Jehova priprema put

“Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se” (MATEJ 24:14, NW).

1. Kakve je rezultate postiglo djelo propovijedanja u prvom i u 20. stoljeću?

BUDUĆI da je Jehova Bog ljubavi, njegova je volja da se “svi ljudi spasu, i da dodju u poznanje istine” (1. Timoteju 2:4). To zahtijeva poduzimanje međunarodne akcije propovijedanja i poučavanja. U prvom je stoljeću zahvaljujući takvom propovijedanju kršćanska skupština bila “stup i tvrdja istine” (1. Timoteju 3:15). Nakon toga je uslijedio dug period otpadništva tijekom kojeg je svjetlo istine potamnilo. U novije vrijeme, u ‘vrijeme kraja’, “prava spoznaja” je ponovno postala obilna, donoseći milijunima ljudi biblijsku nadu u vječno spasenje (Danijel 12:4, NW).

2. Što je Jehova poduzeo u vezi s aktivnosti propovijedanja?

² Unatoč tome što Sotona ne popušta u svojim nastojanjima da osujeti Božji naum, aktivnost propovijedanja, kako u prvom tako i u 20. stoljeću, postigla je zapanjujuć uspjeh. To podsjeća na Izaijino proročanstvo. Govoreći o povratku židovskih izgnanika u Judu u šestom stoljeću pr. n. e., Izaija je napisao: “Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna” (Izaija 40:4). Jehova je isto tako pripremio i poravnao put za veliku propovjedničku kampanju u prvom i u 20. stoljeću.

3. Na koje načine Jehova može ostvariti svoje naume?

³ To ne znači da je Jehova izravno utjecao na razvoj svih događaja na Zemlji kako bi pospješio propovijedanje dobre vijesti; niti to znači da se Jehova služio svojom sposobnošću predviđanja kako bi točno znao sve pojedinosti koje će se dogoditi. Istina, on može i predvidjeti i usmjeravati buduće događaje (Izaija 46:9-11). No isto tako može i reagirati na događaje paralelno s njihovim odvijanjem. Jehova vodi svoj narod poput iskusnog pastira koji zna kako treba usmjeravati i štititi svoje stado. Vodi ga prema spasenju, štiteći njegovu duhovnost i potičući ga da iskoristi nastale okolnosti i događaje koji doprinose uspjehu propovijedanja dobre vijesti širom svijeta (Psalam 23:1-4).

Težak zadatak

4, 5. Zašto je propovijedanje dobre vijesti bio zahtjevan zadatak i u prošlosti i danas?

⁴ Kao što je to bio slučaj i s gradnjom arke u Noino vrijeme, tako i djelo propovijedanja o Kraljevstvu — i ono u prvom stoljeću, a i u suvremeno doba — predstavlja ogroman projekt. Doprijeti do svih ljudi s bilo kakvom porukom samo je po sebi dovoljno težak zadatak, no ovaj je zadatak bio posebno zahtjevan. U prvom je stoljeću učenika bilo relativno malo. Njihov Vođa, Isus, bio je pogubljen nakon što je proglašen pobunjenikom. Židovska je religija bila duboko ukorijenjena. U Jeruzalemu se nalazio veličanstveni hram. Ne-židovske religije u području Sredozemlja također su bile ukorijenjene, imale su svoje hramove i svećenstvo. Slično tome, kada je 1914. započelo ‘vrijeme kraja’, pomazanih je kršćana bilo malo, a sljedbenika drugih religija koji su tvrdili da služe Bogu bilo je mnogo (Danijel 12:9, NW).

⁵ Isus je upozorio svoje sljedbenike da će biti progonjeni. Rekao je: “Predati [će vas] na muke, i pobiće vas, i svi će narodi omrznuti na vas imena mojega radi” (Matej 24:9). Osim problema takve vrste, prorečeno je da će kršćani, posebno tijekom ‘posljednjih dana’, biti suočeni s ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ (2. Timoteju 3:1, NW). Opsežnost samog djela, neminovno progonstvo i teška vremena učinili su djelo propovijedanja zahtjevnim i teškim zadatkom. Zahtijevalo je veliku vjeru.

6. Kakvu je garanciju uspjeha Jehova dao svom narodu?

⁶ Iako je Jehova znao da to neće ići bez poteškoća, znao je i da ništa neće zaustaviti to djelo. Uspjeh je prorečen jednim poznatim proročanstvom koje se na izvanredan način ispunilo i u prvom i u 20. stoljeću: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji” (Matej 24:14, NW).

