Velike obitelji ujedinjene u službi Bogu
“SINOVI SU JAHVIN DAR”, NAPISAO JE PSALMIST. “PLOD UTROBE NJEGOVA JE NAGRADA. STRELICA U RUCI RATNIKA — TO SU SINOVI MLADOSTI. BLAGO ČOVJEKU KOJI NJIMA NAPUNI TOBOLAC” (PSALAM 127:3-5, St).
DOISTA, djeca mogu biti Jehovin blagoslov. Baš kao što je strijelac zadovoljan zato što zna kako usmjeriti strijele koje se nalaze u njegovom tobolcu, tako se i roditelji raduju kad svoju djecu usmjeravaju putem koji vodi u vječni život (Matej 7:14).
U prošlosti su obitelji koje su svoje ‘tobolce napunile’ velikim brojem djece bile uobičajena pojava među Božjim narodom. Razmisli, primjerice, o godinama koje su kao robovi proveli u Egiptu: “Sinovi Izraelovi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni” (2. Mojsijeva 1:7). Ako usporedimo koliko je Izraelaca došlo u Egipat, a koliko ih je izašlo, možemo doći do zaključka da su obitelji u prosjeku imale po desetero djece!
Kasnije je i sam Isus odrastao u obitelji koja bi mnogima u današnje vrijeme izgledala velika. Isus je bio prvenac, ali Josip i Marija imali su još četiri sina i nekoliko kćeri (Matej 13:54-56). Činjenica da su imali toliko djece vjerojatno objašnjava kako su mogli poći na put kući iz Jeruzalema, a da nisu primijetili da Isus nije s njima u grupi (Luka 2:42-46).
Velike obitelji danas
Danas su mnogi kršćani odlučili ograničiti veličinu svojih obitelji zbog duhovnih, ekonomskih, socijalnih i drugih razloga. Ipak, velike obitelji još su uvijek pravilo u mnogim društvima. Prema podacima iz The State of the World’s Children 1997, područje s najvišom stopom nataliteta je supsaharska Afrika. Tamo žena prosječno rađa po šestero djece.
U velikim obiteljima kršćanskim roditeljima nije lako odgojiti djecu tako da ljube Jehovu, ali mnogi od njih uspijevaju u tome. Uspjeh ovisi o tome je li obitelj ujedinjena u čistom obožavanju. Riječi koje je apostol Pavao uputio skupštini u Korintu s jednakom se snagom mogu primijeniti na kršćanske obitelji danas. On je napisao: “Molim vas pak, braćo, (...) da svi jedno govorite, i da ne budu medju vama raspre, nego da budete utvrdjeni u jednom razumu i u jednoj misli” (1. Korinćanima 1:10). Kako se može postići takvo jedinstvo?
Roditelji moraju biti duhovni ljudi
Ključni je faktor da roditelji budu potpuno odani Bogu. Razmisli o sljedećim riječima koje je Mojsije uputio Izraelcima: “Čuj, Izraele: Gospodin je Bog naš jedini Gospodin. Za to ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje. I neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:4-7).
Zapazi da je Mojsije istaknuo kako Božje zapovijedi trebaju biti ‘u srcima’ roditelja. Jedino će tada roditelji željeti svojoj djeci redovito pružati duhovnu poduku. Ustvari, kad su roditelji duhovno jaki, tada vrlo rado podučavaju svoju djecu duhovnim stvarima.
Da bismo postali duhovnom osobom i ljubili Jehovu cijelim svojim srcem, prijeko je potrebno redovito čitati Božju Riječ, duboko razmišljati o pročitanom i to primjenjivati. Psalmist je napisao da će onaj tko uživa u Jehovinom zakonu i tko ga čita “dan i noć” postati “kao drvo usadjeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje” (Psalam 1:2, 3).
Baš kao što stablo donosi dobar plod ako ga se stalno zalijeva, tako i duhovno dobro hranjene obitelji donose bogougodne plodove, na hvalu Jehovi. Dobar primjer za to je Uwadiegwuova obitelj koja živi u zapadnoj Africi. Iako Uwadiegwu i njegova žena imaju osmero djece, oboje služi kao opći pioniri, ili punovremeni propovjednici Jehovinih svjedoka. On kaže: “U našoj se obitelji obiteljski studij Biblije redovito održava već više od 20 godina. Djecu poučavamo Božjoj Riječi još od vremena kad su bila jako mala, ne samo za vrijeme obiteljskog studija već i u službi propovijedanja i u drugim prilikama. Sva su naša djeca objavitelji dobre vijesti o Kraljevstvu, a samo se najmlađe, koje ima šest godina, još nije krstilo.”
