Jehova treba biti naše pouzdanje
“Jer će ti Gospodin [“Jehova”, “NW”] biti uzdanica” (PRIČE SALAMUNOVE 3:26).
1. Iako mnogi tvrde da se uzdaju u Boga, po čemu se vidi da to nije uvijek slučaj?
GESLO “U Boga se uzdamo” nalazi se na novcu Sjedinjenih Američkih Država. No, da li se svi oni koji koriste tu valutu, u toj zemlji ili pak negdje drugdje, uistinu uzdaju u Boga? Ili se više uzdaju u sam novac? Takvo pouzdanje u novac te zemlje, ili bilo koje druge, ne može se usporediti s pouzdanjem u svemogućeg Boga ljubavi koji nikada ne zloupotrebljava svoju moć i nimalo nije pohlepan. On, ustvari, na sasvim jasan način osuđuje pohlepu (Efežanima 5:5).
2. Kakav je stav pravih kršćana prema moći bogatstva?
2 Pravi se kršćani uzdaju u Boga, a ne u bogatstvo i njegovu ‘prijevarnu moć’ (Matej 13:22, NW). Oni su svjesni toga da je moć novca vrlo ograničena da bi čovjeku omogućila da bude sretniji i da sačuva život. No to nije slučaj kad je u pitanju moć Svemogućeg Boga (Sofonija 1:18). Prema tome, koliko je samo mudra sljedeća opomena: “Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reče: ne ću te ostaviti, niti ću od tebe odstupiti”! (Jevrejima 13:5).
3. Kako nam kontekst 5. Mojsijeve 31:6 pomaže razumjeti zašto je Pavao citirao taj redak?
3 Pišući hebrejskim kršćanima gore navedene riječi, apostol Pavao citirao je uputstva koja je Mojsije nedugo prije svoje smrti dao Izraelcima, rekavši im: “Budite slobodni i hrabri, i ne bojte se i ne plašite se od njih; jer Gospodin Bog tvoj ide s tobom, ne će odstupiti od tebe, niti će te ostaviti” (5. Mojsijeva 31:6). Iz konteksta se vidi da je Mojsije hrabrio na pouzdanje u Jehovu koje uključuje više od samo povjerenja u to da će se on pobrinuti za njihove materijalne potrebe. Kako to?
4. Kako je Bog dokazao Izraelcima da se mogu u njega pouzdati?
4 Tijekom 40 godina koliko je Izrael morao lutati po pustoši Bog se vjerno brinuo za njihove osnovne životne potrebe (5. Mojsijeva 2:7; 29:5). Ujedno se pobrinuo i za to da imaju vodstvo. Jedan način kako se očitovalo to vodstvo bio je oblak po danu i vatra po noći koji su vodili Izraelce “u zemlju gdje mlijeko i med teče” (2. Mojsijeva 3:8; 40:36-38). Kada je došlo vrijeme da Izraelci stvarno i uđu u Obećanu zemlju, Jehova je izabrao Jozuu za Mojsijevog nasljednika. Moglo se očekivati da će stanovnici zemlje u koju su išli pružiti otpor. Ali Jehova je već desetljećima vodio svoj narod, stoga nije bilo razloga za strah. Izraelci su imali opravdani temelj da su mogli znati da je Jehova Bog u kojeg se mogu pouzdati!
5. U kom je smislu situacija u kojoj se kršćani danas nalaze slična situaciji Izraelaca prije nego što su ušli u Obećanu zemlju?
5 U današnje se vrijeme kršćani kreću po pustoši sadašnjeg zlog svijeta, idući prema Božjem novom svijetu. Neki od njih hode tim putem već više od 40 godina. Sada se nalaze na granici Božjeg novog svijeta. No ipak, neprijatelji im još uvijek stoje na putu, želeći spriječiti da itko uđe u ono što će postati poput Obećane zemlje, veličanstvenije od one iz drevnih vremena u kojoj je tekao med i mlijeko. Kako li su onda za današnje kršćane prikladne Mojsijeve riječi koje je Pavao ponovio, rekavši: “Ne ću te ostaviti, niti ću od tebe odstupiti”! Svi oni koji ostanu snažni i hrabri, puni vjere, imajući pouzdanja u Jehovu, mogu biti sigurni da će dobiti nagradu.
Pouzdanje na temelju spoznaje i prijateljstva
6, 7. (a) Kako je Abrahamovo pouzdanje u Jehovu bilo stavljeno na ispit? (b) Kako se Abraham mogao osjećati dok je putovao do mjesta gdje je trebao žrtvovati Izaka?
