Neobičan brak Boza i Rute

BILO je proljeće. Na gumnu u blizini Betlehema obavljeno je puno posla. Bio je to dug dan. Miris upravo isprženog zrnja za gladne je radnike bio znak da je vrijeme za jelo. Svi su uživali u plodovima svog rada.

Boz, bogati zemljoposjednik, jeo je i pio i potom se otišao odmoriti pored velike hrpe žita. Kad je kasnije žetva završila, svi su potražili ugodno mjesto za počinak. Boz je bio zadovoljan, pokrio se i zaspao.

Tajni susret

U ponoć se probudio jer mu je bilo hladno i drhtao je. Netko mu je namjerno otkrio noge i legao kraj njih! U mraku nije prepoznao tko je to, pa je upitao: “Tko si?” Ženski je glas odgovorio: “Ja sam Ruta sluškinja tvoja; raširi krilo svoje na sluškinju svoju, jer si mi osvetnik” (Ruta 3:1-9).

Bili su sami i razgovarali su u mraku. Žene se inače nije moglo vidjeti u takvim situacijama (Ruta 3:14). Pa ipak, na Bozov poziv Ruta je ostala ležati kraj njegovih nogu i tik pred zoru ustala i otišla, izbjegavajući tako bilo kakve neutemeljene pokude.

Je li to bio neki romantični sastanak? Je li Ruta — siromašna, mlada udovica iz poganske zemlje — lukavo zavela tog bogatog, starijeg čovjeka? Je li Boz iskoristio Rutine okolnosti i usamljenost te noći? Odgovori na ova pitanja povezani su s odanošću Bogu i ljubavi prema njemu. A cijela ta priča ujedno je i vrlo dirljiva.

No tko je bila Ruta? Što ju je navelo na takvo postupanje? Tko je bio taj bogati čovjek, Boz?

“Uzorna žena”

Godinama prije tog događaja Judom je harala glad. Jedna izraelska četveročlana obitelj — Elimeleh, njegova žena Noema te njihova dva sina Mahalon i Helion — preselila se u plodnu zemlju Moab. Tamo su se njihova dva sina oženila Moapkama, Rutom i Orfom. Nakon što su trojica muškaraca umrla u Moabu, njihove tri žene čule su da u Izraelu vlada bolje stanje. Zato se Noema — koja je ostala udovica, žena ispunjena tugom te bez djece i unučadi — odlučila vratiti u svoju domovinu (Ruta 1:1-14).

Na putu do Izraela Noema je nagovorila Orfu da se vrati svom narodu. Potom je rekla Ruti: “Eto, jetrva se tvoja vratila k narodu svojemu i k bogovima svojim; vrati se i ti za jetrvom svojom.” Ali Ruta je odgovorila: “Nemoj me nagovarati da te ostavim (...) jer kuda god ti ideš, idem i ja; (...) tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog. Gdje ti umreš, umrijeću i ja, i ondje ću biti pogrebena” (Ruta 1:15-17). Tako su dvije siromašne udovice stigle u Betlehem. Rutina ljubav i briga prema njenoj svekrvi toliko je zadivila susjede da su rekli kako je ona Noemi “bolja nego sedam sinova”. Drugi su za Rutu rekli da je “uzorna žena” (Ruta 3:11, NS; 4:15).

Kad je u Betlehemu započela žetva ječma, Ruta je rekla Noemi: “[Daj] da idem u polje da pabirčim klasje za onim pred kim nađem milost” (Ruta 2:2).

Slučajno je došla na polje koje je pripadalo Bozu, rođaku njenog svekra Elimeleha. Otišla je do nadglednika poslova i upitala ga može li pabirčiti na tom polju. Bila je izuzetno marljiva u pabirčenju, pa ju je nadglednik pohvalio Bozu (Ruta 1:22–2:7).

