Visoko cijeniti prednosti svete službe
ZADACI u svetoj službi ne smiju se shvatiti olako. Kad su svećenici u drevnoj Judi pokazali ravnodušan stav prema svojim prednostima u vezi s Jehovinim hramom, Jehova ih je oštro prekorio (Malahija 1:6-14). A kad su neki ljudi u Izraelu poticali nazireje da olako shvate svoje odgovornosti koje su prihvatili u vezi sa svojom svetom službom, Jehova je ukorio te grešne Izraelce (Amos 2:11-16). Pravi kršćani također vrše svetu službu i shvaćaju je ozbiljno (Rimljanima 12:1). Ova sveta služba ima mnogo aspekata, a svi su važni.
Dok je još bio na Zemlji sa svojim sljedbenicima, Isus ih je poučavao da budu objavitelji Božjeg Kraljevstva. S vremenom je njihova poruka trebala doprijeti do svih krajeva Zemlje (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8). Tijekom posljednjih dana sadašnjeg sustava stvari to propovijedanje poprima još veću hitnost.
Svi Jehovini svjedoci sudjeluju u tom djelu. Stotine tisuća njih pronalaze radost u tome što to mogu činiti kao pioniri. Da bi udovoljili važnim potrebama u svijetom raširenom djelu, tisuće njih stavile su se na raspolaganje za specijalnu punovremenu službu u Betelu, za putujuću službu kao pokrajinski i oblasni nadglednici ili za misionarsku službu. Što to može značiti za one koji žele nastaviti s takvom specijalnom službom?
Kad se pojave hitne obiteljske potrebe
Prije nego što neka osoba prihvati specijalnu punovremenu službu, ona mora učiniti neke preinake u svojim okolnostima. To ne mogu učiniti svi. Biblijske obaveze koje netko već ima mogu to onemogućiti. Međutim, što se događa kad se pred onima koji već jesu u specijalnoj službi ispriječe hitne obiteljske potrebe, koje su možda u vezi s ostarjelim roditeljima? Biblijska načela i savjeti poput sljedećih pružaju potrebno vodstvo.
Cijeli svoj život trebali bismo graditi oko svog odnosa s Jehovom (Propovjednik 12:13; Marko 12:28-30). Trebali bismo visoko cijeniti svete stvari koje su nam povjerene (Luka 1:74, 75; Jevrejima 12:16, NW). Jednom je prilikom Isus rekao jednom čovjeku koji je trebao promijeniti svoje prioritete da bi se trebao potpuno zaokupiti objavljivanjem Božjeg Kraljevstva. Taj je čovjek očito namjeravao odgoditi takvu aktivnost sve do nakon smrti svog oca (Luka 9:59, 60). S druge strane, Isus je razotkrio pogrešno razmišljanje svakoga tko je tvrdio da je sve posvetio Bogu, a zatim ‘nije činio ništa za svoga oca ili majku’ (Marko 7:9-13). I apostol Pavao je ukazao na ozbiljnu odgovornost da svatko brine “za svoje”, uključujući i roditelje, djedove i bake (1. Timoteju 5:3-8).
Znači li to da oni koji su u specijalnoj službi trebaju prekinuti svoju službu da bi postali njegovatelji kad se pojave hitne potrebe? Mnogi faktori utječu na odgovor. Odluka je osobne prirode (Galaćanima 6:5). Premda jako cijene svoju službu, priličan broj njih smatra da bi bilo mudro da budu sa svojim roditeljima kako bi im pružali potrebnu pomoć. Zašto? Možda se pojavila hitna potreba, možda nije bilo niti jednog drugog člana obitelji koji je mogao pomoći, a niti mjesna skupština nije bila u mogućnosti učiniti ono što je bilo potrebno. Neki su uspjeli biti u pionirskoj službi dok su pružali takvu pomoć. Drugi su bili u mogućnosti ponovno prihvatiti specijalnu punovremenu službu nakon što se situacija u obitelji sredila. Međutim, u mnogim je slučajevima tu situaciju moguće riješiti na druge načine.
Preuzeti svoju odgovornost
Kad su se pojavile hitne potrebe, neki koji su u specijalnoj punovremenoj službi uspjeli su udovoljiti tim potrebama a da nisu prekinuli svoju službu. Razmotrimo samo neke od brojnih primjera.
Jedan bračni par koji služi u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka počeo je s betelskom službom 1978, nakon što je prije toga već bio u pokrajinskoj i oblasnoj službi. Brat radi na vrlo odgovornom radnom mjestu u teokratskoj organizaciji. No i njegovim je roditeljima potrebna pomoć. Ovaj bračni par betelskih radnika svake godine tri do četiri puta posjeti svoje roditelje — što je put od nekih 3 500 kilometara u oba smjera — da bi se brinuo za njih. Sami su izgradili kuću kako bi zadovoljili potrebe svojih roditelja. Bila su tu i putovanja kad je roditeljima trebala hitna medicinska pomoć. Oni su nekih 20 godina koristili praktički svoj cijeli godišnji odmor da bi ispunili tu odgovornost. Oni ljube i poštuju svoje roditelje, no ujedno cijene svoje prednosti svete službe.