6 Jednom je prilikom Abraham, predak Izraelaca, dobio zapovijed da svog sina Izaka žrtvuje kao žrtvu paljenicu (1. Mojsijeva 22:2). Što je tom ocu punom ljubavi omogućilo da ima takvo neslomljivo pouzdanje u Jehovu zbog kojeg je odmah bio spreman poslušati zapovijed? U Jevrejima 11:17-19 nalazi se odgovor: “Vjerom privede Abram Izaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto bješe primio obećanje, u kojemu bješe kazano: u Izaku nazvaće ti se sjeme; pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvijeh uskrsnuti; za to ga i uze za priliku.”
7 Sjeti se da je Abrahamu i Izaku trebalo tri dana da dođu do mjesta gdje je trebalo prinijeti žrtvu (1. Mojsijeva 22:4). Abraham je imao puno vremena da promisli o onome što se od njega tražilo da učini. Možemo li si predstaviti kako se osjećao? Izakovo je rođenje bilo tako neočekivan povod za radost. Taj je pokazatelj božanske intervencije produbio privrženost koju su Abraham i njegova žena Sara, koja je dotad bila nerotkinja, osjećali prema Bogu. Nesumnjivo su nakon toga živjeli u očekivanju da vide što će budućnost donijeti Izaku i njegovim potomcima. Je li nenadano došao kraj svega onog o čemu su sanjali, kao što je možda izgledalo sudeći po onome što je Bog sada zatražio?
8. Na koji je način Abrahamovo pouzdanje u Boga išlo dalje od samo vjerovanja u to da On može uskrsnuti Izaka?
8 Međutim, Abrahamovo pouzdanje temeljilo se na spoznaji osobne prirode kakva postoji među bliskim prijateljima. Kao “prijatelj Božij”, Abraham “vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu” (Jakov 2:23). Abrahamovo pouzdanje u Jehovu išlo je dalje od samo vjerovanja u to da Bog može uskrsnuti Izaka. Abraham je u jednakoj mjeri bio uvjeren da je to što Jehova traži od njega ispravno, iako Abrahamu nisu bile poznate sve činjenice. On nije imao razloga sumnjati u to je li Jehova pravedan kad je zahtijevao to od njega. A zatim je Abrahamovo pouzdanje bilo ojačano time što se Jehovin anđeo umiješao i spriječio da Izak doista bude ubijen kao žrtva (1. Mojsijeva 22:9-14).
9, 10. (a) Kojom je ranijom prilikom Abraham pokazao pouzdanje u Jehovu? (b) Koju važnu pouku možemo dobiti od Abrahama?
9 Abraham je isto takvo pouzdanje u Jehovinu pravednost pokazao i nekih 25 godina ranije. Nakon što je bio upozoren da će Sodoma i Gomora biti uništene, on je, naravno, bio zabrinut za dobrobit svih pravednih ljudi koji su tamo živjeli, a i za svog nećaka Lota. Abraham se sljedećim riječima usrdno obratio Bogu: “Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje ne će suditi pravo?” (1. Mojsijeva 18:25).
10 Patrijarh Abraham bio je uvjeren da Jehova nikada ne čini ništa nepravedno. Psalmist je kasnije poetski rekao: “Pravedan je Gospodin u svijem putovima svojim, i svet u svijem djelima svojim” (Psalam 145:17). Trebali bismo se pitati: ‘Prihvaćam li ono što Jehova dozvoljava da mi se dogodi, a da pritom ne sumnjam u njegovu pravednost? Jesam li uvjeren da će sve ono što on dozvoljava na koncu biti meni na korist i na korist drugih ljudi?’ Ako na to možemo potvrdno odgovoriti, onda smo od Abrahama dobili važnu pouku.
Pokazivati pouzdanje u Jehovin izbor
11, 12. (a) Koji je aspekt pouzdanja neophodan za Božje sluge? (b) Što bi nam ponekad mogao biti problem?
11 Oni koji se uzdaju u Jehovu jednako tako pokazuju pouzdanje i u ljude koje Jehova izabire i koristi u ostvarivanju svojih nauma. Za Izraelce je to značilo pouzdati se u Mojsija te kasnije u njegovog nasljednika Jozuu. Za rane je kršćane to značilo pouzdati se u apostole i starije muževe iz jeruzalemske skupštine. Za nas danas to znači imati pouzdanja u ‘vjernog i razboritog roba’, koji je imenovan da nam daje duhovnu “hranu u pravo vrijeme”, kao i u one njegove članove koji sačinjavaju Vodeće tijelo (Matej 24:45, NW).
12 Ustvari, ako imamo pouzdanja u one koji predvode u kršćanskoj skupštini, to je za naše dobro. Nama su upućene ove riječi: “Slušajte učitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji će dati odgovor, da to s radošću čine, a ne uzdišući; jer vam ovo ne pomaže” (Jevrejima 13:17).
