Prihvati vodstvo živog Boga

1, 2. Zašto Jehovu trebamo priznati kao ‘živog Boga’?

NAKON što su apostoli Pavao i Barnaba u Listri izliječili jednog čovjeka, Pavao je promatračima rekao: “I mi smo ljudi s istim slabostima kao i vi, i objavljujemo vam dobru vijest da biste se od tih ispraznih stvari obratili živome Bogu, koji je načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima” (Djela apostolska 14:15).

² Doista, Jehova nije beživotni idol, nego “Bog živi”! (Jeremija 10:10; 1. Solunjanima 1:9, 10). Osim što je živ, Jehova je ujedno Izvor našeg života. “On sam daje svima život i dah i sve” (Djela apostolska 17:25). On želi da uživamo u životu, kako sada tako i u budućnosti. Pavao je također rekao da Bog “sebe nije ostavio bez svjedočanstva čineći dobro, dajući vam kišu s neba i plodna razdoblja, do sita puneći vaša srca jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:17).

3. Zašto se možemo uzdati u Božje vodstvo?

³ Budući da je Bogu stalo do našeg života, imamo razloga uzdati se u njegovo vodstvo (Psalam 147:8; Matej 5:45). Neki to možda neće učiniti ako naiđu na biblijsku zapovijed koju ne razumiju ili smatraju krutom. Pa ipak, pokazalo se da je mudro uzdati se u Jehovino vodstvo. Navest ćemo jedan primjer: Čak ako neki Izraelac nije razumio zakon koji je zabranjivao doticanje mrtvog tijela, bilo je dobro da ga posluša. Kao prvo, poslušnost ga je približavala živom Bogu, a kao drugo, pomagala mu je da ostane zdrav (3. Mojsijeva 5:2; 11:24).

4, 5. (a) Koje je odredbe o krvi Jehova dao u pretkršćansko doba? (b) Kako znamo da Božje odredbe o krvi vrijede i za kršćane?

⁴ Slično je s Božjim naredbama o krvi. Bog je Noi rekao da ljudi ne smiju jesti i piti krv. Zatim je u Zakonu otkrio da se krv smije koristiti jedino na oltaru, za oproštenje grijeha. Tim je odredbama položio temelj za najuzvišeniju upotrebu krvi — spašavanje života putem Isusove otkupnine (Hebrejima 9:14). Da, Bog je tim uputama pokazao da misli na naš život i našu dobrobit. Bibličar Adam Clarke iz 19. stoljeća u vezi s 1. Mojsijevom 9:4 napisao je: “Ovu zapovijed [danu Noi] kršćani na Istoku još uvijek kruto drže. (...) Zakon je zabranjivao da se jede krv jer je ukazivao na krv koja je trebala biti prolivena za grijeh svijeta, a Evanđelje zabranjuje jedenje krvi jer se uvijek treba smatrati da ona predočava krv prolivenu za oslobođenje od grijeha.”

⁵ Možda je ovaj bibličar govorio o temeljnom evanđelju, odnosno o dobroj vijesti, u središtu kojeg se nalazi Isus. Bog je poslao svog Sina da umre za nas, da prolije svoju krv kako bismo mogli dobiti vječni život (Matej 20:28; Ivan 3:16; Rimljanima 5:8, 9). U komentar tog bibličara također je bila uključena kasnije dana zapovijed da se Kristovi sljedbenici uzdržavaju od krvi.