Jedan drugi brat bio je u putujućoj službi 36 godina kad se suočio s onim što on opisuje kao jednu od najizazovnijih situacija u svom životu. Njegova 85-godišnja punica, vjerni Jehovin sluga, trebala je nekog tko bi s njom živio kako bi joj mogao pomagati. Tada je većina njene djece smatrala da bi bilo neprikladno da ona živi kod njih. Jedan je rođak rekao putujućem nadgledniku da bi on i njegova žena trebali prekinuti tu službu i u interesu obitelji preuzeti brigu o majci. No taj bračni par nije prekinuo svoju dragocjenu službu, a niti je zanemario potrebe majke. Sljedećih devet godina ona je većinom živjela s njima. Ispočetka su živjeli u jednoj mobilnoj kući, a onda u raznim stanovima koje su im pokrajine stavile na raspolaganje. Jedno duže vrijeme brat je kao oblasni nadglednik putovao kako bi obavljao svoju službu, dok je njegova supruga ostajala sa svojom majkom te joj pružala stalnu njegu. Svakog tjedna, nakon nedjeljnog sastanka, njen je suprug kretao na dugačko putovanje kući kako bi im pomagao. Mnogi koji su bili upoznati s tom situacijom izražavali su duboko cijenjenje za ono što je taj bračni par činio. S vremenom su se drugi članovi obitelji osjetili potaknutima pružiti pomoć. Tisuće pripadnika Jehovinog naroda nastavlja izvlačiti korist iz službe tog samopožrtvovnog bračnog para budući da su oni zadržali svoju prednost specijalne punovremene službe.
Uz obiteljsku suradnju
Kad članovi obitelji uviđaju vrijednost specijalne punovremene službe, oni mogu surađivati tako da barem netko od njih može sudjelovati u njoj.
Takav duh obiteljske suradnje koristio je i jednom bračnom paru misionara iz Kanade, koji služi u zapadnoj Africi. Oni nisu čekali da iskrsne nešto nepredviđeno, jednostavno se nadajući da se ništa neće dogoditi. Prije nego što su krenuli u Biblijsku školu Gilead Društva Watchtower kako bi se pripremili za inozemnu službu, suprug je razgovarao sa svojim mlađim bratom o brizi za njihovu majku u slučaju da ona oboli ili onemoća. Pokazujući ljubav prema svojoj majci i uviđajući vrijednost misionarske službe, mlađi brat je rekao: “Ja sada imam obitelj i djecu. Ne mogu otputovati daleko i raditi to što ti možeš. Dakle, ako se mami bilo što dogodi, ja ću se brinuti za nju.”
Jedan bračni par koji služi u Južnoj Americi naišao je na veliku suradnju suprugine obitelji u njegovanju njene ostarjele majke. Jedna njena sestra i njen suprug njegovali su majku sve dok ta sestra nije oboljela od smrtonosne bolesti. Što se dogodilo nakon toga? Kako bi olakšao svaku brigu, šogor im je napisao: “Sve dok smo ja i moja djeca živi, vi nećete morati napustiti svoju misionarsku službu.” Daljnja pomoć od obitelji došla je kad su se njena druga sestra i njen suprug iz svoje kuće preselili k majci kako bi je njegovali, i to su činili sve do njene smrti. Kakvog li izvrsnog duha suradnje! Svatko od njih dao je svoj doprinos misionarskoj službi.
Roditelji koji rado daju za Jehovu
Roditelji često pokazuju izvanredno cijenjenje za svetu službu. Njihova su djeca među najdragocjenijim imanjem kojim mogu iskazivati čast Jehovi (Priče Salamunove 3:9). Mnogi kršćanski roditelji ohrabruju svoju djecu da prihvate punovremenu službu. A neki od njih osjećaju poput Ane, koja je dala svog sina Samuela Jehovi da mu služi “do vijeka”, to jest “dokle je god živ” (1. Samuelova 1:22, 28).
Jedna takva majka napisala je svojoj kćerki koja je u Africi: “Zahvalni smo Jehovi za divnu prednost koju imaš. Boljem se nismo mogli nadati.” A jednom je drugom prilikom rekla: “Istina je da odvojenost za nas predstavlja žrtvu, no kakva je samo radost vidjeti kako se Jehova brine za tebe!”
Nakon što se osvrnuo na razne situacije koje su se pojavile vezane uz njegu svojih ostarjelih roditelja, jedan misionar iz Ekvadora napisao je: “Mislim da je najveća pomoć koju smo moja supruga i ja primili došla putem molitvi mog oca. Nakon njegove smrti, moja nam je majka rekla: ‘Nije prošao niti jedan dan a da se tvoj otac nije molio Jehovi da vam omogući da ostanete u svojoj službi.’”
