Raduj se ‘pravom životu’

JEHOVA BOG obdario je čovjeka sposobnošću poimanja vječnosti (Propovjednik 3:11, NW). To kod ljudi izaziva osjećaj bespomoćnosti kad se suoče sa smrću, no istovremeno u njima budi nesavladivu želju za životom.

Biblija, Božja nadahnuta Riječ, pruža nam veličanstvenu nadu (2. Timoteju 3:16). Jehova, čija je osobnost najpotpuniji izraz ljubavi, nije mogao stvoriti čovjeka sa sposobnošću da dokuči pojam vječnosti, a zatim ga osuditi da živi svega nekoliko godina. Stvoriti nas da bi nas mučio takvim udesom predodžba je koja se jednostavno suproti Božjoj osobnosti. Mi nismo stvoreni kao “nerazumna životinja, koja je od prirode na to stvorena da se hvata i kolje” (2. Petrova 2:12).

Stvarajući Adama i Evu s urođenom svijesti o vječnosti, Jehova Bog učinio je nešto ‘veoma dobro’; stvorio ih je s mogućnošću da žive vječno (1. Mojsijeva 1:31). No, nažalost, prvi je par zloupotrijebio svoju slobodnu volju tako što nije poslušao izričitu Stvoriteljevu zabranu, pa je izgubio prvobitnu savršenost. Adam i Eva su zbog toga umrli, prenijevši na svoje potomstvo nesavršenost i smrt (1. Mojsijeva 2:17; 3:1-24; Rimljanima 5:12).

Biblija ne stvara dojam tajanstvenosti u vezi sa smislom života i značenjem smrti. Ona kaže da u smrti “nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti” te da mrtvi “ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5, 10). Drugim riječima, mrtvi naprosto više ne žive. Doktrina o besmrtnosti duše nije biblijska, stoga ne postoji nikakva nedokučiva tajna o stanju mrtvih koju bi trebalo riješiti (1. Mojsijeva 3:19; Psalam 146:4; Propovjednik 3:19, 20; Ezehijel 18:4).a

Bog je imao određeni naum; on nije stvorio Zemlju “na prazno”. Oblikovao ju je tako ‘da na njoj nastavaju’ savršeni ljudi u rajskim uvjetima i taj svoj naum nije promijenio (Izaija 45:18; Malahija 3:6). Da bi ga ostvario, poslao je svog Sina na Zemlju. Ostavši vjeran do smrti, Isus Krist je osigurao čovječanstvu otkup od grijeha i smrti. Ustvari, Isus je rekao: “Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni” (Ivan 3:16).

Bog je davno obećao da će stvoriti “nova nebesa i novu zemlju” (Izaija 65:17; 2. Petrova 3:13). U tu je svrhu trebao izabrati ograničenu grupu vjernih kršćana koji će živjeti na nebu. Oni zajedno s Isusom Kristom tvore vladalačku jezgru. Biblija o tome govori kao o ‘kraljevstvu nebeskom’, ili o ‘kraljevstvu Božjem’, koje će upravljati onim ‘što je na zemlji’ (Matej 4:17; 12:28; St; Efežanima 1:10; Otkrivenje 5:9, 10; 14:1, 3). Nakon što uništi svaki oblik bezbožnosti i očisti našu planetu, Bog će uspostaviti pravedno novo ljudsko društvo, odnosno “novu zemlju”. U tom novom ljudskom društvu naći će se ljudi koje će Bog zaštititi u predstojećem uništenju ovog zlog sustava stvari (Matej 24:3, 7-14, 21; Otkrivenje 7:9, 13, 14). Njima će se pridružiti osobe koje će biti vraćene u život putem obećanog uskrsnuća (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15).