Izbjegavaj kritički analizirati valjanost Jehovinog izbora
13. Kakav imamo temelj za pouzdanje u one koji su imenovani da preuzimaju vodstvo?
13 Biblija nam pomaže da budemo uravnoteženi što se tiče pokazivanja pouzdanja u one koji preuzimaju vodstvo među Jehovinim narodom. Mogli bismo se pitati: ‘Je li Mojsije ikada činio greške? Jesu li apostoli uvijek imali stav sličan Kristovom kakav je on želio da imaju?’ Odgovori su sasvim očiti. Jehova izabire lojalne i odane ljude i koristi ih da bi vodili njegov narod, premda su to nesavršeni ljudi. Prema tome, iako su u današnje vrijeme starješine nesavršeni, mi ih bez obzira na to trebamo priznavati kao one koje je ‘sveti duh imenovao da budu nadglednici i da pasu skupštinu Božju’. Oni zaslužuju našu podršku i cijenjenje (Djela apostolska 20:28, NW).
14. Što je vrijedno zapaziti kod toga što je Jehova za vođu izabrao Mojsija, a ne Arona ili Mirjam?
14 Aron je bio tri godine stariji od Mojsija, no obojica su bili mlađi od svoje sestre Mirjam (2. Mojsijeva 2:3, 4; 7:7). A budući da je Aron bio rječitiji od Mojsija, bio je imenovan da služi kao bratov govornik (2. Mojsijeva 6:29-7:2). Pa ipak, za vođu Izraelaca Jehova nije izabrao najstariju Mirjam niti najrječitijeg Arona. Izabrao je Mojsija, pažljivo uzimajući u obzir cjelokupno činjenično stanje i aktualne potrebe. Kada Aron i Mirjam neko vrijeme nisu to tako jasno razumjeli, žalili su se: “Zar je samo preko Mojsija govorio Gospodin? nije li govorio i preko nas?” Mirjam, koja je vjerojatno bila glavni inicijator toga, bila je kažnjena zbog takvog stava nepoštovanja prema čovjeku kojeg je Jehova odabrao, a kojeg su ona i Aron trebali priznati kao ‘čovjeka krotkijeg od svih ljudi na zemlji’ (4. Mojsijeva 12:1-3, 9-15).
15, 16. Kako je Kaleb dokazao da ima pouzdanja u Jehovu?
15 Kada je 12 uhoda bilo poslano da tajno izvide situaciju u Obećanoj zemlji, 10 ih se vratilo s negativnim izvještajem. Unijeli su strah u srca Izraelaca pričajući o ‘vrlo velikim ljudima’ iz Kanaana. To je pak poslužilo kao poticaj Izraelcima da počnu ‘vikati na Mojsija i Arona’. No nisu sve uhode pokazale da nemaju pouzdanja u Mojsija i u Jehovu. U izvještaju čitamo: “A Kaleb utišavaše narod pred Mojsijem, i govoraše: hajde da idemo da je uzmemo, jer je možemo pokoriti” (4. Mojsijeva 13:3, 26-34; 14:2). Kalebov čvrst stav dijelio je i njegov suradnik Jozua, također jedan od uhoda. Obojica su pokazala da se uzdaju u Jehovu, rekavši sljedeće: “Ako smo mili Gospodinu, on će nas odvesti u tu zemlju, i daće nam je; a to je zemlja u kojoj teče mlijeko i med. Samo (...) ne bojte se naroda one zemlje; (...) s nama je Gospodin, ne bojte ih se” (4. Mojsijeva 14:6-9). To je pouzdanje u Jehovu bilo nagrađeno. Od čitave generacije odraslih ljudi koji su živjeli u to vrijeme, samo su Kaleb, Jozua i neki Leviti dobili prednost ući u Obećanu zemlju.
16 Nekoliko godina kasnije Kaleb je rekao: “Ja [se] jednako držah Gospodina Boga svojega. (...) A sada, eto, sačuva me Gospodin u životu, kao što je rekao; ima već četrdeset i pet godina kako to reče Gospodin Mojsiju, kad Izrael idjaše po pustinji; i sad, eto, imam danas osamdeset i pet godina. I danas sam jošte krjepak, kao što sam bio kad me je Mojsije slao; krjepost mi je i sad onaka kaka je bila onda” (Jozua 14:6-11). Zapazi kakav je pozitivan stav imao Kaleb, koliko je bio vjeran i kakve je fizičke sposobnosti imao. No, Jehova nije izabrao Kaleba za Mojsijevog nasljednika. Tu je prednost dobio Jozua. Možemo biti sigurni da je Jehova imao razloge za takav izbor i bio je to najbolji izbor.