6. Koje su zapovijedi o krvi dane kršćanima, i zašto?

⁶ Kao što znaš, Bog je Izraelcima dao stotine propisa. Kad je Isus umro, njegovi učenici nisu morali držati sve te zakone (Rimljanima 7:4, 6; Kološanima 2:13, 14, 17; Hebrejima 8:6, 13). Međutim, s vremenom se pojavilo pitanje o jednoj ključnoj uputi — obrezanju muškaraca. Trebaju li se ne-Židovi koji se žele spasiti zahvaljujući Kristovoj krvi obrezati, čime bi pokazali da su još uvijek pod Zakonom? Godine 49. n. e. kršćansko vodeće tijelo pozabavilo se tim pitanjem (Djela apostolska 15. poglavlje). Uz pomoć Božjeg duha apostoli i starješine zaključili su da je obrezanje prestalo biti obavezno kad je Zakon ukinut. No postojali su određeni Božji zahtjevi koji su i dalje vrijedili za kršćane. Vodeće tijelo skupštinama je napisalo: “Sveti duh i mi odlučili smo da ne stavljamo nikakvo dodatno breme na vas, osim ovih potrebnih stvari: da se uzdržavate od onoga što je žrtvovano idolima i od krvi i od udavljenoga i od bluda. Ako se pažljivo čuvate toga, bit će vam dobro” (Djela apostolska 15:28, 29).

7. Koliko je važno da se kršćani ‘uzdržavaju od krvi’?

⁷ Vodeće je tijelo očito smatralo da je ‘uzdržavanje od krvi’ u moralnom pogledu od jednake važnosti kao i uzdržavanje od spolnog nemorala i štovanja idola. To dokazuje da je zabrana upotrebe krvi ozbiljna stvar. Kršćani koji sudjeluju u idolopoklonstvu ili učine spolni nemoral, a ne kaju se, ne mogu “naslijediti Božje kraljevstvo”; njihov će ‘udio biti druga smrt’ (1. Korinćanima 6:9, 10; Otkrivenje 21:8; 22:15). Zapazi razliku: Zanemarivanje Božje upute o svetosti krvi može dovesti do vječne smrti. Pokazivanje poštovanja prema Isusovoj žrtvi može dovesti do vječnog života.

8. Što pokazuje da su prvi kršćani ozbiljno shvatili Božje odredbe o krvi?

⁸ Kako su prvi kršćani razumjeli Božje smjernice o krvi i izvršavali ih? Prisjeti se da je Clarke izjavio: “Evanđelje zabranjuje jedenje krvi jer se uvijek treba smatrati da ona predočava krv prolivenu za oslobođenje od grijeha.” Povijest potvrđuje da su prvi kršćani to ozbiljno shvatili. Tertulijan je napisao: “Pogledaj one koji u areni pohlepno uzimaju svježu krv opakih zločinaca (...) i odnose je da izliječe svoju epilepsiju.” Pogani su uzimali krv, no Tertulijan je za kršćane rekao da oni “čak nemaju krv životinja u [svojim] obrocima. (...) Kad sudite kršćanima, nudite im kobasice punjene krvlju. Znate, dakako, da im [to] nije dopušteno.” Da, kršćani ni pod cijenu života nisu uzimali krv. To pokazuje koliko im je bilo važno Božje vodstvo.

9. Što je značilo uzdržavati se od krvi osim ne jesti samu krv?

⁹ Neki možda smatraju da je vodeće tijelo mislilo samo na to da kršćani ne smiju jesti ili piti samu krv te jesti meso koje nije iskrvarilo ili hranu u kojoj ima krvi. Istina, to je bilo prvobitno značenje Božje zapovijedi dane Noi. Točno je i to da su apostoli rekli kršćanima da se ‘uzdržavaju od udavljenoga’, od mesa u kojem je ostala krv (1. Mojsijeva 9:3, 4; Djela apostolska 21:25). Međutim, prvi kršćani znali su da to nije sve. Ponekad se krv uzimalo iz medicinskih razloga. Tertulijan je rekao da su neki pogani uzimali svježu krv kako bi izliječili epilepsiju. Moguće je da se krv koristilo na još neke načine za liječenje bolesti ili da se navodno poboljša zdravlje. Stoga je uzdržavanje od krvi za kršćane značilo i to da je ne smiju uzimati u “medicinske” svrhe. Oni su se toga držali čak i ako bi time ugrozili svoj život.

