Ispravno postavljaj prioritete!
Večeras je sastanak, a ti imaš posla. Što ćeš staviti na prvo mjesto?
TI SI suprug i otac. Kako se dug, naporan radni dan bliži svom kraju, tvoje se misli okreću skupštinskom sastanku koji se treba održati navečer. Kad bi odmah otišao s posla, imao bi upravo toliko vremena da se istuširaš, presvučeš i nešto brzo pojedeš prije nego kreneš na sastanak. Odjednom ti priđe tvoj šef tražeći od tebe da ostaneš raditi prekovremeno. Obećava da će ti dobro platiti. A novac ti je potreban.
Ili si supruga i majka. Dok pripremaš večeru, zapažaš hrpu neizglačane odjeće, a neka od te odjeće trebat će ti za sutra. Pitaš se: ‘Ako večeras odem na sastanak, kad ću imati vremena za glačanje?’ Budući da si nedavno dobila posao s punim radnim vremenom, uviđaš kako je teško udovoljavati kućanskim obavezama dok zarađuješ za život.
Ili si učenik. Stol u tvojoj sobi ispunjen je domaćim zadacima. Većinu njih dobio si već ranije, ali budući da si odugovlačio, sada ti se nakupilo nekoliko zadataka odjednom. Doveden si u iskušenje da od roditelja zatražiš dopuštenje da izostaneš sa sastanka kako bi dovršio domaću zadaću.
Što bi ti stavio na prvo mjesto: prekovremeni svjetovni posao, glačanje, domaću zadaću ili skupštinski sastanak? Što u duhovnom smislu znači ispravno postavljati prioritete? Kakvo je Jehovino gledište o tome?
Što bi trebalo biti na prvom mjestu?
Nedugo nakon što su Izraelci dobili Deset zapovijedi, jedan je čovjek otkriven kako na sabat skuplja drva. To je po Zakonu bilo strogo zabranjeno (4. Mojsijeva 15:32-34; 5. Mojsijeva 5:12-15). Kako bi ti presudio u ovom slučaju? Da li bi opravdavao tog čovjeka, tvrdeći da on ipak nije radio da bi živio raskošno, već da bi zbrinuo osnovne potrebe svoje obitelji? Da li bi razmišljao da godišnje postoji toliko mnogo prilika za držanje sabata i da bi se jedan propušteni sabat, naprimjer zbog čovjekovog propusta da planira unaprijed, moglo lako oprostiti?
Za Jehovu je ta stvar bila mnogo ozbiljnija. Biblija kaže: “Gospodin reče Mojsiju: neka se pogubi taj čovjek” (4. Mojsijeva 15:35). Zašto se Jehova toliko ražestio zbog onog što je taj čovjek uradio?
Ljudi su imali šest dana za skupljanje drva i da se pobrinu za svoje potrebe u vezi s hranom, odjećom i smještajem. Sedmi dan trebali su posvetiti svojim duhovnim potrebama. Iako nije bilo pogrešno skupljati drva, bilo je pogrešno za to koristiti vrijeme koje je trebalo odvojiti za obožavanje Jehove. Premda kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom, zar nam taj događaj ne pruža pouku o ispravnom postavljanju prioriteta u današnje vrijeme? (Filipljanima 1:10).
Nakon što su proveli 40 godina u pustoši, Izraelci su se spremili za ulazak u Obećanu zemlju. Nekima je dosadilo jesti od Boga dobivenu manu u pustoši, i nesumnjivo su se radovali promjeni ishrane. Da bi im pomogao zadržati ispravno gledište o tim stvarima kad uđu u Obećanu zemlju “gdje mlijeko i med teče”, Jehova ih je podsjetio: “Čovjek ne živi o samom hljebu nego o svemu što izlazi iz usta Gospodinovih” (2. Mojsijeva 3:8; 5. Mojsijeva 8:3).
Izraelci su trebali naporno raditi za svoje “mlijeko i med”. Trebali su poraziti tamošnje vojske, graditi kuće i obrađivati zemlju. Usprkos tome, Jehova je zapovjedio narodu da svaki dan odvaja vrijeme za meditiranje o duhovnim stvarima. Također su trebali odvajati vrijeme da bi svoju djecu poučavali Božjim putevima. Jehova je rekao: “Učite [mojim zapovijedima] sinove svoje govoreći o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, i kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 11:19).
Svakom muškom Izraelcu i prozelitu u zemlji bilo je zapovjeđeno da tri puta godišnje dođe pred Jehovu. Shvaćajući da takvi skupovi u duhovnom pogledu mogu koristiti cijeloj obitelji, mnogi poglavari obitelji vodili su sa sobom svoju ženu i djecu. No tko je čuvao njihove kuće i polja od neprijateljskog napada dok je obitelj bila odsutna? Jehova je obećao: “Niko ne će poželjeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodinom Bogom svojim tri puta u godini” (2. Mojsijeva 34:24). Izraelcima je bila potrebna vjera da bi povjerovali kako neće pretrpjeti materijalnu štetu ako stave duhovne stvari na prvo mjesto. Je li Jehova održao svoju riječ? Naravno da jest!