Potom ‘pravi život’

Potkrepljujući taj uzbudljivi opis života na budućoj rajskoj Zemlji, Bog kaže: “Evo sve novo tvorim” (Otkrivenje 21:5). Ljudskom je umu nemoguće potpuno dokučiti čudesna djela koja će Bog činiti u korist čovječanstva. Bog će po uzoru na Eden stvoriti raj koji će obuhvaćati čitav svijet (Luka 23:43). Kao što je to bio slučaj u Edenu, i ovaj će raj obilovati ljepotom, ugodnim bojama, zvukovima i okusima. Siromaštva i nestašica hrane više neće biti, jer Biblija o tom vremenu kaže: “Prvo prodje” (Otkrivenje 21:4; Psalam 72:16). Više nitko neće reći: “Bolestan sam”, jer će bolest biti zauvijek iskorijenjena (Izaija 33:24). Zaista, nestat će svi uzroci boli, među kojima je i pradavni neprijatelj čovječanstva, smrt (1. Korinćanima 15:26). U zadivljujućoj viziji ‘nove zemlje’, novog ljudskog društva pod Kristovom vladavinom, apostol Ivan čuo je glas koji kaže: “Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više.” Što bi moglo pružiti veću utjehu i radost od ispunjenja ovog božanskog obećanja?

Kad opisuje budući život, Biblija naročito naglašava uvjete koji će omogućiti ostvarenje čovjekovih moralnih i duhovnih težnji. Bit će u potpunosti ostvareni svi pravedni ideali za koje se čovječanstvo sve do danas uzaludno bori (Matej 6:10). Među njima je težnja za pravdom, koja je ostala neispunjena jer ljudima često nanose patnje okrutni ugnjetavači koji vladaju nad slabima (Propovjednik 8:9). Psalmist je proročanski pisao o uvjetima kakvi će vladati pod Kristovom vladavinom: “U njegovim će danima procvjetati čestitost i mira će biti u izobilju” (Psalam 72:7, The New Jerusalem Bible).

Jednakost je još jedna čovjekova težnja za koju su se mnogi žrtvovali. Prilikom “ponovnog stvaranja” Bog će iskorijeniti diskriminaciju (Matej 19:28, NW). Svi će biti jednaki u dostojanstvu. Ta jednakost neće biti nametnuta nekim okrutnim vladalačkim režimom. Baš suprotno, bit će uklonjeni uzroci diskriminacije, uključujući i pohlepu i ponos koji kod ljudi stvaraju želju da vladaju nad drugima ili da nagomilavaju ogromna materijalna dobra. Izaija je prorekao: “Oni će graditi kuće i sjedjeće u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. Ne će oni graditi a drugi se naseliti, ne će saditi a drugi jesti” (Izaija 65:21, 22).

Kako li je čovječanstvo patilo zbog krvoprolića, kako u pojedinačnim obračunima tako i u sukobima velikih razmjera! Ta krvoprolića traju od ubojstva Abela pa sve do ratova suvremenog doba. Kako su se samo dugo, a po svemu sudeći i uzaludno, ljudi nadali i čekali da se uspostavi mir! U obnovljenom Raju svi će ljudi biti miroljubivi i krotki; “nasladjivaće se množinom mira” (Psalam 37:11).

U Izaiji 11:9 stoji: “Zemlja [će] biti puna poznanja Gospodinova kao more vode što je puno.” Zbog naslijeđene nesavršenosti, kao i drugih faktora, mi danas ne možemo u potpunosti razumjeti puno značenje tih riječi. Možda tek trebamo saznati kako će nas savršena spoznaja o Bogu ujediniti s njim te kako će to rezultirati nepomućenom radošću. No budući da nam Biblija govori da je Jehova Bog nenadmašiv u moći, mudrosti, pravdi i ljubavi, možemo biti sigurni da će čuti sve molitve koje će upućivati stanovnici ‘nove zemlje’.

‘Pravi život’ je zajamčen — posegni za njim!

Mnogima je pojam vječnog života u nekom boljem svijetu tek san ili iluzija. Međutim, onima koji uistinu imaju vjeru u biblijska obećanja ta nada je stvarnost. Ona je poput sidra u njihovom životu (Jevrejima 6:19, NW). Baš kao što sidro drži brod na mjestu i ne dozvoljava da ga more baca, tako i nada u vječni život pruža ljudima stabilnost i sigurnost, što im omogućava da se uhvate ukoštac s ozbiljnim životnim problemima, čak i da ih prebrode.