Zaštitnik i dobročinitelj

Boz je bio revni obožavatelj Jehove. Svako je jutro pozdravljao žeteoce riječima: “Jehova da je s vama!” a oni su mu odgovarali: “Da te blagoslovi Jehova!” (Ruta 2:4). Nakon što je primijetio koliko je Ruta vrijedna i nakon što je saznao za njenu odanost Noemi, Boz joj je dao neke povlastice u pabirčenju. Ukratko, rekao joj je: ‘Ostani na mojim poljima, ne trebaš ići na tuđa. Drži se mojih djevojaka, s njima si sigurna. Naredio sam momcima da te ne diraju. Kad ožedniš, donijet će ti svježe vode’ (Ruta 2:8, 9).

Ruta se nato poklonila do zemlje i upitala: ‘Kako nađoh milost pred tobom kad sam tuđinka?’ Boz je odgovorio: ‘Čuo sam sve što si učinila za svekrvu svoju nakon što ti je umro muž — kako si ostavila oca svojega, majku, rođake i domovinu da bi došla k narodu kojega prije nisi poznavala. Neka Jehova nagradi djela tvoja. Neka ti da potpunu plaću’ (Ruta 2:10-12).

Boz time nije želio osvojiti njeno srce. Bile su to iskrene riječi. Ruta je bila vrlo ponizna i zahvalila mu je na ohrabrenju i utjesi. Smatrala je da je to više nego što je zaslužila i nastavila raditi još marljivije. Boz je kasnije za vrijeme ručka pozvao Rutu: ‘Dođi, jedi kruha i umoči svoj zalogaj u ocat.’ Jela je dok se nije nasitila, a hranu koja je ostala uzela je za Noemu (Ruta 2:14).

Na kraju dana Ruta je u pabirčenju sakupila oko 22 litre ječma. To i hranu koja je ostala odnijela je Noemi (Ruta 2:15-18). Noema je bila sretna kad je vidjela koliko je toga Ruta donijela, pa je upitala: “Gdje si pabirčila danas? (...) Da je blagoslovljen koji te je pogledao!” Saznavši da je to Boz, Noema je rekla: “Jehova da ga blagoslovi, kad nije uskratio milosti svoje k živima i k mrtvima. (...) Taj je čovjek nama rod, i jedan od osvetnika naših” (Ruta 2:19, 20).

Pronalaženje “počinka”

Želeći pronaći ‘počinak’, odnosno dom, svojoj snahi, Noema je iskoristila povoljan trenutak da zatraži otkup u skladu s Božjim Zakonom (3. Mojsijeva 25:25; 5. Mojsijeva 25:5, 6). Noema je iznijela Ruti djelotvoran, čak pomalo uzbudljiv plan o tome što mora učiniti kako bi privukla Bozovu pažnju. Spremna i dobro upućena, Ruta je pod okriljem noći otišla do gumna koje pripada Bozu. Našla ga je kako spava. Otkrila mu je noge i čekala da se probudi (Ruta 3:1-7).

Kad se Boz probudio, Rutin simbolični postupak nesumnjivo mu je pomogao da shvati što traži od njega kad je rekla da “raširi krilo svoje na sluškinju svoju”. Taj je postariji Judejac na temelju Rutinog postupka uvidio da je obavezan postaviti se kao otkupitelj budući da je bio rođak Rutinog pokojnog muža Mahalona (Ruta 3:9).

Rutin posjet noću bio je iznenadan. Pa ipak, Bozova reakcija pokazuje da to što je Ruta zatražila otkupljenje nije bilo posve neočekivano. Boz je bio spreman udovoljiti Rutinoj želji.

Rutin je glas sigurno donekle otkrivao nemir, pa ju je Boz ohrabrio riječima: “Kćeri moja, ne boj se; što god rečeš učiniću ti; jer zna cijelo mjesto naroda mojega da si poštena žena” (Ruta 3:11).

