav izvanredan cilj ikad ostvariti?

Obećanje u koje se možemo pouzdati

Neko obećanje isto je toliko pouzdano koliko i onaj koji ga daje. U ovom slučaju, nitko drugi do Svemoćni Bog izjavljuje da će njegov “sluga” uspostaviti pravdu diljem svijeta. Za razliku od političara, Jehova svoja obećanja ne daje olako. Biblija nam jamči da ‘njemu nije moguće lagati’ (Jevrejima 6:18). “Kako sam naumio izvršiće se”, izjavljuje Bog odlučno (Izaija 14:24).

Naše pouzdanje u to obećanje ojačano je i svjedočanstvom o načinu života Božjeg izabranog ‘sluge’, Isusa Krista. Onaj tko bi uspostavio pravdu morao bi ljubiti pravdu i živjeti po njoj. Isus je živio neokaljanim životom kao čovjek kojem je ‘omiljela pravda i koji je mrzio bezakonje’ (Jevrejima 1:9). Ono o čemu je govorio, njegov način života i čak način na koji je umro, sve to svjedoči o tome da je on uistinu bio pravedan. Prilikom Isusove smrti jedan rimski vojni zapovjednik, koji je očito bio očevidac kako Isusovog suđenja tako i njegovog pogubljenja, bio je potaknut da kaže: “Zaista ovaj čovjek bješe pravednik” (Luka 23:47).

Osim što je osobno živio pravednim načinom života, Isus se suprotstavljao nepravdi koja je bila toliko raširena u njegovo vrijeme. On to nije činio subverzijom ili revolucijom, već poučavajući istinskoj pravdi svakoga tko je htio slušati. Njegova je Propovijed na gori majstorsko objašnjenje toga kako se pravednost može provesti u djelo (Matej, poglavlja 5-7).

Isus je primjenjivao ono što je propovijedao. On nije prezirao nesretne gubavce, “nedodirljive” iz židovskog društva. Umjesto toga, on je razgovarao s njima, dodirivao ih je i čak ih je liječio (Marko 1:40-42). Njemu su bili važni svi ljudi na koje je nailazio, uključujući i siromašne i potlačene (Matej 9:36). On im je rekao: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti” (Matej 11:28).

Iznad svega, Isus nije dozvolio da ga nepravda oko njega pokvari ili da postane ogorčen zbog nje. On nikad nije vraćao zlo zlim (1. Petrova 2:22, 23). Čak i u mučnoj boli on se molio svom nebeskom Ocu za one iste vojnike koji su ga pribili na stup. “Oče! oprosti im”, molio se, “jer ne znadu šta čine” (Luka 23:34). Zaista, Isus je ‘objasnio nacijama što je pravda’ (Matej 12:18, NW). Koji bismo veći dokaz mogli imati da Bog želi uspostaviti pravedan svijet od živog primjera njegovog vlastitog Sina?

Nepravdu se može nadvladati

Živi dokaz toga da se nepravdu može nadvladati postoji i u današnjem svijetu. Pojedinačno, a isto tako i kao organizacija, Jehovini svjedoci nastoje nadvladati predrasude, pristranost, rasizam i nasilje. Razmotri sljedeći primjer.

Pedroa je vjerovao da je subverzivno djelovanje jedini način da se uspostavi pravda u Baskiji, španjolskoj regiji u kojoj živi. Zbog toga je postao član terorističke organizacije koja mu je pružila paravojnu obuku u Francuskoj. Kad je završio obuku, dobio je nalog da formira terorističku jedinicu i digne u zrak jednu policijsku stambenu zgradu. Njegov je tim baš pripremao eksploziv kad ga je policija uhapsila. Proveo je 18 mjeseci u zatvoru, no čak je i iza rešetaka nastavio svoju političku aktivnost štrajkovima glađu te si je jednom prilikom namjerno prerezao vene.