Nastavi najprije tražiti Kraljevstvo
Isus je poučavao svoje sljedbenike da duhovne vrijednosti stave ispred svega ostalog. U Propovijedi na gori svojim je slušaocima savjetovao: “Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti? Ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo [neophodna materijalna sredstva] će vam se sve dodati” (Matej 6:31, 33). Nedugo nakon Isusove smrti, novokršteni kršćani slijedili su taj savjet. Mnogi od njih bili su Židovi i židovski prozeliti koji su 33. n. e. doputovali u Jeruzalem na proslavu praznika Pentekosta. Dok su bili tamo, dogodilo se nešto neočekivano. Čuli su i prihvatili dobru vijest o Isusu Kristu. Željni da nauče više o svojoj novostečenoj vjeri, ostali su još neko vrijeme u Jeruzalemu. Materijalna sredstva koja su imali sa sobom počela su se smanjivati, no materijalna udobnost bila je od sporedne važnosti. Pronašli su Mesiju! Njihova kršćanska braća podijelila su s njima materijalne stvari koje su imala tako da su svi mogli ostati “jednako u nauci apostolskoj, i (...) u molitvama” (Djela apostolska 2:42).
S vremenom su neki kršćani zanemarili potrebu za redovitim druženjem na sastancima (Jevrejima 10:23-25). Možda su postali materijalisti, zanemarujući duhovne stvari dok su nastojali sebi i svojoj obitelji osigurati financijsku sigurnost. Nakon što je potaknuo svoju braću da ne ostavljaju sastanke, apostol Pavao je napisao: “Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reče: ne ću te ostaviti, niti ću od tebe odstupiti” (Jevrejima 13:5).
Pavlov savjet pokazao se uistinu pravovremenim. Oko pet godina nakon što je Pavao napisao svoje pismo Hebrejima, rimska vojska pod Cestijem Galom opkolila je Jeruzalem. Vjerni kršćani sjetili su se Isusovog upozorenja: “Kad [to] vidite (...), koji bude na krovu da ne silazi u kuću, niti da ulazi da uzme što iz kuće svoje; i koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzme haljinu svoju” (Marko 13:14-16). Znali su da njihovo preživljavanje ne ovisi o sigurnosti njihovog zaposlenja ili vrijednosti materijalnih posjeda, već o njihovoj poslušnosti Isusovim uputama. Onima koji su prihvatili Pavlov savjet i stavljali duhovne interese na prvo mjesto nesumnjivo je bilo lakše ostaviti kuću, posao, odjeću i vrijednu imovinu i pobjeći u gore nego onima koji se nisu oslobodili ljubavi prema novcu.
Kako danas neki ispravno postavljaju prioritete
Danas vjerni kršćani cijene redovito druženje sa svojom braćom i mnogi čine žrtve da bi mogli prisustvovati sastancima. U nekim se mjestima može dobiti samo posao u smjenama. Jedan je brat ponudio svojim radnim kolegama da ih mijenja subotom uvečer kad većina ljudi u tom kraju voli otići na rekreaciju, a da oni rade njegovu smjenu uvečer kad su sastanci. Druga braća koja rade u smjenama prisustvuju sastancima u nekoj obližnjoj skupštini ako ih posao sprečava u tome da budu u svojoj. Na taj način oni gotovo nikad ne propuštaju sastanak. Jedna je novozainteresirana osoba iz Kanade brzo shvatila važnost Teokratske škole propovijedanja i Službenog sastanka, no njeno radno vrijeme onemogućavalo joj je da prisustvuje tim sastancima. Zato je platila jednom radnom kolegi da radi u njenoj smjeni tako da bi ona mogla prisustvovati tim važnim sastancima.
Mnogi koji su kronično bolesni rijetko propuštaju sastanke. Kada ne mogu doći u Dvoranu Kraljevstva, oni program slušaju kod kuće putem telefonske veze ili snimljen na kasetama. Oni pokazuju hvalevrijedno cijenjenje za duhovne pripreme koje Jehova pruža preko svog ‘vjernog i razboritog roba’! (Matej 24:45, NW). Kršćanin koji njeguje svoje ostarjele roditelje uistinu cijeni kad se neki brat ili sestra ponude da ostanu s roditeljem da bi on mogao prisustvovati skupštinskom sastanku.
Planiraj unaprijed!
Roditelji koji su svjesni vlastitih duhovnih potreba pomažu svojoj djeci da cijene kršćanske sastanke. Oni, općenito, od svoje djece očekuju da naprave svoju domaću zadaću na vrijeme umjesto da im se nagomila. U danu u kojem se navečer održava sastanak, djeca urade svoj domaći zadatak čim se vrate iz škole. Hobiji i druge aktivnosti ne smiju ometati prisustvovanje skupštinskim sastancima.
Da li ti, kao suprug i otac, daješ prednost prisustvovanju sastancima? Da li ti, kao supruga i majka, nastojiš isplanirati svoje obaveze tako da možeš prisustvovati sastancima? Da li ti, kao tinejdžer, planiraš sastanke prema domaćoj zadaći ili domaću zadaću prema sastancima?
Skupštinski sastanak Jehovina je priprema puna ljubavi. Trebamo uložiti maksimalni napor da prisustvujemo tom ljubavlju pruženom programu. Jehova će te bogato blagosloviti ako ispravno postavljaš svoje prioritete!