Jednom starijem bračnom paru iz Kalifornije (SAD) bilo je drago što je jedan od njihovih sinova u punovremenoj službi. Taj sin i njegova supruga bili su u Španjolskoj kad je majka umrla. Ostali članovi obitelji smatrali su da je potrebno dogovoriti se oko vođenja brige za oca. Budući da su oni bili zauzeti svjetovnim poslom i podizanjem svoje djece, smatrali su da ne mogu preuzeti tu obavezu. Umjesto toga, uporno su tražili da se taj bračni par koji je bio u specijalnoj punovremenoj službi vrati kući i brine za oca. Međutim, otac je, premda star 79 godina, još uvijek bio dobrog zdravlja i imao je bistar duhovni vid. Na obiteljskom sastanku, nakon što su se ostali izjasnili, otac je ustao i odlučno rekao: “Želim da se vrate u Španjolsku i nastave sa svojom službom.” Oni su to i učinili, no ujedno su mu pomagali na neke praktične načine. Oni su trenutno u pokrajinskoj službi u Španjolskoj. Poslije tog sastanka i ostali članovi obitelji pokazuju cijenjenje za ono što taj bračni par radi u inozemnoj službi. Nakon nekoliko godina, jedan od sinova doveo je oca u svoju kuću i brinuo se za njega sve do njegove smrti.
Jedan pomazani brat iz Pennsylvanie (SAD), koji je u pionirskoj službi proveo oko 40 godina, imao je više od 90 godina kad se njegova supruga teško razboljela i umrla. Tada je imao sina i tri kćerke, a i brojnu duhovnu djecu. Jedna njegova kćerka provela je u pionirskoj službi preko 40 godina, služeći sa svojim suprugom kao misionarka, u putujućoj službi i u Betelu. Ona je organizirala da njen otac dobije potrebnu njegu. Mjesna su braća također pomagala time što su ga vodila na sastanke u Dvoranu Kraljevstva. Poslije, kad joj je majka umrla, ona je pitala oca da li želi da ona napusti Betel da bi se brinula za njega. On visoko cijeni svete stvari, te je smatrao da njegove potrebe mogu biti zadovoljene na drugi način. Stoga joj je odgovorio: “To bi bilo najgore što možeš učiniti, a bilo bi još gore kad bih ja to tražio.”
Skupštinska podrška
Neke su skupštine jako susretljive u njegovanju ostarjelih roditelja onih koji su u specijalnoj punovremenoj službi. One posebno cijene one koji su posvetili mnogo godina takvoj službi. Premda ih one ne mogu osloboditi njihovih biblijskih odgovornosti, te skupštine uvelike olakšavaju teret, tako da nije potrebno da djeca napuste svoje posebne zadatke.
Jedan bračni par iz Njemačke proveo je na svom inozemnom području oko 17 godina, većinom u putujućoj službi, a onda je majci tog brata zatrebala veća pomoć. Svake godine oni su koristili svoj godišnji odmor da bi joj pomagali. I Svjedoci iz susjedstva pružali su veliku pomoć. Kad je zatim taj bračni par punovremenih slugu bio tijekom kritičnog razdoblja kod majke, posjetili su ih starješine mjesne skupštine. Oni su bili dobro upoznati s time što taj bračni par redovito čini za majku. Također su shvaćali vrijednost specijalne službe u kojoj je taj bračni par bio. Stoga su iznijeli plan zbrinjavanja majke i rekli: “Vi niste u mogućnosti da se za nju brinete više nego što to sada činite; pomoći ćemo vam tako da možete ostati na svom području u Španjolskoj.” Posljednjih sedam godina ti starješine to rade neprekidno.
Slično tome, jedan brat koji od 1967. služi u Senegalu primio je veliku podršku punu ljubavi od skupštine kojoj je pripadao njegov otac. Kad je nastupila kriza, suprug je, uz dobrovoljnu suradnju svoje ljubljene supruge, sam otputovao u Sjedinjene Države kako bi pomogao svojim roditeljima. Tamo je morao ostati nekoliko mjeseci. Situacija je bila teška, no nakon što je učinio ono što je mogao, skupština je intervenirala i pomogla, tako da je mogao nastaviti sa svojom misionarskom službom. Kroz razdoblje od 18 godina skupština je na brojne načine pružala pomoć punu ljubavi, najprije ocu (premda više nije mogao prepoznati mnoge od njih), a zatim i majci. Da li je time njihov sin bio oslobođen svoje odgovornosti? Nije, on je često putovao iz Senegala i koristio svoj godišnji odmor da bi im pomogao koliko god je mogao. No mnogima iz te skupštine bilo je drago da su pomogli tom marljivom bračnom paru da ostane u specijalnoj punovremenoj službi u Senegalu.
Isus je rekao da će oni koji ostave sve radi dobre vijesti dobiti stostruko više braće, sestara, majki i djece (Marko 10:29, 30). To je uistinu tako među Jehovinim slugama. Jedan bračni par koji sada služi u Beninu (zapadna Afrika) iskusio je to na poseban način kad im je dvoje Svjedoka iz njihove skupštine reklo da se ne trebaju brinuti zbog svojih roditelja. Dodali su: “Vaši su roditelji i naši roditelji.”
Da, postoji mnogo načina na koje možemo pokazati da visoko cijenimo prednosti svete službe. Postoje li neki načini na koje ti to možeš pokazati još više?
[Slike na stranici 26]
Oni su se stavili na raspolaganje za specijalnu punovremenu službu