Čovjekova potraga za dužim životom

“Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira. Kao cvijet niče, i odsijeca se, i bježi kao sjena, i ne ostaje” (Job 14:1, 2).

ČAK i u današnje vrijeme malo je onih koji bi pobijali ovu misao o kratkoći života, iako je ona zapisana prije nekih 3 500 godina. Ljudi se nikada nisu mirili s time da samo kratko žive u cvijetu mladosti, a zatim ostare i umru. Zbog toga su kroz čitavu povijest smišljali mnogobrojne metode kojima su htjeli produžiti život.

U danima Joba Egipćani su jeli testise životinja i tako uzaludno pokušavali vratiti svoju mladost. Jedan od primarnih ciljeva srednjovjekovne alkemije bio je proizvesti eliksir koji bi mogao produžiti život. Mnogi su alkemičari vjerovali da bi zlato proizvedeno na umjetan način podarilo čovjeku besmrtan život te da se život produžava ukoliko se jede iz zlatnih tanjura. Drevni kineski taoisti mislili su da će prakticiranjem tehnika kao što su meditacija, vježbe disanja i poseban način ishrane moći izmijeniti kemijske procese koji se odvijaju u tijelu i tako postići besmrtnost.

Španjolski istraživač Juan Ponce de León poznat je po neumornoj potrazi za eliksirom mladosti. Jedan je liječnik iz 18. stoljeća preporučio u svojoj knjizi Hermippus Redivivus da se u proljeće mlade djevice zatvore u malu sobu te da se njihov dah skuplja u boce i koristi kao napitak za produženje života. Suvišno je i reći da se niti jedna od tih metoda nije pokazala uspješnom.

Danas, oko 3 500 godina nakon što je Mojsije zapisao Jobovu izjavu, čovjek hoda po Mjesecu, izumio je automobile i kompjutere te istražio atom i stanicu. Pa ipak, usprkos svim tim tehnološkim naprecima, još uvijek smo ‘kratkog vijeka i puni nemira’. Istina, u razvijenim se zemljama u posljednjih sto godina očekivani životni vijek čovjeka drastično povećao. No to se najvećim dijelom može pripisati poboljšanoj zdravstvenoj skrbi, djelotvornijim mjerama higijenske zaštite i boljoj ishrani. Naprimjer, od sredine 19. stoljeća pa do početka 1990-ih, u Švedskoj je prosječni životni vijek kod muškaraca porastao s 40 na 75 godina, a kod žena s 44 na 80 godina. No, znači li to da je čovjekova žudnja za dužim životom zadovoljena?

Ne, jer iako je u nekim zemljama sve više ljudi koji dožive duboku starost, još uvijek se mogu primijeniti riječi koje je davno prije zapisao Mojsije: “Danâ godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jačega do osamdeset godina: (...) jer teku brzo, i mi odlijećemo” (Psalam 90:10). Hoćemo li u skoroj budućnosti vidjeti kakvu promjenu? Hoće li čovjek uspjeti znatno produžiti svoj život? Ta će se pitanja razmatrati u sljedećem članku.