Filip — revni evangelizator
BIBLIJA sadrži mnoge izvještaje o muškarcima i ženama čija je vjera vrijedna oponašanja. Osvrnimo se na Filipa, kršćanskog misionara iz prvog stoljeća. Iako nije bio apostol, on je na istaknut način poslužio u širenju poruke Kraljevstva. Ustvari, Filip je postao poznat kao ‘evangelizator’ (Djela apostolska 21:8, NW). Zbog čega je Filip bio tako nazvan? I što mi možemo od njega naučiti?
Filip se u biblijskom izvještaju pojavljuje nedugo nakon Pentekosta 33. n. e. U to su vrijeme Židovi koji su govorili grčki počeli mrmljati protiv Židova koji su govorili hebrejski, tvrdeći da se njihove udovice zapostavljaju prilikom svakodnevnog dijeljenja hrane. Da bi riješili taj problem, apostoli su imenovali “sedam ljudi koji imaju dobro svjedočanstvo”. Među tim izabranima bio je i Filip (Djela apostolska 6:1-6, NW).
Tih sedam muževa imalo je “dobro svjedočanstvo”. Prijevod Jamesa Moffatta kaže da su bili “na dobrom glasu”. Da, u vrijeme kad su bili imenovani, ti su muževi već bili poznati po svojoj duhovnosti i smislu za praktično razmišljanje. Slično je s onima koji u današnje vrijeme služe kao kršćanski nadglednici. Ti se muškarci ne imenuju prebrzo (1. Timoteju 5:22). Oni moraju imati “dobro svjedočanstvo od onijeh koji su na polju”, a sukršćanima bi trebali biti poznati kao osobe koje su razumne i zdravih misli (1. Timoteju 3:2, 3, 7; Filipljanima 4:5).
Po svemu sudeći, Filip je dobro obavljao povjereni mu zadatak u Jeruzalemu. Međutim, ubrzo je izbio val žestokog progonstva i Kristovi su se sljedbenici raspršili. Filip je također napustio grad, no to nije bio kraj njegove službe. Nedugo nakon toga već je marljivo propovijedao na novom području — u Samariji (Djela apostolska 8:1-5).
Otvaranje novih područja
Isus je prorekao da će njegovi učenici propovijedati “i u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8). Propovijedajući u Samariji, Filip je sudjelovao u ispunjenju tih riječi. Židovi su općenito s omalovažavanjem gledali na Samarićane. No Filip nije imao predrasuda prema tim ljudima i njegova je nepristranost bila blagoslovljena. Doista, mnogi su se Samarićani krstili, a među njima je bio i čovjek po imenu Šimun koji se prije bavio magijom (Djela apostolska 8:6-13).
Kasnije je Jehovin anđeo uputio Filipa da ode na pustu cestu koja je vodila od Jeruzalema prema Gazi. Filip je tamo ugledao kola u kojima se vozio jedan etiopski službenik i naglas čitao Izaijino proročanstvo. Filip je potrčao uz kola i započeo razgovor. Iako je Etiopljanin bio prozelit te je imao određenu spoznaju o Bogu i Pismima, ponizno je priznao da mu je potrebna pomoć da bi razumio to što čita. Stoga je pozvao Filipa da se popne u kola i sjedne s njim. Nakon što je dobio svjedočanstvo, došli su do neke vode. “Šta brani meni da se krstim?” upitao je Etiopljanin. Filip ga je odmah krstio i Etiopljanin je radujući se nastavio svojim putem. Vjerojatno je taj novi učenik po povratku proširio dobru vijest u svojoj domovini (Djela apostolska 8:26-39).
Što možemo naučiti iz razmatranja Filipove službe, koja je uključivala i Samarićane i etiopskog službenika? Nikad ne bismo smjeli pretpostavljati da pojedinci određene nacionalnosti, rase ili društvenog statusa neće pokazati interes za dobru vijest. Naprotiv, poruku Kraljevstva trebali bismo objavljivati “ljudima svih vrsta” (1. Korinćanima 9:19-23, NW). Ako se stavimo na raspolaganje da bismo propovijedali svima, Jehova nas može upotrijebiti u djelu ‘činjenja učenika od ljudi iz svih naroda’ prije nego dođe kraj ovom zlom sustavu (Matej 28:19, 20, NW).
Daljnje Filipove prednosti
Nakon što je propovijedao etiopskom službeniku, Filip je svjedočio u Azotu ‘i prolazeći propovijedao evanđelje svim gradovima, dok nije došao u Cezareju’ (Djela apostolska 8:40). U prvom je stoljeću u ta dva grada živjelo mnogo ne-Židova. Putujući na sjever prema Cezareji, Filip je vjerojatno propovijedao u istaknutim židovskim centrima, kao što su Lida i Jopa. Možda je zbog toga kasnije na tim područjima bilo učenika (Djela apostolska 9:32-43).
Filip se zadnji put pojavljuje otprilike 20 godina kasnije. Pavao se na kraju svog trećeg misionarskog putovanja iskrcao u Ptolemaidi. ‘Pošavši sutradan’, kaže Pavlov suputnik Luka, ‘dođosmo u Cezareju i uđosmo u kuću Filipa evangelizatora’. U to vrijeme Filip je već imao “četiri kćeri djevojke koje proricahu” (Djela apostolska 21:8, 9).
Filip se, po svemu sudeći, nastanio u Cezareji. No nije izgubio misionarski duh jer ga Luka naziva ‘evangelizator’. Taj izraz često ukazuje na one koji napuštaju svoj dom da bi propovijedali dobru vijest na neobrađenim područjima. Činjenica da je Filip imao četiri kćeri koje su prorokovale ukazuje na to da su slijedile stope svog revnog oca.
Današnji kršćanski roditelji trebali bi imati na umu da su djeca njihovi najvažniji učenici. Čak i ako su se zbog obiteljskih odgovornosti ti roditelji trebali odreći nekih teokratskih prednosti, oni i dalje mogu, poput Filipa, cijelim srcem služiti Bogu i biti primjerni roditelji (Efežanima 6:4).
Posjeta Pavla i njegovih suradnika pružila je Filipovoj obitelji odličnu priliku da pokaže gostoljubivost. Zamisli samo kako su se uzajamno ohrabrili! Možda je tom prilikom Luka prikupio pojedinosti o Filipovim aktivnostima, koje je kasnije uvrstio u 6. i 8. poglavlje Djela apostolskih.
Jehova Bog uvelike je koristio Filipa za unapređivanje interesa Kraljevstva. Revnost koju je Filip imao omogućila mu je da dobru vijest proširi na novim područjima i da u svom domu promiče zdravu duhovnu atmosferu. Bi li se i ti htio radovati sličnim prednostima i blagoslovima? Ako je tako, tada bi bilo dobro da oponašaš svojstva koja je iskazivao Filip evangelizator.