7. Koliko je opsežna bila aktivnost propovijedanja u prvom stoljeću?

⁷ Ispunjeni vjerom i svetim duhom, Božji su sluge u prvom stoljeću krenuli u izvršavanje svog zadatka. Budući da je Jehova bio uz njih, postigli su uspjeh daleko veći od onoga koji se moglo očekivati. Do vremena kada je Pavao pisao Kološanima, oko 27 godina nakon Isusove smrti, mogao je reći da se dobra vijest ‘propovijedala svoj tvari pod nebom’ (Kološanima 1:23). Slično tome, sada, potkraj 20. stoljeća, dobra vijest propovijeda se u 233 zemlje.

8. Pod kakvim su okolnostima mnogi prihvatili dobru vijest? Navedi primjere.

⁸ Tijekom proteklih desetljeća milijuni su prihvatili dobru vijest. Mnogi su to učinili pod teškim okolnostima — u vrijeme rata, zabrana i žestokog progonstva. Tako je bilo i u prvom stoljeću. Pavao i Sila jednom prilikom bili su okrutno išibani i bačeni u zatvor. Tko bi u takvoj situaciji očekivao da će moći stvarati učenike? Pa ipak, Jehova je tu situaciju iskoristio baš za to. Pavao i Sila bili su oslobođeni, a zatvorski čuvar i njegova obitelj postali su vjernici (Djela apostolska 16:19-33). Takva iskustva pokazuju da protivnici ne mogu ušutkati dobru vijest (Izaija 54:17). Međutim, povijest kršćanstva nije samo izvještaj o nepopustljivim nevoljama i progonstvu. Obratimo sada pažnju na neke od povoljnih okolnosti koje su pomogle da se poravna put za uspješno propovijedanje dobre vijesti kako u prvom tako i u 20. stoljeću.

Religiozna sredina

9, 10. Čime se Jehova poslužio da bi stvorio iščekivanje u pogledu propovijedanja dobre vijesti u prvom i u 20. stoljeću?

⁹ Obrati pažnju na vrijeme kada su bile pokrenute globalne propovjedničke kampanje. U prvom je stoljeću proročanstvo o 70 godišnjih tjedana, zapisano u Danijelu 9:24-27, točno ukazalo na godinu kada se Mesija trebao pojaviti — 29. n. e. Premda Židovi prvog stoljeća nisu znali točno vrijeme kada će što uslijediti, bili su u iščekivanju, očekivali su Mesiju (Luka 3:15). Francusko djelo Manuel Biblique navodi: “Narod je znao da se sedamdeset godišnjih tjedana koje je naveo Danijel približava kraju; nitko nije bio iznenađen time što je Ivan Krstitelj objavljivao da se približilo Božje kraljevstvo.”

¹⁰ A kakva je bila situacija u suvremeno doba? Pa, značajan je događaj bio Isusovo ustoličenje na nebu, koje je označilo početak njegove prisutnosti u kraljevskoj moći. Iz biblijskog je proročanstva vidljivo da se to odigralo 1914 (Danijel 4:13-17). Očekivanje tog događaja također je navelo neke religiozne ljude u suvremeno doba da budu puni iščekivanja. Iščekivanje je bilo očito i među iskrenim Istraživačima Biblije, koji su 1879. počeli izdavati ovaj časopis pod naslovom Zion’s Watch Tower and Herald of Christ’s Presence (Sionska kula stražara i glasnik Kristove prisutnosti). Tako je i u prvom stoljeću i u suvremeno doba vjersko iščekivanje pripremilo sredinu za propovijedanje dobre vijesti.a

11. Kakvi su vjerski temelji bili položeni kako bi pospješili propovijedanje dobre vijesti?

¹¹ Još nešto što je koristilo djelu koje su vršili kršćani u oba perioda bilo je to što su mnogi ljudi bili upoznati sa Svetim pismom. U prvom stoljeću židovskih je zajednica bilo posvuda među okolnim nacijama neznabožaca. Te su zajednice imale sinagoge gdje su se ljudi redovito sastajali kako bi slušali čitanje i razmatranje Pisama. Stoga je vjerska spoznaja koju su ljudi već posjedovali ranim kršćanima mogla poslužiti kao temelj (Djela apostolska 8:28-36; 17:1, 2). Početkom suvremenog doba Jehovin je narod u mnogim zemljama naišao na sličnu situaciju. Biblija je bila uvelike dostupna diljem svijeta kršćanstva, a naročito u protestantskim zemljama. Čitala se u mnogim crkvama; milijuni su ljudi posjedovali Bibliju. Ljudi su je već imali u rukama, no trebalo im je pomoći da razumiju to što posjeduju.

