Oni služe svojoj kršćanskoj braći diljem svijeta

JESI li čuo za izraze “međunarodni sluge” i “međunarodni volonteri”? Ovi Jehovini svjedoci služe kao volonteri koristeći svoje vrijeme i sposobnosti kako bi pomagali oko izgradnje objekata za tiskanje i distribuciju biblijske poruke o Kraljevstvu. Oni također pomažu oko izgradnje Kongresnih dvorana i Dvorana Kraljevstva, objekata gdje se može dobiti biblijsku pouku. Ovi volonteri trenutno sudjeluju u gradnji objekata u 34 zemlje, a uglavnom su to zemlje s ograničenim financijskim sredstvima. S kojim se specifičnim izazovima suočavaju i što ih naročito raduje dok služe svojoj kršćanskoj braći u stranim zemljama? Kako gledaju na svoju “svetu službu”? (Otkrivenje 7:9, 15). Da bismo dobili odgovore na ova pitanja, upoznajmo nekoliko volontera koji su služili u Meksiku.

Prvi volonteri iz inozemstva stigli su u Meksiko u svibnju 1992. Oni su odigrali značajnu ulogu u organiziranju i izvođenju radova na proširenju podružnice, koja nadgledava djelovanje Jehovinih svjedoka u Meksiku. Posao proširenja uključivao je izgradnju stambenih zgrada za volontere koji služe u podružnici te izgradnju tiskare i zgrade s uredskim prostorima — ukupno 14 novih objekata.

Na tom su poslu radile stotine volontera iz cijelog Meksika, a rame uz rame s njima radilo je i preko 730 volontera iz Kanade, Sjedinjenih Država, Velike Britanije i drugih zemalja. Preko vikenda im je znalo pomagati više od 28 000 Jehovinih svjedoka iz otprilike 1 600 skupština koje djeluju u blizini meksičke podružnice. Svi su radili besplatno, dobrovoljno se stavljajući na raspolaganje. Bilo im je zadovoljstvo što su na taj način mogli služiti Jehovi. Radeći na ovim objektima, često bi se prisjetili nadahnutih riječi iz Psalma 127:1, gdje stoji: “Ako Jehova neće graditi doma, uzalud se muče koji ga grade.”

Izazovi s kojima se suočavaju

S kojim se izazovima suočavaju međunarodni volonteri dok služe u stranim zemljama? Evo što neki od njih kažu o tome. Curtis i njegova supruga Sally porijeklom su iz Sjedinjenih Država, a pomagali su pri gradnji u Indiji, Meksiku, Njemačkoj, Paragvaju, Rumunjskoj, Rusiji, Senegalu i Zambiji. Curtis kaže: “Prvi izazov s kojim smo se suočili bio je taj što smo se morali rastati od svoje kćerke, koja je služila kao pionir [propovjednik koji mnogo vremena posvećuje propovijedanju], a morali smo napustiti i svoju matičnu skupštinu u Minnesoti. Supruga i ja surađivali smo s tom skupštinom 24 godine i bilo nam je jako lijepo u njoj.”

Sally primjećuje: “Živjeti u posve novim životnim uvjetima predstavlja izazov, vjerojatno veći za ženu nego za muškarca, no uvjerila sam se da je moguće prilagoditi se novom načinu života. Čak sam se naviknula na kukce, a zna ih biti stvarno mnogo!” Ona dodaje: “Dok smo služili u jednoj zemlji, živjeli smo s još osam volontera u jednom stanu bez kuhinje i sa samo dvije kupaonice. Tada sam naučila pokazivati više strpljenja.”

Daljnji izazov koji iziskuje mnogo truda i poniznosti je učenje novog jezika. Sharon i njen suprug sudjelovali su u gradnji objekata u raznim zemljama. Ona kaže: “Izazov je služiti u stranoj zemlji kad ne znaš jezik kojim se tamo govori. U početku ti je teško zbližiti se sa svojom duhovnom braćom i sestrama jer ti nedostaju riječi kojima bi im objasnio što osjećaš. To frustrira. No braća koju upoznajemo u stranim zemljama vrlo su strpljiva s nama i iskreno se zanimaju za nas. Stoga se vrlo brzo uspijevamo nekako sporazumjeti.”