Surađivati kao tim
“Mudrošću se zida kuća”, navodi se u Bibliji (Priče Salamunove 24:3). Takva mudrost u obitelji stvara timski duh. “Kapetan” obiteljskog tima je otac; on je od Boga imenovan za glavu obitelji (1. Korinćanima 11:3). Apostol Pavao pod nadahnućem je naglasio koliko je poglavarstvo ozbiljna odgovornost kad je napisao: “Ako li ko za svoje a osobito za domaće ne promišlja [kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu], odrekao se vjere, i gori je od neznabošca” (1. Timoteju 5:8).
U skladu s ovim savjetom iz Božje Riječi, kršćanski muž treba voditi brigu o duhovnosti svoje žene. Ako su žene preopterećene kućanskim poslovima, to će se loše odraziti na njihovu duhovnost. U jednoj afričkoj zemlji jedan se novokršteni kršćanin žalio starješinama svoje skupštine da njegova žena djeluje nezainteresirano za duhovne stvari. Starješine su mu ukazali da njegovoj ženi treba pomoći na praktičan način. Stoga joj je muž počeo pomagati u kućanskim poslovima. Također je provodio vrijeme pomažući joj da nauči bolje čitati i da poveća biblijsku spoznaju. Ona je reagirala povoljno i sada je cijela obitelj ujedinjena u službi Bogu.
Očevi se trebaju brinuti i za duhovnost svoje djece. Pavao je napisao: “Vi, očevi, ne razdražujte svoju djecu, nego ih nadalje odgajajte u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4, NW). Kad roditelji obraćaju pažnju na opomenu da ne razdražuju svoju djecu, kao i na uputstvo da ih poučavaju, djeca se tada osjećaju kao dio obiteljskog tima. Zbog toga će si djeca vjerojatno međusobno pomagati i ohrabrivati na ostvarivanje duhovnih ciljeva.
Timski duh uključuje i dodjeljivanje duhovnih odgovornosti djeci onda kad su spremna za to. Jedan otac, kršćanski starješina s jedanaestero djece, budi se rano ujutro i s nekoliko svoje djece proučava prije nego što ode na posao. Starija djeca, otkad su se krstila, naizmjence pomažu svojoj mlađoj braći i sestrama, između ostalog i poučavajući ih o Bibliji. Otac ih nadgledava i daje im pohvalu za njihov trud. Šestero se djece krstilo, a druga se naprežu kako bi postigla taj cilj.
Dobra komunikacija, zajednički ciljevi
Da bi obitelji mogle biti ujedinjene, od presudne su važnosti komunikacija u kojoj se odražava ljubav i zajednički duhovni ciljevi. Gordon, kršćanski starješina koji živi u Nigeriji, otac je sedmero djece od koje najmlađe ima 11, a najstarije 27 godina. Šestero njih su pioniri, poput svojih roditelja. Najmlađi sin, koji se nedavno krstio, redovito sudjeluje u djelu činjenja učenika s drugim članovima obitelji. Dva odrasla sina služe kao sluge pomoćnici u skupštini.
Gordon je osobno proučavao Bibliju sa svakim svojim djetetom. Osim toga, obitelj ima opsežan program biblijskog obrazovanja. Oni se svako jutro okupe da bi razmotrili dnevni citat i onda se pripremaju za skupštinske sastanke.
Jedan cilj koji je svaki član obitelji postavio jest pročitati sve članke iz časopisa Kula stražara i Probudite se! Nedavno su svojoj rutini dodali i svakodnevno čitanje Biblije. Razgovarajući o onome što su pročitali, članovi obitelji ohrabruju jedni druge da nastave s tom navikom.
Tjedni obiteljski biblijski studij tako je uhodan da nikoga ne treba podsjećati na njega — svi mu se unaprijed raduju. Tijekom godina su se teme, način vođenja i trajanje obiteljskog studija mijenjali u skladu s dobi i potrebama djece. Obitelj je postala bliska s drugim vjernim Božjim slugama i to korisno utječe na djecu.
