Osujećena pljačka u zapadnoj Africi
Ispričala Eunice Ebuh
“Naoružani su pljačkaši planirali svoj napad na dan kad obično održavamo Skupštinski studij knjige u našem domu. Sva vrata širom otvorimo zbog braće i sestara i zainteresiranih osoba. Pljačkaši su vjerojatno znali za naše navike i vrijeme sastajanja. Uvjereni smo da su negdje ukrali auto i da su došli čekati pred našom kapijom na dan i u vrijeme studija knjige.
Slučajno je taj tjedan, kada su oni došli, bio tjedan posjete pokrajinskog nadglednika. Umjesto sastanka u našoj kući, sastali smo se u Dvorani Kraljevstva. Kada je sastanak završio, starješine su imali svoj sastanak. Djeca i ja obično idemo kući, ali moj suprug, koji je starješina, zamolio nas je da ga pričekamo. Rekao je da će biti brzo gotov. Zato smo ga sačekali.
Nakon toga smo ustanovili da ne možemo upaliti auto. Pokrajinski nadglednik i moj suprug nisu ga mogli popraviti. Nije ga mogao popraviti ni mehaničar kojeg smo pozvali.
Djeca su kući morala ići pješke. Nakon nekog vremena i ja sam krenula kući. Došla sam oko deset sati. Ni ja ni djeca nismo ušli u dvorište autom i tako nismo trebali otvoriti kapiju.
Kada sam ušla u svoju spavaću sobu, začula sam vrlo jak pucanj. Pitala sam se što se događa. Pokušala sam telefonirati policiji, ali telefon nije radio. Sjurila sam niz stepenice i zaključala čelična ulazna vrata, a zatim sam požurila zaključati srednja vrata. Ugasila sam svjetla. Djeca su bila u panici, pa sam im rekla da se smire. Zajedno smo se pomolili Jehovi za zaštitu. U međuvremenu, moj je suprug još bio u Dvorani Kraljevstva pokušavajući upaliti auto.
Pogledala sam kroz prozor i vidjela sam da čovjek leži na ulici ispred kapije. Izgledalo je da su pljačkaši otišli, pa sam ranjenog čovjeka stavila u svoj auto i požurila s njim u bolnicu. Bio je to rizik, ali morala sam nešto poduzeti. No, nažalost, umro je sljedećeg dana.
Usprkos toj tragediji, stvari su mogle biti puno gore. Posjet pokrajinskog nadglednika značio je da nismo imali studij knjige u našoj kući. Kvar na autu značio je da se nismo vozili kući zajedno kao obitelj. Moj suprug, kojeg bi pljačkaši sigurno oteli, došao je kući jako kasno. Ti i drugi faktori išli su nam te večeri u prilog.
Jehova je naša utvrda i naše utočište. Upravo je onako kao što kaže biblijski redak: ‘Ako ne će Gospodin čuvati grada, uzalud ne spava stražar’ (Psalam 127:1).”