Krv kao lijek

10. Kako se krv koristi u medicini, i koje se pitanje stoga postavlja?

¹⁰ Uporaba krvi u medicini danas je sasvim uobičajena. Isprva se davalo transfuziju pune krvi — uzimalo je se od davalaca, pohranilo i kasnije dalo bolesniku, možda nekome ranjeniku u ratu. S vremenom su znanstvenici otkrili kako razdvojiti krv na glavne komponente. Tako su liječnici darovanu krv mogli dati većem broju bolesnika. Naprimjer, plazmu bi dali jednom ozlijeđenom čovjeku, a crvene krvne stanice drugom. Daljnjim istraživanjima uvidjelo se da se pojedinu komponentu, primjerice krvnu plazmu, može preraditi i dobiti brojne frakcije, a njih se može dati još većem broju bolesnika. Istraživanja se nastavljaju i izgleda da će se frakcije moći koristiti na još neke načine. Kako kršćanin treba gledati na to? Iako je čvrsto odlučio nikada ne prihvatiti transfuziju krvi, liječnik ga može nagovarati da prihvati neku glavnu komponentu, možda isprane eritrocite, odnosno crvene krvne stanice. Ili liječenje može uključivati upotrebu jedne male frakcije dobivene iz neke glavne komponente. Kako Božji sluga može odlučiti što treba učiniti, imajući na umu da je krv sveta i da jedino Kristova krv spašava život u punom smislu?

11. Koji medicinski ispravan stav o krvi Jehovini svjedoci već dugo imaju?

¹¹ Jehovini svjedoci odavno su objasnili svoj stav. Naprimjer, napisali su članak za jedan medicinski časopis (The Journal of the American Medical Association od 27. studenoga 1981; pretisak članka nalazi se u brošuri Kako ti krv može spasiti život?, stranice 27-29).a Članak je sadržavao biblijske retke iz Prve Mojsijeve, Treće Mojsijeve i Djela apostolskih. U njemu je pisalo: “Iako ovi citati nisu oblikovani medicinskim izrazima, Svjedoci smatraju da oni isključuju transfuziju pune krvi, ispranih eritrocita i plazme kao i davanje leukocita i krvnih pločica.” Priručnik Hitna pomoć za 2001. godinu pod podnaslovom “Sastav krvi” kaže: “Krv se sastoji od nekoliko komponenti: plazme, crvenih i bijelih krvnih stanica te pločica.” Stoga, u skladu s medicinskim činjenicama, Jehovini svjedoci odbijaju transfuziju pune krvi ili bilo koje njene četiri glavne komponente.

12. (a) Kako gledamo na frakcije dobivene iz glavnih komponenti krvi? (b) Gdje možemo pronaći još neke informacije?

¹² U tom medicinskom članku dalje je stajalo: “Religiozno razumijevanje Svjedoka ne zabranjuje apsolutno upotrebu [frakcija] kao što su albumin, imunoglobulin i hemofilijski preparati; svaki Svjedok mora osobno odlučiti da li ih može prihvatiti.” Od 1981. može se odvojiti mnoge frakcije (dijelovi dobiveni iz četiri glavne komponente) i zasebno ih koristiti. Stoga su u Kuli stražari od 15. lipnja 2000. u rubrici “Pitanja čitalaca” izašle korisne informacije o toj temi. Zbog milijuna novih čitalaca taj se odgovor nalazi na 29-31. stranici ovog časopisa. U njemu su iznesene detaljnije informacije i argumenti, no sve što tamo piše podudara se s temeljnim stavom iz 1981.

Uloga savjesti

13, 14. (a) Što je savjest, i kako utječe na gledište o krvi? (b) Koju je smjernicu o jedenju mesa Bog dao Izraelcima, no koja su se pitanja mogla pojaviti?