Možemo biti uvjereni da će Bog ispuniti svoja obećanja. On je čak pružio jamstvo za to, izrekavši zakletvu, to jest neopozivo obećanje. Apostol Pavao je napisao: “Bog kad šćaše našljednicima obećanja obilnije da pokaže tvrdju savjeta svojega, učini posrednika [za]kletvu: da bi u dvjema nepokolebljivijem [“nepromjenjivim”, NW] stvarima, u kojima Bogu nije moguće slagati, imali jaku utjehu (...) da se uhvatimo za nad koji nam je dan” (Jevrejima 6:17, 18). ‘Dvije nepromjenjive stvari’ koje Bog ne može nikada poništiti jesu njegovo obećanje i njegova zakletva, na kojima mi temeljimo naša očekivanja.

Vjera u Božja obećanja pruža veliku utjehu i daje duhovnu snagu. Jozua, vođa izraelskog naroda, posjedovao je takvu vjeru. Kad je održao oproštajni govor Izraelcima, bio je star i svjestan toga da će uskoro umrijeti. Ipak je pokazao snagu i nesalomljivu lojalnost, koja je proizašla iz potpunog pouzdanja u Božja obećanja. Nakon što je rekao da kreće “kuda ide sve na zemlji”, putem koji čitavo čovječanstvo vodi k smrti, Jozua je naveo: “Poznajte dakle svijem srcem svojim i svom dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obrekao Gospodin Bog vaš, sve vam se navršilo, nije izostalo ništa.” Da, Jozua je tri puta ponovio da Bog uvijek ispunjava sva svoja obećanja (Jozua 23:14).

I ti možeš imati istu takvu vjeru u Božje obećanje o novom svijetu koji će uskoro biti uspostavljen. Budeš li revno istraživao Bibliju, razumjet ćeš tko je Jehova i zašto zaslužuje da se potpuno pouzdaš u njega (Otkrivenje 4:11). Abraham, Sara, Izak, Jakov te ostale vjerne osobe drevnog doba imale su nesalomljivu vjeru koja se temeljila na bliskom poznavanju pravog Boga, Jehove. Svoju su nadu održali čvrstom usprkos tome što za svog života ‘nisu primili što je obećano’. Ipak, ‘vidjeli su to izdaleka i pozdravili’ (Jevrejima 11:13, St).

Budući da razumijemo biblijska proročanstva, danas vidimo kako se približava “veliki dan Boga svedržitelja”, u kojem će Zemlja biti očišćena od svega zla (Otkrivenje 16:14, 16). Poput vjernih osoba drevnog doba, i mi moramo s pouzdanjem očekivati buduće događaje, potaknuti vjerom i ljubavlju prema Bogu i prema ‘pravom životu’. Blizina novog svijeta snažan je poticaj onima koji iskazuju vjeru u Jehovu i ljube ga. Takvu vjeru i ljubav treba gajiti svatko tko želi steći Božju naklonost i biti zaštićen u njegovom velikom danu koji je blizu (Sofonija 2:3; 2. Solunjanima 1:3; Jevrejima 10:37-39).

Dakle, voliš li život? Čezneš li još više od toga za ‘pravim životom’ — životom priznatog Božjeg sluge s izgledom na sretnu budućnost, da, s izgledom na vječni život? Ako je to ono što tražiš, obrati pažnju savjetu apostola Pavla, koji je napisao da se ‘ne uzdamo u bogatstvo propadljivo, nego u Boga’. Pavao je nastavio: ‘Bogatite se u dobrim djelima’, koja iskazuju čast Bogu, kako bi ‘primili život vječni [“pravi život”, NW]’ (1. Timoteju 6:17-19).

Ako prihvatiš proučavanje Biblije s Jehovinim svjedocima, možeš steći spoznaju koja “znači vječni život” (Ivan 17:3, NW). U Bibliji je s puno ljubavi zabilježen sljedeći očinski poziv upućen svim ljudima: “Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijesti moje neka hrani srce tvoje. Jer će ti donijeti dug život, dobre godine i mir” (Priče Salamunove 3:1, 2).

[Bilješka]