Koristi koje pruža zakon

12. Na koji je način rimski zakon u prvom stoljeću najčešće služio kao zaštita?

¹² Državni su zakoni često koristili kršćanskom propovijedanju. U prvom je stoljeću Rimsko Carstvo dominiralo svijetom, a njegovi pisani zakoni snažno su utjecali na svakodnevni život. Ti su zakoni pružali zaštitu, a rani su kršćani imali koristi od njih. Naprimjer, Pavao se pozvao na rimski zakon i zahvaljujući tome bio je oslobođen iz zatvora i spašen od batina (Djela apostolska 16:37-39; 22:25, 29). Ukazivanje na propise rimskog zakonskog sustava pomoglo je pri smirivanju gnjevne svjetine u Efezu (Djela apostolska 19:35-40). Jednom je prilikom Pavao bio spašen od nasilja u Jeruzalemu zato što je bio rimski građanin (Djela apostolska 23:27). Kasnije mu je rimski zakon omogućio da zakonski brani svoju vjeru pred carem (Djela apostolska 25:11). Premda su pojedini carevi vladali poput tirana, zakoni u prvom stoljeću najčešće su omogućavali da se ‘dobra vijest brani i zakonski utvrđuje’ (Filipljanima 1:7, NW).

13. Kako je zakon u naše vrijeme često koristio djelu propovijedanja?

¹³ Jednako je i u mnogim zemljama u današnje vrijeme. Premda ima onih koji ‘stvaraju nevolje pod izlikom zakona’, pisani zakoni u većini zemalja slobodu vjeroispovijedi smatraju jednim od temeljnih prava (Psalam 94:20, St). Uviđajući da Jehovini svjedoci ne predstavljaju prijetnju društvenom poretku, mnoge su nam vlade dale zakonsko priznanje. U Sjedinjenim Državama, gdje se obavlja dobar dio tiskarske djelatnosti Svjedokâ, postojeći su zakoni omogućili da časopis Kula stražara izlazi neprekidno već 120 godina i da ga se čita diljem svijeta.

Periodi mira i tolerancije

14, 15. Kako je relativna društvena stabilnost koristila propovjedničkoj aktivnosti u prvom stoljeću?

¹⁴ Aktivnosti propovijedanja pogodovali su i periodi relativnog mira. Iako je Isus točno prorekao da će, i u prvom i u 20. stoljeću, “ustati narod na narod”, bilo je perioda stabilnosti koji su pružali mogućnost za intenzivno propovijedanje o Kraljevstvu (Matej 24:7). Kršćani u prvom stoljeću živjeli su u vrijeme kada je vladao Pax Romana, odnosno rimski mir. Jedan je povjesničar napisao: “Rimsko podvrgavanje mediteranskih naroda bilo je toliko temeljito da je okončalo njihovo stoljećima gotovo neprekinuto ratovanje.” Takva je stabilnost ranim kršćanima pružala mogućnost da relativno sigurno putuju po rimskom svijetu.

¹⁵ Rimsko Carstvo težilo je k ujedinjavanju ljudi pod svojom moćnom rukom. Takva je politika unapređivala ne samo putovanja, toleranciju i razmjenjivanje ideja već i ideju o međunarodnom bratstvu. U knjizi On the Road to Civilization (Na putu do civilizacije) navodi se sljedeće: “Ujedinjenost [Rimskog] Carstva učinila je to područje pogodnim [za kršćansko propovijedanje]. Ukinute su nacionalne granice. Rimski je građanin bio građanin svijeta. (...) Štoviše, religija koja je naučavala bratstvo među ljudima mogla je naići na razumijevanje u državi u kojoj se razvila ideja o kozmopolitizmu.” (Usporedi Djela apostolska 10:34, 35; 1. Petrova 2:17.)

16, 17. Što je potaknulo nastojanja da se u suvremeno doba promiče mir, i do kakvog su zaključka mnogi došli?

¹⁶ A kako je to u naše vrijeme? Dvadeseto je stoljeće doživjelo najrazornije ratove u povijesti, a lokalni ratovi i dalje bjesne u nekim zemljama (Otkrivenje 6:4). No, bilo je i perioda relativnog mira. Prošlo je već više od 50 godina otkako su se velike svjetske sile međusobno sukobile u sveopćem ratu. Takve su prilike uvelike doprinijele propovijedanju dobre vijesti u tim zemljama.

¹⁷ Strahote ratova koji su se vodili u 20. stoljeću navele su mnoge ljude da uvide potrebu za vladavinom koja bi obuhvatila čitavi svijet. Strah od svjetskog rata vodio je do osnivanja kako Lige naroda tako i Ujedinjenih naroda (Otkrivenje 13:14). Proglašeni cilj obiju organizacija bio je unapređivanje međunarodne suradnje i mira. Ljudi koji vide potrebu za time često povoljno reagiraju na dobru vijest o svjetskoj vladavini koja će donijeti pravi i trajni mir — o Božjem Kraljevstvu.