¹³ Prilikom donošenja odluka na temelju tih informacija, savjest igra bitnu ulogu. Zašto? Kršćani znaju da trebaju uvažiti Božje vodstvo, no na nekim područjima moraju donijeti osobne odluke. Tada na scenu stupa njihova savjest. Savjest je urođena sposobnost da prosuđujemo i donosimo odluke, često o moralnim pitanjima (Rimljanima 2:14, 15). Međutim, savjest jednog čovjeka ne mora reagirati isto kao savjest nekog drugog.b Biblija spominje da neki imaju ‘slabu savjest’, što ukazuje na to da ima onih čija je savjest jaka (1. Korinćanima 8:12). Kršćani se razlikuju po tome u kojoj su mjeri napredovali što se tiče poznavanja Božjeg gledišta, toga koliko im je stalo do njegovog mišljenja i uvažavanja tog mišljenja prilikom donošenja odluka. To možemo prikazati primjerom Židova i jedenja mesa.

¹⁴ Biblija jasno pokazuje da osoba koja je poslušna Bogu neće jesti meso koje nije iskrvarilo. To je bilo toliko važno da su izraelski vojnici bili krivi za ozbiljan prijestup, ili grijeh, ako su, čak i u krajnjoj nuždi, jeli neiskrvareno meso (5. Mojsijeva 12:15, 16; 1. Samuelova 14:31-35). No mogla su se pojaviti određena pitanja. Kad bi Izraelac ubio ovcu, u kojem bi joj vremenskom roku morao ispustiti krv? Je li joj morao prerezati grkljan da bi istekla krv? Je li je morao objesiti za stražnje noge? Koliko dugo je morala tako visjeti? Što je trebao učiniti s krupnom kravom? Čak i nakon što bi životinja iskrvarila, u mesu je moglo ostati nešto krvi. Je li smio jesti to meso? Tko je trebao odlučiti o svemu tome?

15. Kako su neki Židovi reagirali na jedenje mesa, no što je Bog zapovjedio?

¹⁵ Zamisli revnog Židova koji se našao pred tim pitanjima. Možda je mislio da je najsigurnije da ne jede meso koje se prodaje na tržnici, baš kao što neki drugi nije jeo meso ako je postojala mogućnost da je bilo prineseno idolu. Drugi su Židovi možda jeli meso tek nakon što bi u skladu s posebnim propisima ispustili krvc (Matej 23:23, 24). Kako ti gledaš na te različite reakcije? Osim toga, budući da Bog nije zahtijevao da se tako reagira, bi li bilo najbolje da Židovi pošalju mnoštvo pitanja vijeću rabina koje će odlučiti što učiniti u svakoj toj situaciji? Iako je to bio običaj u judaizmu, možemo biti sretni što Jehova nije zapovjedio svojim slugama da na taj način rješavaju pitanja u vezi s krvi. Bog je dao temeljnu odredbu o tome da smiju zaklati čiste životinje i da one potom moraju iskrvariti, ali nije išao dalje od toga (Ivan 8:32).

16. Zašto kršćani mogu imati različita gledišta o prihvaćanju injekcije s nekom malom frakcijom dobivenom iz neke komponente krvi?

¹⁶ Kao što je rečeno u 11. i 12. odlomku, Jehovini svjedoci ne prihvaćaju transfuziju pune krvi ni njene četiri glavne komponente — plazme, crvenih i bijelih krvnih stanica te pločica. Što je s malim frakcijama dobivenim iz glavnih komponenti, naprimjer serumima koji sadrže antitijela za borbu protiv neke bolesti ili za suzbijanje djelovanja zmijskog otrova? (Vidi stranicu 30, odlomak 4.) Neki su zaključili da takve sitne frakcije zapravo više nisu krv i da stoga nisu uključene u zapovijed da se ‘uzdržavamo od krvi’ (Djela apostolska 15:29; 21:25; stranica 31, odlomak 1). Oni snose odgovornost za svoju odluku. Druge savjest potiče da odbiju sve što je dobiveno od krvi (životinjske ili ljudske), uključujući i neku sasvim malu frakciju iz samo jedne glavne komponente.d Treći pak možda prihvaćaju injekcije pojedinog proteina plazme kako bi se borili protiv bolesti ili zaštitili od zmijskog otrova, no odbijaju druge male frakcije. Pored toga, neki produkti dobiveni od jedne od četiri glavne komponente mogu imati toliko sličnu funkciju kao i glavna komponenta te izvršavati životno važnu ulogu u tijelu da ih većina kršćana ne bi prihvatila.