Kao obitelj, oni razne stvari rade zajednički i odvajaju vrijeme za rekreaciju. Jednom tjedno imaju “obiteljsku večer” uz kvizove, ukusne šale, sviranje klavira, pričanje priča, pri čemu se mogu dobro opustiti. S vremena na vrijeme odlaze na plažu i druga zanimljiva mjesta.
Oslanjati se na Jehovu
No ni uz primjenu svega navedenog, podizanje velike obitelji ne prestaje biti težak zadatak. “Biti dobar otac osmero djece predstavlja veliki izazov”, rekao je jedan kršćanin. “To zahtijeva mnogo tjelesne i duhovne hrane za uzdržavanje; moram naporno raditi kako bih zaradio dovoljno novca da ih zbrinem. Starija su djeca u tinejdžerskim godinama, a sve osmero još ide u školu. Svjestan sam da je duhovno poučavanje od presudne važnosti, pa ipak, nekoliko je moje djece tvrdoglavo i neposlušno. Žaloste me, ali znam da ponekad i sam činim ono što žalosti Jehovino srce, a on mi oprašta. Zbog toga moram nastaviti strpljivo ispravljati svoju djecu dok se ne urazume.
Pokušavam slijediti Jehovin primjer strpljivosti s nama jer on želi da se svi pokaju. Proučavam sa svojom obitelji, a nekoliko moje djece radi na tome da se krste. Ne oslanjam se na vlastitu snagu da bih nešto postigao; svojom snagom mogu postići malo. Nastojim se što više približiti Jehovi putem molitve i primijeniti izreku koja kaže: ‘Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastito razumijevanje. Obaziri se na njega na svim putevima svojim, i on će učiniti pravima tvoje staze.’ Jehova će mi pomoći da uspješno odgojim svoju djecu” (Priče Salamunove 3:5, 6, NW).
Nemoj nikada odustati!
Odgajanje djece ponekad može izgledati kao nezahvalan posao, ali nemoj nikada odustati! Ustraj! Ako tvoja djeca ne reagiraju povoljno na tvoje napore niti ih cijene u ovom trenutku, možda će to učiniti kasnije. Potrebno je vrijeme da dijete odraste u kršćanina koji donosi plodove duha (Galaćanima 5:22, 23).
Monica, koja živi u Keniji, jedno je od desetero djece. Ona kaže: “Roditelji su nas poučavali biblijskoj istini od našeg najranijeg djetinjstva. Tata je s nama proučavao kršćanske publikacije svaki tjedan. Zbog njegovog posla studij nije uvijek bio istog dana. Ponekad bi nas, dok bi se vraćao kući s posla, vidio kako se igramo vani i rekao nam da za pet minuta svi trebamo biti u kući radi našeg biblijskog studija. Nakon našeg biblijskog studija poticao bi nas da postavljamo pitanja i razgovaramo o problemima, ma kakvi oni bili.
Pazio je da se družimo s boguodanom djecom. Tata je redovito dolazio u školu kako bi se kod nastavnikâ informirao o našem ponašanju. Jednom je čuo da su se moja tri starija brata potukla s nekim dječacima i da su ponekad nepristojni. Tata ih je kaznio zbog lošeg ponašanja, ali im je ujedno na temelju Biblije objasnio zašto bi se trebali vladati na bogougodan način.
Roditelji su nam pokazali koliko je korisno posjećivati sastanke tako što su se zajedno s nama pripremali za programske točke. Vježbanjem kod kuće poučavali su nas da postanemo propovjednici. Od najranijeg smo djetinjstva sa svojim roditeljima išli u službu propovijedanja.
Danas su dva starija brata specijalni pioniri, jedna je sestra opći pionir, a druga, koja je u braku i ima obitelj, revan je Svjedok. Moje dvije mlađe sestre, od kojih jedna ima sedam, a druga devet godina, nekršteni su objavitelji. Dva brata, koji su još mališani, proučavaju. Ja već tri godine služim u kenijskoj podružnici Jehovinih svjedoka. Volim i cijenim svoje roditelje jer su duhovni ljudi; pružili su nam izvanredan primjer.”
Bez obzira na to koliko djece imaš, ni u kom slučaju nemoj prestati pomagati im da hode putem koji vodi u vječni život. Kako Jehova bude blagoslivljao tvoje napore, ponavljat ćeš riječi koje je apostol Ivan izgovorio o svojoj duhovnoj djeci: “Nemam veće radosti od ove da čujem moja djeca u istini da hode” (3. Ivanova 4).