Pedro je vjerovao da se bori za pravdu. A onda je upoznao Jehovu i njegove naume. Dok je Pedro bio u zatvoru, Jehovini svjedoci počeli su proučavati Bibliju s njegovom suprugom, a nakon što je oslobođen, ona ga je pozvala da prisustvuje jednom od njihovih sastanaka. Toliko mu se svidio taj sastanak da je zatražio biblijski studij, studij koji ga je potaknuo da načini velike promjene u svom načinu razmišljanja i načinu života. Konačno, 1989. godine, krstili su se i Pedro i njegova supruga.

“Zahvalan sam Jehovi što nisam nikoga ubio za vrijeme dok sam bio terorist”, kaže Pedro. “Sada koristim mač Božjeg duha, Bibliju, da bih ljudima prenio poruku o istinskom miru i pravdi — dobru vijest o Božjem Kraljevstvu.” Nedavno je Pedro, koji sada služi kao starješina Jehovinih svjedoka, posjetio onu istu stambenu zgradu koju je namjeravao razoriti. Ovaj je put došao s namjerom da propovijeda poruku mira obiteljima koje tamo žive.

Jehovini svjedoci čine takve promjene jer čeznu za pravednim svijetom (2. Petrova 3:13). Premda se potpuno uzdaju u to da će taj svijet biti ostvaren Božjim obećanjem, također su svjesni da su i oni dužni živjeti pravednim načinom života. Biblija nam jasno pokazuje da Bog od nas očekuje da učinimo svoj dio.

Sijati pravdu

Istina, kada se suočimo s nepravdom, mogli bismo se osjećati ponukanima uzviknuti: “Gdje je Bog pravde?” Tako su uzvikivali Židovi u vrijeme Malahije (Malahija 2:17, St). Je li Jehova ozbiljno shvatio njihovu pritužbu? Nije, naprotiv, on je imao osjećaj da mu ‘dosađuju’, između ostalog zbog toga što su oni sami postupali nevjerno sa svojim ženama kad su ostarjele, razvodeći se od njih pod beznačajnim izgovorima. Jehova je izrazio svoju brigu za ‘žene njihove mladosti, kojima su činili nevjeru, a one su im bile drugarice i žene s kojima su bili u vjeri’ (Malahija 2:14).

Možemo li se s pravom žaliti na nepravdu ako sami postupamo nepravedno? S druge strane, ako nastojimo oponašati Isusa iskorjenjujući iz svog srca predrasude i rasizam, zatim time da smo nepristrani i obzirni prema svima i time da ne vraćamo zlo zlim, pokazujemo da uistinu ljubimo pravdu.

Da bismo požnjeli pravdu, Biblija nas potiče da ‘sijemo pravdu’ (Ozej 10:12). Bez obzira na to koliko bi mogla izgledati beznačajnom, svaka je osobna pobjeda nad nepravdom važna. Kao što je Martin Luther King, ml., napisao u svom djelu Letter From Birmingham Jail, “nepravda koja se dogodi negdje, predstavlja prijetnju za pravdu svagdje”. Ljudi koje Bog odabire da naslijede njegov pravedni novi svijet koji će uskoro doći su oni koji ‘traže pravdu’ (Sofonija 2:3).

Mi ne možemo graditi svoju nadu u pravdu na nesigurnom temelju ljudskih obećanja, no ipak se možemo pouzdati u riječ našeg Stvoritelja punog ljubavi. Zbog toga je Isus govorio svojim sljedbenicima da se neprestano mole da dođe Božje Kraljevstvo (Matej 6:9, 10). Isus, imenovani Kralj tog Kraljevstva, “izbaviti [će] ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti” (Psalam 72:12, 13).

Očito je da nepravda neće uvijek postojati. Kristova vlast nad cijelom Zemljom zauvijek će pobijediti nepravdu, kao što nam Bog jamči preko svog proroka Jeremije: “Idu dani (...), kad ću izvršiti ovu dobru riječ koju rekoh (...). U to vrijeme učiniću da iznikne Davidu klica prava [“pravedna”, NW], koja će činiti sud i pravdu na zemlji” (Jeremija 33:14, 15).

[Bilješka]