17. (a) Kako nam savjest može pomoći kad se pojave pitanja o frakcijama krvi? (b) Zašto je donošenje tih odluka ozbiljna stvar?

¹⁷ Ono što Biblija kaže o savjesti korisno je kad se donosi takve odluke. Prvi korak je saznati što Božja Riječ kaže i oblikovati svoju savjest u skladu s tim. To će ti pomoći da sam doneseš odluku u skladu s Božjim vodstvom, a ne da tražiš od nekog drugog da to učini umjesto tebe (Psalam 25:4, 5). Što se tiče prihvaćanja frakcija krvi, neki misle: ‘Ako je stvar savjesti, onda nije ni važno.’ To je pogrešno razmišljanje. Činjenica da je neko pitanje stvar savjesti ne znači da je nebitno. Ono može biti vrlo ozbiljno. Jedan razlog jest taj da možemo utjecati na osobe čija savjest reagira drugačije nego naša. To vidimo iz Pavlovog savjeta o jedenju mesa koje je možda bilo prineseno idolu i kasnije se prodavalo na tržnici. Kršćanin mora paziti da ne ‘ranjava savjesti koje su slabe’. Ako spotakne druge, mogao bi dovesti do toga da ‘propadne njegov brat za koga je Krist umro’ i tako sagriješiti protiv Krista. Stoga iako su pitanja o malim frakcijama krvi stvar osobne odluke, te odluke treba vrlo ozbiljno shvatiti (1. Korinćanima 8:8, 11-13; 10:25-31).

18. Što kršćanin može učiniti da mu savjest ne otupi prilikom donošenja odluka o krvi?

¹⁸ Još jedna stvar koju treba uzeti u obzir pokazuje koliko su ozbiljne odluke u vezi s krvi. Riječ je o tome kako će one utjecati na tebe. Ako će uzimanje neke male frakcije krvi uznemiriti tvoju savjest koja je oblikovana po biblijskim načelima, nemoj to zanemariti. Isto tako, ne bi trebao zanemariti glas svoje savjesti samo zato što ti netko kaže: “Ako su to mnogi učinili, možeš i ti.” Ne zaboravi da milijuni ljudi danas ne slušaju svoju savjest, pa ona otupi i potom bez imalo grižnje lažu ili čine druge neispravne stvari. Kršćani nipošto ne žele tako postupati (2. Samuelova 24:10; 1. Timoteju 4:1, 2).

19. Što prvenstveno trebamo imati na umu kad odlučujemo o korištenju krvi u liječenju?

¹⁹ Pri kraju nanovo tiskanog odgovora na stranicama 29-31 piše: “Da li činjenica da se mišljenja i odluke na temelju savjesti razlikuju to pitanje čini nevažnim? Ne čini. To je ozbiljno pitanje.” Ono je jako ozbiljno jer se tiče tvog odnosa sa ‘živim Bogom’. Samo o tom odnosu ovisi hoće li netko dobiti vječni život na temelju Isusove prolivene krvi koja te može spasiti. Razvijaj duboko poštovanje prema krvi zbog onoga što Bog čini putem nje — spašava živote. Pavao je s pravom napisao: “Niste imali nadu i bili ste bez Boga u svijetu. Ali sada u zajedništvu s Kristom Isusom, vi koji ste nekada bili daleko, došli ste blizu pomoću Kristove krvi” (Efežanima 2:12, 13).