Kako traganje za dužim životom može biti uspješno okončano?
NEKI ljudi gaje nadu da će u novom tisućljeću doći do naglog napretka što se tiče ljudskih nastojanja da produže život. Dr. Ronald Klatz jedan je od njih. On je predsjednik Američke medicinske akademije za dugovječnost ljudi, organizacije koja okuplja liječnike i znanstvenike koji se bave iznalaženjem mogućnosti za produženje životnog vijeka čovjeka. On i njegovi kolege planiraju živjeti veoma dugo. “Očekujem da ću živjeti najmanje 130 godina”, kaže dr. Klatz. “Vjerujemo da starenje nije neminovno. U današnje vrijeme postoji tehnologija kojom se može usporiti, zaustaviti, a možda čak i znatno vratiti unatrag proces fizičkog slabljenja i obolijevanja organizma, koji se danas naziva prirodnim starenjem.” Sam dr. Klatz dnevno uzima oko 60 pilula i tako pokušava produžiti svoj život.
Hormonska terapija i genetika — razlozi za nadu?
Hormonska terapija jedno je područje koje pobuđuje nadu. Eksperimenti s hormonom poznatim kao DHEA pokazuju da taj hormon, kako se čini, usporava proces starenja kod životinja na kojima se vrše ispitivanja u laboratoriju.
Što se tiče biljnog hormona kinetina, švedski dnevni list Aftonbladet citirao je dr. Suresha Rattana, profesora na Arhuskom sveučilištu (Danska), koji kaže: “Ispitivanja u našem laboratoriju pokazuju da se stanice ljudske kože koje su uzgojene u kinetinu ne mijenjaju onako kako je to uobičajeno za proces starenja. One ostaju mlade tijekom čitavog svog životnog vijeka.” Insekti koji dobivaju taj hormon navodno žive 30 do 45 posto duže nego je to za njih normalno.
Tretman melatoninom navodno je produžio životni vijek miševa za čak 25 posto. Osim toga, miševi su se doimali mlađi, zdraviji i živahniji.
Zagovornici korištenja ljudskog hormona rasta (GH) tvrde da on daje koži rumenu boju, povećava mišićnu masu, jača spolnu želju, doprinosi vedrijem raspoloženju, izoštrava mentalne sposobnosti te omogućava da se izmjena tvari u organizmu odvija kao kod tinejdžera.
Mnogo je i onih koji rješenje traže u genetici. Znanstvenici su zaključili da manipulacijom genima mogu utjecati na životni vijek nematoda, odnosno glista. Ustvari, neke od njih uspjeli su održati na životu šest puta duže od njihovog normalnog životnog vijeka. To je pobudilo nade da će se i kod ljudi pronaći slični geni kojima će se moći manipulirati. U časopisu Time citiran je dr. Siegfried Hekimi, sa Sveučilišta McGill u Montrealu, koji kaže: “Ako otkrijemo sve čovjekove letalne [smrtne] gene, možda uspijemo samo malo usporiti njihov rad i tako čovjeku produžiti život.”
Biolozi već dugo znaju da se jedan odsječak kromosoma koji se nalazi na njegovom vrhu, takozvani telomer, skraćuje svaki put kad se stanica dijeli. Kad se telomer skrati za otprilike 20 posto svoje dužine, sposobnost stanice da se dijeli prestaje i ona umire. Jedan poseban enzim, koji je nazvan telomeraza, može obnoviti telomer do njegove prvobitne dužine i tako omogućiti da se stanica i dalje dijeli. U većini stanica taj je enzim potisnut i neaktivan, no u određene je stanice uspješno usađena aktivna telomeraza, što im je omogućilo da rastu i da se dijele daleko više puta nego je to za njih normalno.
Prema mišljenju istraživača, to otvara fantastične mogućnosti za borbu protiv bolesti koje su povezane s procesom starenja. A kakve su šanse da se tjelesne prastanice (stanice koje omogućavaju obnavljanje tjelesnog tkiva) zamijene s istim takvim stanicama koje je aktivni enzim telomeraza učinio “besmrtnima”? Dr. William A. Haseltine kaže: “To je jasno definirana vizija ljudske besmrtnosti koja će se polako ostvarivati kroz narednih 50 godina” (The New York Times).
Je li rješenje u nanotehnologiji i krionizaciji?