17. Zašto bi moglo izgledati kao da Petar nije bio prikladna osoba za povjeravanje odgovornosti?
17 Apostol Petar se tri puta odrekao svog Gospodara. Također je nepromišljeno radio stvari na svoju ruku kada je prvosvećenikovom robu odrezao uho (Matej 26:47-55, 69-75; Ivan 18:10, 11). Neki bi mogli reći da je Petar bio strašljiv, neuravnotežen čovjek, nedostojan da dobije posebne prednosti. No ipak, kome su bili dani ključevi Kraljevstva i prednost da trima grupama ljudi otvori mogućnost dobivanja nebeskog poziva? Bili su dani Petru (Djela apostolska 2:1-41; 8:14-17; 10:1-48).
18. Koju grešku, prema onome što je naveo Juda, trebamo izbjegavati?
18 Ti nam primjeri pokazuju da moramo biti oprezni kada prosuđujemo stvari prema vanjskom izgledu. Ako se uzdamo u Jehovu, tada nećemo sumnjati u valjanost njegovog izbora. Iako se njegova skupština na Zemlji sastoji od nesavršenih ljudi, koji ne tvrde za sebe da su nepogrešivi, on se njima služi na izvanredan način. Isusov je polubrat Juda upozorio kršćane prvog stoljeća na pojedince koji “preziru gospodstvo i pogrdno govore o slavnima” (Juda 8-10, NW). Mi nikada ne bismo smjeli biti poput njih.
19. Zašto nemamo razloga kritički analizirati valjanost Jehovinog izbora?
19 Jehova očito za izvjesne odgovornosti izabire pojedince koji imaju određena svojstva koja su potrebna da bi mogli voditi njegov narod putem kojim želi da u određeno vrijeme njegov narod ide. Trebamo se truditi razumjeti to, a ne kritički analizirati valjanost Božjeg izbora, i biti zadovoljni što možemo ponizno služiti na mjestu koje je Jehova svakome od nas dao. Na taj način pokazujemo da se uzdamo u Jehovu (Efežanima 4:11-16; Filipljanima 2:3).
Pokazivati pouzdanje u Jehovinu pravednost
20, 21. Što možemo naučiti iz Božjeg ophođenja s Mojsijem?
20 Ako smo ponekad skloni previše se uzdati u sebe, a premalo u Jehovu, naučimo onda nešto od Mojsija. U dobi od 40 godina krenuo je u akciju kako bi na svoju ruku izbavio Izraelce iz egipatskog zarobljeništva. Njegova su nastojanja nesumnjivo bila s dobrim namjerama, no nisu rezultirala niti trenutnim izbavljenjem Izraela niti je time poboljšao situaciju u kojoj se on sam nalazio. Ustvari, bio je prisiljen pobjeći. Tek nakon što je tijekom 40 godina prolazio mukotrpno školovanje u stranoj zemlji, stekao je preduvjete da bude izabran i učini ono što je ranije želio učiniti. Ovaj je put mogao biti siguran da ima Jehovinu podršku zato što je sada radio stvari na Jehovin način u vrijeme koje je On odredio (2. Mojsijeva 2:11–3:10).
21 Svatko od nas mogao bi se pitati: ‘Da li ponekad istrčavam ispred Jehove i starješina koji su imenovani u skupštini, nastojeći ubrzati stvari ili ih raditi na svoju ruku? Umjesto da se osjećam zapostavljeno u pogledu nekih prednosti, da li spremno prihvaćam period školovanja kroz koji trenutno prolazim?’ U osnovi, pitanje glasi jesmo li dobili važnu pouku od Mojsija?
22. Unatoč tome što je izgubio veliku prednost, kakav je Mojsije imao stav prema Jehovi?
22 Osim toga, još nešto možemo naučiti od Mojsija. Četvrta Mojsijeva 20:7-13 govori nam o greški koju je učinio i koja ga je skupo koštala. Izgubio je prednost da uvede Izraelce u Obećanu zemlju. Je li on tada reagirao kao da smatra kako je ta Jehovina odluka nepravedna? Je li se izolirao i, takoreći, ljutio zbog toga što je Bog bio tako nepravedan prema njemu? Je li Mojsije izgubio pouzdanje u Jehovinu pravednost? Odgovor možemo pronaći u riječima koje je sam Mojsije rekao Izraelu nedugo prije svoje smrti. Mojsije je o Jehovi rekao sljedeće: “Djelo je [njegovo] savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 32:4). Mojsije je sasvim sigurno sačuvao svoje pouzdanje u Jehovu do samog kraja. A kako je s nama? Da li osobno poduzimamo nešto kako bismo ojačali svoje pouzdanje u Jehovu i njegovu pravednost? Na koji način to možemo činiti? Da vidimo.
Kako bi odgovorio?
◻ Kakav su temelj za pouzdanje u Jehovu imali Izraelci?
◻ Što se o pouzdanju može naučiti od Abrahama?
◻ Zašto trebamo izbjegavati kritički analizirati valjanost Jehovinog izbora?
[Slika na stranici 13]
Pouzdanje u Jehovu podrazumijeva poštovanje prema onima koji preuzimaju vodstvo u skupštini