18. Kakav je stav prema religiji pogodovao djelu propovijedanja?

¹⁸ Iako se kršćane povremeno žestoko progonilo, i u prvom, a i u 20. stoljeću, bilo je perioda kada je vladala vjerska tolerancija (Ivan 15:20; Djela apostolska 9:31). Rimljani su otvoreno prihvaćali bogove i božice osvojenih naroda i prilagođavali se njima. Profesor Rodney Stark napisao je: “Rim je u mnogim pogledima dozvoljavao razinu vjerske slobode kakva se nije ponovila sve do nakon američkog rata za nezavisnost.” U suvremeno su doba ljudi u mnogim zemljama postali pristupačniji za drugačija gledišta i zahvaljujući tome spremni su poslušati biblijsku poruku koju im donose Jehovini svjedoci.

Uloga tehnologije

19. Kako su rani kršćani koristili kodeks?

¹⁹ Na kraju, razmotri kako je Jehova omogućio svom narodu da se okoristi tehnološkim napretkom. Premda rani kršćani nisu živjeli u doba brzog napretka tehnologije, jedan od izuma kojim su se koristili bio je kodeks, odnosno uvezana knjiga. Kodeks je zamijenio svitak, koji je bio nespretan za rukovanje. U knjizi The Birth of the Codex (Nastanak kodeksa) stoji: “Za razliku od sporog toka kojim je kodeks malo-pomalo zamjenjivao svitke u svjetovnoj literaturi, kršćani su, čini se, odmah počeli svestrano koristiti kodeks.” U tom se priručniku nadalje kaže: “Kršćani su u drugom stoljeću toliko svestrano koristili kodeks da to navodi na zaključak kako je morao nastati puno prije 100. posl. Kr.” Kodeks je bio jednostavniji za korištenje od svitka. Brže se moglo pronaći biblijske retke. To je zasigurno koristilo ranim kršćanima koji, kao i Pavao, nisu samo objašnjavali Sveto pismo već su i ‘dokazivali navodima’ ono što su učili (Djela apostolska 17:2, 3, NW).

20. Kako Božji narod koristi suvremenu tehnologiju u svom djelu propovijedanja diljem svijeta, i zašto?

²⁰ U našem je stoljeću došlo do zapanjujućeg tehnološkog napretka. Brzohodni tiskarski strojevi omogućili su da se biblijska literatura simultano izdaje na brojnim jezicima. Suvremena tehnologija ubrzala je posao prevođenja Biblije. Kamioni, vlakovi, brodovi i avioni omogućuju da se biblijska literatura brzo transportira diljem Zemlje. Zahvaljujući telefonima i telefaksima ekspresna je komunikacija postala realnost. Jehova svojim duhom potiče svoje sluge da na praktičan način iskoriste tu tehnologiju kako bi pospješili širenje dobre vijesti diljem svijeta. Oni ne koriste te izume u želji da upoznaju i isprobaju sve ono što je najnovije u svijetu. Naprotiv, oni su prvenstveno zainteresirani za ono što će im pomoći da što djelotvornije izvrše svoj propovjednički zadatak.

21. U što možemo biti sigurni?

²¹ “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji”, prorekao je Isus (Matej 24:14, NW). Kao što su rani kršćani vidjeli ispunjenje tog proročanstva, i mi ga danas vidimo u ogromnim razmjerima. Unatoč opsežnosti i težini tog zadatka, tijekom povoljnih i nepovoljnih perioda, uz zakone i stavove koji su se stalno mijenjali, u ratu i miru te uz sve oblike tehnološkog napretka, dobra vijest se propovijedala i još uvijek se propovijeda. Zar ti to ne ulijeva strahopoštovanje prema Jehovinoj mudrosti i zadivljujućoj sposobnosti predviđanja? Možemo biti apsolutno sigurni da će djelo propovijedanja biti dovršeno u skladu s Jehovinim vremenskim rasporedom i da će se njegov naum pun ljubavi ispuniti na blagoslov pravednih. Oni će posjedovati Zemlju i živjeti na njoj zauvijek (Psalam 37:29; Habakuk 2:3). Ako svoj život dovedemo u sklad s Jehovinim naumom, tada ćemo se i mi naći među njima (1. Timoteju 4:16).

[Bilješka]

Za ponavljanje

◻ Zašto je propovijedanje dobre vijesti bio zahtjevan zadatak i u prošlosti i danas?

◻ Kako je djelu kršćana znalo koristiti državno uređenje i relativna društvena stabilnost?

◻ U kakav razvoj budućih događaja možemo biti sigurni s obzirom na to da Jehova blagoslivlja djelo propovijedanja?