Nanotehnologija, znanost koja se bavi izrađivanjem mehaničkih uređaja veličine nanometra (milijarditi dio metra), također pobuđuje nadu. Vizionari s tog područja tvrde da bi se u budućnosti mogli konstruirati kompjuterizirani uređaji koji su daleko manji od stanice, a koji bi djelovali na molekularnom nivou te popravljali i pomlađivali stanice, tkiva i organe koji stare. Na jednoj konferenciji održanoj na temu borbe protiv starenja, jedan je istraživač ukazao na to da bi liječnici 21. stoljeća mogli primjenjivati nanotehnologiju i tako omogućiti da čovjek postane fizički besmrtan.
Krionizacija je postupak zamrzavanja ljudskog tijela u nadi da će znanost biti u stanju oživjeti mrtve stanice i tako ponovo vratiti tijelo u život. Može se zamrznuti čitavo tijelo ili samo mozak. Jedan je čovjek čak dao zamrznuti plahtu. Zašto plahtu? Ta je plahta pripadala jednom njegovom prijatelju koji je nestao i na njoj je bilo sačuvano nešto stanica kože i nekoliko vlasi. Želio je da se to zamrzne kako bi pružio šansu svom prijatelju da se ponovo vrati u život ukoliko znanost bude napredovala do tog stupnja da može rekonstruirati ljude iz samo nekoliko ili čak samo jedne tjelesne stanice.
U što bismo se trebali pouzdati?
Čovjek ima prirodnu želju da živi, a ne da umre. Stoga je napredak znanosti na tom području dočekan s velikim oduševljenjem i popraćen velikim nadama. No sve do danas nema čvrstih dokaza koji govore u prilog tome da DHEA, kinetin, melatonin, GH ili bilo koja druga supstanca može uistinu usporiti proces starenja kod ljudi. Skeptici se boje da će manipuliranje enzimom telomerazom unutar stanica samo stvoriti potencijalno kancerogene stanice. A primjena nanotehnologije i krionizacije još uvijek je više znanstvena fantastika nego realnost.
Znanost je doprinijela, a možda će još u većoj mjeri doprinijeti tome da neki ljudi žive duže i da su zdraviji, no nikada nikome neće omogućiti da živi vječno. Zašto? Jednostavno rečeno, zato što je glavni uzrok starenja i smrti izvan domene znanosti.
Glavni uzrok starenja i smrti
Većina znanstvenika slaže se s time da su starenje i smrt, po svoj prilici, nekako uprogramirani u naše gene. Pitanje je: Kada, kako i zašto su, da se tako izrazimo, ušli u naš genetski kod?
Biblija nam pruža jednostavan odgovor — iako pritom ne koristi jezik genetike ili termin DNA. U Rimljanima 5:12 stoji: “Zbog toga, kao što je preko jednog čovjeka grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili.”
Prvom čovjeku, Adamu, stajao je u izgledu vječni život. Tijelo mu je bilo oblikovano tako da je imalo sve što je bilo potrebno za vječni život i za uživanje u njemu. Međutim, vječni je život ovisio o zadovoljenju nekih uvjeta. Da bi zauvijek živio, Adam je trebao surađivati s Izvorom života, svojim Stvoriteljem, i biti mu poslušan (1. Mojsijeva 1:31; 2:15-17).
Adam je odlučio biti neposlušan svom Stvoritelju. Adam je zapravo tvrdio da čovjek prolazi bolje u životu ako vlada sam, neovisno od Boga. Na taj je način zgriješio. Od tog trenutka pa nadalje, njegov je genetski kod izgleda bio izmijenjen. Umjesto da svojim potomcima ostavi u nasljeđe vječni život, Adam je na njih prenio grijeh i smrt (1. Mojsijeva 3:6, 19; Rimljanima 6:23).
Istinska nada
Međutim, ta situacija nije trebala zauvijek ostati takva. U Rimljanima 8:20 stoji: “Stvorenje je podloženo ispraznosti, ne svojom voljom, nego od onoga koji ga je podložio, na temelju nade.” Stvoritelj čovjeka, Jehova Bog, podložio je ljude smrti zbog toga što su zgriješili protiv njega, no pritom je ujedno postavio i temelj za nadu.
Identitet tog temelja postao je jasan kada je Isus Krist došao na Zemlju. Ivan 3:16 kaže: “Jer Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.” No, kako nas pokazivanje vjere u Isusa Krista može spasiti od smrti?
