Pobjeda na Europskom sudu za ljudska prava

EUROPSKI sud za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska) 11. siječnja 2007. donio je jednoglasnu presudu u korist Jehovinih svjedoka u Rusiji koji su tužili Rusku Federaciju. Odluka je potvrdila pravo Jehovinih svjedoka na slobodu vjeroispovijedi i na pravedno suđenje. Spomenimo događaje koji su doveli do tog sudskog procesa.

U ruskom gradu Čeljabinsku djeluje skupština Jehovinih svjedoka čiji su članovi najvećim dijelom gluhe osobe. Sastajali su se u prostoru koji su unajmili od jedne škole. No u nedjelju 16. travnja 2000. njihov je sastanak bio prekinut dolaskom povjerenice regionalne Komisije za ljudska prava u pratnji dvojice viših policijskih službenika i jednog policajca u civilu. Sastanak je bio prekinut pod lažnom optužbom za nezakonito održavanje sastanaka koja se temeljila na pristranim stavovima tih državnih službenika, a posebno povjerenice Komisije za ljudska prava. Od 1. svibnja 2000. Jehovinim svjedocima ukinut je najam prostora u kojem su se sastajali.

Jehovini svjedoci uložili su žalbu čeljabinskom javnom tužiteljstvu, no nije bilo nikakvih rezultata. Uložena je građanska tužba Okružnom sudu, a potom i priziv Regionalnom sudu budući da ruski ustav i Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda jamče građanima slobodu vjeroispovijedi i slobodu okupljanja. Nešto prije toga, 30. srpnja 1999, Vrhovni sud donio je odluku u jednom drugom slučaju da “prema ruskom Zakonu o slobodi savjesti i vjerskih okupljanja, ‘nesmetano’ okupljanje podrazumijeva da za vršenje vjerskih obreda u odgovarajućim objektima nije potrebno prethodno tražiti dozvolu ili odobrenje državnih vlasti”. Unatoč tome, žalbe Okružnom i Regionalnom sudu bile su odbijene.

Sedamnaestog prosinca 2001. slučaj je upućen Europskom sudu za ljudska prava. Saslušanje se održalo 9. rujna 2004. Slijede izvaci iz konačne presude koju je taj sud donio:

“Sud je ustanovio da su 16. travnja 2000. državni službenici prekršili pravo tužitelja na slobodu vjeroispovijedi time što su prijevremeno prekinuli njihov vjerski skup.”

“Očito je da nije bilo nikakvog pravnog temelja za prekidanje vjerskog skupa koji se održavao na prostoru zakonito unajmljenom za tu svrhu.”

“[Sud] želi napomenuti da je ruski Vrhovni sud donio odluku koja služi kao presedan i prema kojoj za održavanje vjerskih skupova nije potrebno prethodno tražiti dozvolu vlasti niti ih obavještavati o održavanju istih.”

“Stoga su povjerenica Komisije za ljudska prava i njezini suradnici 16. travnja 2000, prekinuvši vjerski sastanak tužitelja, prekršili član 9 [sloboda vjeroispovijedi] Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.”

“Sud je zaključio da domaći sudovi nisu izvršili svoju dužnost (...) te da nisu dokazali da je objema stranama bilo omogućeno pravedno i nepristrano suđenje. Prekršili su (...) član 6 [pravo na pravedno suđenje] iste Konvencije.”

Jehovini svjedoci zahvalni su Bogu što im je dao pobjedu na Europskom sudu za ljudska prava (Psalam 98:1). Hoće li ta odluka Suda imati dalekosežan učinak? Joseph K. Grieboski, predsjednik Instituta za vjerske slobode i javno dobro, izjavio je: “To je još jedna vrlo značajna odluka koja će se odraziti na vjerske slobode u cijeloj Europi, jer će utjecati na vjerska prava u svim državama koje su u nadležnosti Europskog suda za ljudska prava.”