Da je Boz Rutin postupak smatrao potpuno čestitim vidljivo je iz njegovih riječi: “Jehova da te blagoslovi, kćeri moja; ova potonja milost koju mi pokazuješ veća je od prve” (Ruta 3:10). Ruta je milost, odnosno vjernu ljubav, prvi put pokazala prema Noemi. A drugi put je to bilo kad je nesebično rekla Bozu, mnogo starijem čovjeku od sebe, da je kao otkupitelj treba otkupiti. Bila je spremna roditi djecu kako bi sačuvala ime Mahalonu, svom pokojnom mužu, a i zbog Noeme.

Jedan otkupitelj odustaje

Sljedećeg je jutra Boz pozvao rođaka koji je bio u bližem srodstvu s Noemom od njega. Boz je pred stanovnicima i starješinama grada rekao: ‘Mislio sam da ti trebam javiti da imaš pravo otkupiti od Noeme zemlju koja je pripadala njenom mužu Elimelehu jer je mora prodati.’ Zatim je dodao: ‘Hoćeš li je otkupiti? Ako ti nećeš, ja ću.’ Nato je taj rođak rekao da će je otkupiti (Ruta 4:1-4).

No ubrzo je uslijedilo iznenađenje! Boz je pred svim svjedocima rekao: “U koji dan uzmeš njivu iz ruke Noemine, treba da uzmeš i Rutu Moapku ženu umrloga, da podigneš ime umrlomu u nasljedstvu njegovu.” Bojeći se da će time upropastiti svoje nasljedstvo, taj je rođak rekao: “Ne mogu otkupiti” (Ruta 4:5, 6).

Bio je običaj da čovjek koji odbije izvršiti otkupljenje izuje svoju sandalu i da je drugome. Zato je otkupitelj izuo sandalu kad je rekao Bozu: “Uzmi ti.” Potom je Boz rekao starješinama i svom narodu: “Vi ste svjedoci danas da sam otkupio iz ruke Noemine što je god bilo Elimelehovo i što je god bilo Helionovo i Mahalonovo; i da sam uzeo za ženu Rutu Moapku ženu Mahalonovu da podignem ime umrlomu u nasljedstvu njegovu (...); vi ste svjedoci danas” (Ruta 4:7-10).

Sav narod koji je bio na vratima rekao je Bozu: “Da da Jehova da žena koja dolazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lija, koje obje sazidaše dom Izraelov; bogati se u Efrati, i proslavi ime svoje u Betlehemu!” (Ruta 4:11, 12).

Uz blagoslov naroda Boz je uzeo Rutu za ženu. Ona mu je rodila sina koji se zvao Obed, pa su tako Ruta i Boz postali preci kralja Davida, a samim time i Isusa Krista (Ruta 4:13-17; Matej 1:5, 6, 16).

‘Potpuna plaća’

U čitavom ovom izvještaju, od prvog lijepog pozdrava radnicima do prihvaćanja odgovornosti očuvanja obiteljskog imena Elimeleha, Boz je dokazao da je izvanredan čovjek — poduzetan i autoritativan. U isto vrijeme pokazao je samosvladavanje, vjeru i besprijekornost. Boz je bio i velikodušan, dobar, moralno čestit i posve poslušan Jehovinim zapovijedima.

Ruta se ističe po svojoj ljubavi prema Jehovi, vjernoj ljubavi prema Noemi te marljivosti i poniznosti. Nije nikakvo čudo što su je ljudi smatrali ‘uzornom ženom’. Ona nije jela “kruha u lijenosti” i zahvaljujući svom napornom radu imala je što dati svojoj siromašnoj svekrvi (Priče Salamunove 31:27, 31). Preuzimajući na sebe odgovornost za Noemu, Ruta je sigurno osjetila radost koju donosi davanje (Djela apostolska 20:35; 1. Timoteju 5:4, 8).

U knjizi o Ruti nalazimo divne primjere! Jehova nije zaboravio Noemu. Ruta je dobila ‘potpunu plaću’ kao pretkinja Isusa Krista. Boz je bio blagoslovljen ‘uzornom ženom’. Te su osobe primjeri vjere koje trebamo oponašati.