Pokazuješ li se zahvalnim?

U jednom misionarskom domu u zapadnoj Africi živio je jednom pas čuvar po imenu Teddy. Kad bi netko Teddyu bacio komad mesa, odmah bi ga progutao, bez njuškanja, bez žvakanja. Dašćući na tropskom suncu, čekao bi da mu se baci sljedeći zalogaj. Kad mesa više ne bi bilo, okrenuo bi se i otišao.

Teddy nikada nije pokazao ni trunku zahvalnosti za ono što je dobio. Nitko od njega to nije ni očekivao. On je, na kraju krajeva, bio samo pas.

ŠTO se zahvalnosti tiče, mi od svojih bližnjih često očekujemo više nego od životinja. Obično se razočaramo. Mnogi ljudi ugrabe od života ono što mogu, a zatim traže još. Ni to ne iznenađuje. U Bibliji je prorečeno da će u posljednjim danima ljudi biti nezahvalni (2. Timoteju 3:1, 2, St).

Međutim, Božji sluge gaje drugačiji duh. Oni uzimaju k srcu savjet apostola Pavla, koji je suvjernike opomenuo: “Pokažite se zahvalnima” (Kološanima 3:15, NW).

Jehova se pokazuje zahvalnim

Jehova Bog pruža savršen primjer u pokazivanju cijenjenja. Razmotri kako on gleda na svoje vjerne sluge. Pavao je, pod nadahnućem, napisao hebrejskim kršćanima: “Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći” (Jevrejima 6:10).

Primjera koji pokazuju da Jehova cijeni svoje vjerne sluge ima napretek. On je blagoslovio Abrahama umnoživši njegovo doslovno potomstvo, tako da ga je bilo “kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom” (1. Mojsijeva 22:17). Pokazujući cijenjenje prema Jobovoj vjernosti pod ispitom, Jehova ne samo da je Jobu vratio njegovo veliko bogatstvo nego mu je dao “dvojinom” (Job 42:10). Tijekom tisućljećâ Jehovin je način postupanja s ljudima dokazao istinitost sljedeće izjave: “Oči Gospodinove gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu” (2. Dnevnika 16:9).

To što Bog cijeni one koji nastoje vršiti njegovu volju i što je sklon nagraditi ih, osnovna su obilježja njegove osobnosti. Usvajanje ove činjenice od presudne je važnosti za kršćansku vjeru. Pavao je napisao: “Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dodje k Bogu, valja da vjeruje (...) da plaća onima koji ga traže” (Jevrejima 11:6).

Da je Jehova umjesto toga pokazao krut, kritički duh, svi bismo mi bili osuđeni. Psalmist je davno to pokazao riječima: “Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospodine, Gospodine, ko će ostati?” (Psalam 130:3). Jehova nije ni nezahvalan ni kritičan. On cijeni one koji mu služe. On se pokazuje zahvalnim.

Isus — osoba koja pokazuje duboko cijenjenje

Odražavajući na savršen način osobine svog nebeskog Oca, Isus Krist se pokazivao zahvalnim za djela koja su drugi učinili potaknuti vjerom. Razmotrimo što se jednom dogodilo u hramu u Jeruzalemu: “Pogledavši [Isus] pak gore vidje bogate gdje meću priloge svoje u haznu Božiju; a vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte; i reče: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju: jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše” (Luka 21:1-4).

Ako se na ovaj događaj gleda uzimajući u obzir vrijednost novca, onda je prilog bio neznatan, posebno kad se usporedi s prilozima bogatih ljudi. Mnogi od onih koji su bili tamo udovicu nisu ni primijetili. Međutim, Isus ju je vidio. On je razabrao njene okolnosti. Isus ju je zapazio i pokazao da je cijeni.

Jedan drugi događaj govori o bogatoj ženi, Mariji. Kad je Isus jednom bio za stolom, ona je izlila vrlo skupocjeno mirisno ulje na Isusove noge i na njegovu glavu. Neki su kritizirali njeno djelo, misleći da se ulje moglo prodati, a novac upotrijebiti za pomoć siromašnima. Kako je Isus reagirao? Rekao je: “Ostavite je; šta joj smetate? ona učini dobro djelo na meni. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda evangjelje ovo po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin” (Marko 14:3-6, 9; Ivan 12:3).

Isus se nije kritički žalio što se to skupocjeno ulje nije upotrijebilo za drugu svrhu. On je cijenio velikodušan izraz Marijine ljubavi i vjere. Taj događaj zapisan je u Bibliji kao uspomena na njeno dobro djelo. Ovi, a i drugi izvještaji pokazuju da je Isus bio čovjek koji je pokazivao duboko cijenjenje.

Ako si Božji sluga, možeš biti siguran u to da i Jehova Bog i Isus Krist jako cijene tvoje napore koje ulažeš za unapređivanje čistog obožavanja. To nas saznanje privlači njima i motivira nas da ih oponašamo tako što se pokazujemo zahvalnima.

Sotonin kritički duh

Razmotrimo sada primjer onoga koji se ne pokazuje zahvalnim — primjer Sotone Đavla. Sotonina nezahvalnost doprinijela je tome da predvodi u katastrofalnoj pobuni protiv Boga.

Gajeći u sebi kritički duh nezadovoljstva, Sotona ga je počeo sijati i u druge. Uzmi za primjer ono što se odigralo u edenskom vrtu. Jehova je stvorio prvog čovjeka i ženu, stavio ih u rajski vrt i rekao im: “Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu.” Postojalo je samo jedno ograničenje. Bog je rekao: “S drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2:16, 17).

Međutim, Sotona je uskoro osporio činjenicu da je Jehova dostojan povjerenja. On je, između ostalog, želio da Eva postane toliko nezahvalna Jehovi da bi je to ponukalo na pobunu protiv njega, baš kao što se i sam Sotona pobunio. “Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?” pitao je Sotona (1. Mojsijeva 3:1). Jasna poruka bila je da Bog krije nešto dragocjeno od Eve, nešto što bi joj otvorilo oči i učinilo da i ona bude poput samog Boga. Umjesto da se pokaže zahvalnom za mnoge blagoslove koje joj je Jehova velikodušno pružio, Eva je počela žudjeti za onim što je bilo zabranjeno (1. Mojsijeva 3:5, 6).

Katastrofalne posljedice dobro su nam poznate. Iako je dobila ime Eva “za to što je ona mati svjema živima”, u jednom drugom smislu postala je majka svih onih koji umiru. Svi su ljudi od Adama naslijedili grijeh koji donosi smrt (1. Mojsijeva 3:20; Rimljanima 5:12).

Oponašaj Boga i Krista

Razmotrimo razliku između Sotone i Isusa. Sotona je opisan kao “opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noć” (Otkrivenje 12:10). Isus “može u vijek spasti one koji krozanj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih” (Jevrejima 7:25).

Sotona opada Božje sluge. Isus ih cijeni i moli se za njih. Kao oponašatelji Krista, kršćani se trebaju truditi da jedni kod drugih zapažaju ono što je dobro, cijeneći jedan drugoga. Ako postupaju tako, tada se pokazuju zahvalnima onome koji je ostavio najuzvišeniji primjer u pokazivanju cijenjenja, Jehovi Bogu (1. Korinćanima 11:1).

[Slika na stranici 17]

Isus je izrazio cijenjenje za Marijino dobro djelo