Ako je grijeh uzrok smrti, onda je, da bi se moglo odstraniti smrt, prije toga potrebno ukloniti grijeh. U vrijeme kad je Isus tek počeo služiti kao Krist, Ivan Krstitelj je rekao: “Evo Janjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1:29). Isus Krist je bio bez ijednog grijeha. Zbog toga nije bio podložan smrti, koja je kazna za grijeh. Pa ipak je dopustio da bude ubijen. Zašto? Zato što je tim činom platio cijenu naših grijeha (Matej 20:28; 1. Petrova 3:18).
Kada je ta cijena bila plaćena, svi oni koji pokazuju vjeru u Isusa dobili su priliku da žive i da nikada ne umru. Znanost nam može pomoći da na vrlo kratko vrijeme produžimo svoj život, no pokazivanje vjere u Isusa pravi je put koji vodi do vječnog života. Isus je dobio takav život na nebu, a dobivaju ga i njegovi vjerni apostoli i još neke osobe. No, većina nas koji pokazujemo vjeru u Isusa vječno će živjeti na Zemlji, kada Jehova Bog obnovi zemaljski Raj (Izaija 25:8; 1. Korinćanima 15:48, 49; 2. Korinćanima 5:1).
Vječni život na rajskoj Zemlji
Jedan je čovjek postavio pitanje: “Koliko će ljudi zaključiti da je vrijedno živjeti kada jednog dana ne budu morali umrijeti?” Hoće li život bez smrti biti dosadan? Biblija nam jamči da neće. “Sve je učinio da je lijepo u svoje vrijeme, i vječnost metnuo im je u srce, ali da ne može čovjek dokučiti djela koja Bog tvori, ni početka ni kraja” (Propovjednik 3:11). Djela stvaranja Jehove Boga toliko su brojna i složena da će nastaviti pobuđivati naše zanimanje, poticati nas na aktivnost i radovati nas sve dok budemo živjeli — da, zauvijek.
Čovjek koji je proučavao pticu poznatu pod imenom sjeverna šojka nazvao ju je “jednom izuzetnom, očaravajućom poznanicom” te je rekao da je promatranje te ptice bilo iskustvo koje mu je pružilo jedan od najvećih užitaka u životu. Što je više proučavao tu pticu, to mu je ona bivala sve zanimljivija. Rekao je da se čak ni nakon 18 godina ne nazire kraj njegovom proučavanju. Ako intenzivno proučavanje samo jedne vrste ptica može 18 godina pobuđivati zanimanje, poticati na aktivnost i radovati jednog inteligentnog čovjeka, zamisli samo koliki potencijal za sreću i zadovoljstvo mora u sebi kriti proučavanje svih zemaljskih djela stvaranja.
Pomisli na sva zanimljiva područja znanosti koja će postati dostupna nekome tko nije vremenski ograničen. Zamisli koja ćeš sve fascinantna mjesta moći istraživati i koje ćeš zanimljive ljude moći upoznati. Pokušaj dokučiti beskrajne mogućnosti smišljanja, stvaranja i konstruiranja. Mogućnosti za razvijanje i korištenje naše kreativnosti bit će neograničene. Kad razmislimo o mnoštvu djela stvaranja, očito je da je vječnost jedina količina vremena dovoljna da se iskoriste mogućnosti koje pruža život.
Biblija pokazuje da će putem uskrsnuća vječni život dobiti i oni koji su umrli (Ivan 5:28, 29). Možda će mnogo toga što nam je nepoznato iz povijesti postati jasno kada nam oni koji su to doživjeli budu mogli ispričati nepoznate pojedinosti i odgovoriti na naša pitanja. Razmisli o cjelokupnom uvidu u različite vremenske periode u povijesti koji će nam pružiti uskrsnuli (Djela apostolska 24:15).
Kad razmišljaš o tom vremenu možeš zamisliti da će uskrsnuli Job možda htjeti preinačiti izjavu koja se nalazi u Jobu 14:1. Možda će umjesto toga predložiti: ‘Čovjek rođen od žene sada živi zauvijek i pun je zadovoljstva.’
Onima koji se pouzdaju u Jehovu i pokazuju vjeru u Isusa, produženje života izvan vremenskih granica nije tek nedostižan san. Ono će uskoro postati stvarnost. Starost i smrt bit će uklonjene. To je u skladu s Psalmom 68:20, koji kaže: “U vlasti su Jehove vrata smrtna” (Otkrivenje 21:3, 4).
[Slike na stranicama 4 i 5]
Napredak znanosti pobudio je nade u mogućnost da se živi puno duže
[Slika na stranici 7]
Vječnost je jedina količina vremena dovoljna da se iskoriste mogućnosti koje pruža život