Pitanja čitalaca

Kakav je stav Jehovinih svjedoka prema glasanju?

U Bibliji su navedena jasna načela koja Božjim slugama omogućuju da steknu ispravno gledište o tom pitanju. Međutim, niti jedno načelo izgleda ne govori protiv samog postupka glasanja. Naprimjer, nema razloga zašto članovi nekog upravnog odbora ne bi glasali prilikom donošenja neke odluke koja se tiče njihove korporacije. Članovi skupština Jehovinih svjedoka često glasaju dizanjem ruke prilikom donošenja odluka u vezi s vremenom održavanja sastanaka i korištenjem skupštinskog novca.

Međutim, kako je s glasanjem na političkim izborima? Naravno, u nekim demokratskim zemljama čak 50 posto građana ne izlazi na glasanje na dan izbora. Što se tiče Jehovinih svjedoka, oni ne osporavaju pravo drugih da glasaju; niti provode bilo kakvu kampanju protiv političkih izbora. Oni poštuju vlasti koje su zakonski izabrane provođenjem takvih izbora i surađuju s njima (Rimljanima 13:1-7). Hoće li oni osobno glasati za nekoga tko se kandidira na izborima, to je nešto što svaki Jehovin svjedok odlučuje na temelju svoje biblijski školovane savjesti i shvaćanja svoje odgovornosti prema Bogu i prema državi (Matej 22:21; 1. Petrova 3:16). Prilikom donošenja takve osobne odluke Svjedoci uzimaju u obzir niz faktora.

Kao prvo, Isus Krist je za svoje sljedbenike rekao: “Nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:14). To načelo Jehovini svjedoci shvaćaju ozbiljno. Budući da “nisu dio svijeta”, neutralni su u odnosu na politička zbivanja u svijetu (Ivan 18:36).

Kao drugo, apostol Pavao je sebe nazvao ‘izaslanikom’ koji zastupa Krista među ljudima svog vremena (Efežanima 6:20; 2. Korinćanima 5:20). Jehovini svjedoci vjeruju da je Krist Isus sada ustoličeni Kralj Božjeg nebeskog Kraljevstva i da oni, slično izaslanicima, moraju to objaviti nacijama (Matej 24:14; Otkrivenje 11:15). Od izaslanika, ili ambasadora, očekuje se da budu neutralni i da se ne miješaju u unutarnje poslove zemalja u koje su poslani. Kao zastupnici Božjeg nebeskog Kraljevstva, Jehovini svjedoci se na sličan način osjećaju obaveznima ne miješati se u političke stvari zemalja u kojima žive.

Treći faktor koji treba uzeti u obzir je činjenica da oni koji svojim glasom doprinesu tome da neka osoba bude izabrana za određenu funkciju mogu snositi odgovornost za ono što ta osoba čini. (Usporedi 1. Timoteju 5:22.) Kršćani moraju dobro razmisliti žele li prihvatiti takvu odgovornost.

Kao četvrto, Jehovini svjedoci izuzetno cijene svoje kršćansko jedinstvo (Kološanima 3:14). Kada se religije miješaju u politiku, to često izaziva razdor među njihovim članovima. Oponašajući Isusa Krista, Jehovini svjedoci ne miješaju se u politiku i na taj način čuvaju svoje kršćansko jedinstvo (Matej 12:25; Ivan 6:15; 18:36, 37).

Kao peto i posljednje, to što se drže podalje od politike Jehovinim svjedocima pruža mogućnost da sa slobodom govora pristupaju ljudima različitih političkih uvjerenja, prenoseći im važnu poruku o Kraljevstvu (Hebrejima 10:35).

S obzirom na upravo navedena biblijska načela, Jehovini svjedoci u mnogim zemljama donose osobnu odluku da ne glasaju na političkim izborima, a njihovu slobodu da donesu takvu odluku podupire zakon države. No što ako zakon zahtijeva od građana da glasaju? U tom slučaju na svakom Svjedoku leži odgovornost da u skladu s vlastitom savjesti donese na Bibliji utemeljenu odluku o tome što će učiniti u takvoj situaciji. Ukoliko netko odluči izaći na biralište, to je njegova odluka. Što će on učiniti u kabini za glasanje, to je stvar između njega i njegovog Stvoritelja.

U izdanju Kule stražare od 15. studenog 1950 (engl.), na stranicama 445. i 446, stajalo je sljedeće: “U zemljama gdje Cezar kaže da su građani obavezni glasati (...) [Svjedoci] mogu izaći na birališta i ući u kabine za glasanje. To je to mjesto na kojem se od njih očekuje da označe listić ili upišu na njega što zastupaju. Glasači će sa svojim listićima napraviti ono što žele. Dakle, to je mjesto gdje u Božjoj prisutnosti njegovi svjedoci moraju postupiti u skladu s njegovim zapovijedima i svojom vjerom. Nije na nama odgovornost da im dajemo uputstva o tome što da učine s listićem.”

Što ako nevjerujući suprug neke kršćanke inzistira da ona izađe na glasanje? Pa, ona je podložna svom suprugu, kao što su kršćani podložni višim vlastima (Efežanima 5:22; 1. Petrova 2:13-17). Ako ona posluša svog supruga i izađe na biralište, to je njena osobna odluka. Nitko je ne bi smio osuđivati zbog toga. (Usporedi Rimljanima 14:4.)

Kako je u zemljama gdje glasanje nije propisano zakonom, ali se javlja vrlo neprijateljski stav prema onima koji ne izađu na birališta — možda im prijeti opasnost da budu fizički napadnuti? Ili što ako se pojedince na neki način oštro kažnjava ako ne izađu na biralište, iako prema zakonu nisu obavezni glasati? U takvim i sličnim situacijama kršćanin mora donijeti vlastitu odluku. “Svatko će nositi svoj vlastiti teret” (Galaćanima 6:5).

Možda ima ljudi koji se spotaknu kada vide da tijekom izbora u njihovoj zemlji neki Svjedoci Jehove izlaze na birališta dok drugi ne. Možda kažu: ‘Jehovini svjedoci nisu dosljedni.’ No ljudi trebaju uvidjeti da, kad se radi o stvarima koje su pitanje osobne savjesti kao što je to ovdje slučaj, svaki kršćanin mora donijeti vlastitu odluku pred Jehovom Bogom (Rimljanima 14:12).

Bez obzira na to kakvu će osobnu odluku Jehovini svjedoci donijeti kad se suoče s različitim situacijama, oni paze na to da sačuvaju svoju kršćansku neutralnost i slobodu govora. U svemu se oslanjaju na Jehovu Boga, uzdajući se u to da će im dati snagu i mudrost i pomoći im da ni na koji način ne kompromitiraju svoju vjeru. Time daju do znanja da imaju pouzdanja u riječi psalmista, koji je rekao: “Ti [si] kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom” (Psalam 31:3).