Služba propovijedanja iziskuje hrabrost

Premda se ovi samopožrtvovni volonteri mnogo angažiraju oko gradnje, smatraju da je njihov najvažniji posao propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Stoga zajedno sa skupštinom u koju dođu služiti revno sudjeluju u djelu propovijedanja. Åke i njegova supruga Ing-Mari pomagali su pri gradnji na Guadeloupeu, u Malaviju, Meksiku i Nigeriji te kažu da svjedočenje na stranom jeziku iziskuje hrabrost.

Ing-Mari priča: “U početku nismo imali punog udjela u službi jer smo uvijek išli s domaćom braćom, pa bismo im često prepuštali da vode razgovore budući da je nas bilo strah. Međutim, jednog smo jutra odlučili sami otići u službu propovijedanja. Koljena su nam klecala i srce nam je jako lupalo. Naišli smo na jednu mladu ženu i ona je saslušala to što sam pripremila reći. Pročitala sam joj jedan biblijski redak i ponudila literaturu. Žena je tada rekla: ‘Nešto bih vas upitala. Jedna moja rođakinja proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima. Da li bih i ja mogla proučavati?’ Bila sam toliko iznenađena da u prvi mah nisam znala što bih joj odgovorila. Onda sam joj ponudila biblijski studij.”

Ing-Mari još kaže: “Zamislite koliko sam bila sretna i zahvalna Jehovi što je blagoslovio našu inicijativu i želju da drugima prenesemo istinu.” Ova je žena lijepo napredovala i krstila se kao Jehovin svjedok na oblasnom kongresu u Ciudad de Mexicu. Åke i Ing-Mari o svojoj su službi ukratko rekli: “Jako cijenimo što imamo prilike raditi na raznim objektima, no ništa nam ne pričinjava toliku radost i zadovoljstvo kao pomaganje drugima da prihvate istinu.”

Pokazuju samopožrtvovni duh

Volonteri se doista žrtvuju kako bi služili svojoj braći u stranim zemljama jer se moraju rastati od obitelji i prijatelja, no zato imaju prilike iskusiti neopisivu radost. Što ih čini sretnima?

Howard i njegova supruga Pamela služili su u Angoli, Ekvadoru, Gvajani, Kolumbiji, Meksiku, na Portoriku i u Salvadoru te kažu: “Doista je nešto posebno upoznati braću i sestre iz raznih zemalja i sam osjetiti snažnu ljubav koja vlada u našem međunarodnom bratstvu. Često čitamo o tome, no kad živiš i služiš s osobama koje dolaze iz drugih zemalja i kultura, još više počneš cijeniti naše dragocjeno bratstvo.”

Gary je sudjelovao u gradnji u Ekvadoru, Kolumbiji, Kostariki, Meksiku i Zambiji te smatra da je i za njega bilo veoma korisno što je radio takav posao. On kaže: “Ono što sam naučio tijekom višegodišnje suradnje sa zrelom braćom iz podružnica u zemljama gdje sam služio pomoglo mi je da se lakše nosim s izazovima u svojoj službi. To mi je također ojačalo vjeru, jer sam se imao prilike uvjeriti u jedinstvo Jehovine međunarodne organizacije — jedinstvo koje nadilazi jezične i rasne barijere kao i kulturne razlike.”

Proširenje objekata podružnice u Meksiku već je neko vrijeme dovršeno, a ove je godine održano svečano otvorenje tih objekata. Potaknuti ljubavlju prema Bogu, međunarodni sluge i međunarodni volonteri odigrali su značajnu ulogu u širenju obožavanja pravog Boga u Meksiku te u drugim zemljama. Jehovini svjedoci diljem svijeta veoma cijene njihovu spremnost i samopožrtvovnost koju pokazuju služeći svojoj kršćanskoj braći u stranim zemljama.