Vršili su Jehovinu volju
Marija izabire “dobri dijel”
ŽIDOVKE koje su živjele u Isusovim danima bile su ograničene rabinskom tradicijom. Zbog te tradicije odvraćalo ih se od proučavanja Zakona. I zaista, jedno mišljenje navedeno u Mišni glasi: “Ako bilo koji čovjek uputi svoju kćer u Zakon, to je isto kao da ju je poučio bludu” (Sota 3:4).
Zbog toga u Judeji prvog stoljeća nije bilo baš puno obrazovanih žena. “Ne postoje nikakvi dokazi da je prije Isusove službe Židovkama ikada bilo dozvoljeno da budu učenice nekog velikog učitelja, a kamoli da putuju s tim učiteljem ili da poučavaju bilo koga osim djece”, navodi se u djelu The Anchor Bible Dictionary. Neki su religiozni vođe još više omalovažili žene tako što su čak postavili pravilo koje je muškarcu zabranjivalo da u javnosti razgovara sa ženskom osobom!
Isus se nije obazirao na takve bezbožne stavove. On je poučavao i muškarce i žene, pa je među njegovim sljedbenicima bilo i jednih i drugih (Luka 8:1-3). Jednom je prilikom Isus bio pozvan u goste kod Marte i Marije (Luka 10:38). Te su dvije žene bile Lazarove sestre, a njih su troje bili Isusovi učenici i njegovi dobri prijatelji (Ivan 11:5). Vjerojatno je to bila jedna ugledna obitelj, što bi se moglo zaključiti po mnoštvu ljudi koje je došlo utješiti Martu i Mariju kad je Lazar umro. U svakom slučaju, ono što se odigralo u njihovom domu kad ih je Isus posjetio pružilo je vrijednu pouku ne samo njima nego i nama.
Slušanje pouke kod Isusovih nogu
Nema sumnje da su Marta i Marija jedva dočekale da za Isusa pripreme raskošnu gozbu, koja je možda bila najbolje što su mu u okviru svojih materijalnih mogućnosti mogle priuštiti. (Usporedi Ivana 12:1-3.) Međutim, kad je njihov gost stigao, Marija je “sjela do Gospodinovih nogu i slušala njegovu riječ” (Luka 10:39, NW). Nema te ljudske tradicije koja bi mogla spriječiti Isusa da poučava iskrenu ženu koja je bila toliko željna pouke! Možemo zamisliti Mariju kako sjedi ispred Isusa poput učenika koji je potpuno zaokupljen slušanjem pouke svog Gospodara. (Usporedi 5. Mojsijevu 33:3; Djela apostolska 22:3.)
Za razliku od Marije, Marta “se bješe zabunila kako će ga dočekati [“mnogo zauzeta posluživanjem”, St]”. Pripremajući taj raskošan, no ujedno i zahtjevan obrok, imala je pune ruke posla. Ubrzo se Marta naljutila zbog toga što je sama morala obavljati sav taj posao dok je njena sestra sjedila kod Isusovih nogu! Tako se Marta možda naglo uplela u razgovor koji je Isus vodio s Marijom i rekla: “Gospodine! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože” (Luka 10:40).
U samom Martinom zahtjevu nije bilo ničeg lošeg. Uostalom, priprema obroka za grupu ljudi težak je posao i teret tog posla ne bi trebao pasti samo na jednu osobu. Međutim, Isus je na njenu izjavu gledao kao na priliku da pruži vrijednu pouku. “Marta! Marta!” rekao je, “brineš se i trudiš za mnogo, a samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se ne će uzeti od nje” (Luka 10:41, 42).
Isus nije želio reći da Marta nije bila zainteresirana za duhovne stvari. Baš naprotiv, on je nju poznavao kao ženu koja je bila duboko odana Bogu.a Nesumnjivo ju je to i potaknulo da pozove Isusa u svoj dom. Međutim, Isus je svojim blagim prijekorom pokazao da je Marta zbog poklanjanja pretjerane pažnje pripremi obroka propuštala rijetku priliku da osobno bude poučena od Božjeg Sina.
Istina je da se u kulturi tog vremena možda podupiralo gledište da je ženina vještina u obavljanju kućanskih poslova najbolji pokazatelj toga koliko ona vrijedi. No, Isusove su riječi pokazale da i žene, jednako kao i muškarci, mogu sjediti kod nogu Božjeg Sina i slušati riječi života! (Ivan 4:7-15; Djela apostolska 5:14). S obzirom na to, za Martu bi bilo daleko bolje da je pripremila svega nekoliko jela — ili čak samo jedno — ukoliko bi joj to omogućilo da sjedi kod Gospodarevih nogu i uči od njega. (Usporedi Mateja 6:25.)
Pouka za nas
Među onima koji se u današnje vrijeme odazivaju na Isusov poziv da ‘uzmu vodu života zabadava’ nalaze se i muškarci i žene (Otkrivenje 22:17). Neke od tih osoba — koje su poput Marte — ljubav potiče da daju sve od sebe kako bi udovoljile potrebama svojih suvjernika. Takve su osobe sklone praktičnom razmišljanju i brze su kada treba poduzeti neku akciju, a Jehova obećava da će nagraditi njihova djela ljubavi (Jevrejima 6:10; 13:16). Drugi su osobnošću možda sličniji Mariji. Oni su mirni i skloni razmišljanju. Njihova gorljiva želja za dubokim razmišljanjem o Božjoj Riječi pomaže im da ostanu čvrsto ukorijenjeni u vjeri (Efežanima 3:17-19).
I jedna i druga vrsta osoba itekako je potrebna u kršćanskoj skupštini. No na kraju bi svi oni trebali ‘izabrati dobri dijel’, stavljajući glavni naglasak na duhovne stvari. Ako se uvjeravamo u to što su važnije stvari, imat ćemo Jehovinu naklonost i njegov blagoslov (Filipljanima 1:9-11).
[Bilješke]
a Razgovor koji je Marta vodila s Isusom nakon smrti svog brata Lazara govori u prilog tome da je Marta bila duhovna žena koja je posjedovala veliku vjeru. Tom je prilikom upravo Marta pokazala veću želju da se sastane sa svojim Gospodarem (Ivan 11:19-29).