Je li Biblija Riječ Božja?
“Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. TIMOTEJU 3:16, 17).
OVIM snažnim riječima apostol Pavao istaknuo je neprocjenjivu vrijednost Biblije. Naravno, on je govorio o dijelu Biblije koji je bio dostupan u njegovo vrijeme, odnosno o spisima koje ljudi često nazivaju Stari zavjet. No njegove se riječi u načelu u jednakoj mjeri odnose i na svih 66 knjiga Biblije, pa tako i na one koje su napisali Isusovi vjerni učenici u 1. stoljeću.
Cijenite li i vi Bibliju kao što ju je cijenio apostol Pavao? Smatrate li da je pisce Biblije doista nadahnuo Bog? Kršćani u 1. stoljeću vjerovali su u to. Ni pravi kršćani nakon njih nikada to nisu dovodili u pitanje. Tako je naprimjer John Wycliffe, engleski svećenik iz 14. stoljeća, smatrao Bibliju “nepogrešivim mjerilom istine”. U vezi s Pavlovim riječima citiranim na početku članka, u djelu The New Bible Dictionary stoji da Božje “nadahnuće jamči istinitost svega što kaže Biblija”.
Mijenja se mišljenje o Bibliji
Međutim u posljednje vrijeme slabi povjerenje u autoritet Biblije. U knjizi The World’s Religions stoji: “Teoretski, svi kršćani [još uvijek] smatraju da Biblija treba utjecati na njihove postupke i vjerovanja.” Međutim u praksi to jednostavno nije tako. U današnje vrijeme mnogi misle da Biblija nije ništa drugo do knjiga koja sadrži “nepouzdana tradicionalna vjerovanja”. Premda priznaju da su pisci Biblije imali veliku vjeru, oni su za njih samo neuki ljudi koji su se svim silama trudili objasniti duboke istine o Bogu, ali nisu bili obrazovani ni prosvjećeni kao mi danas.
Činjenica je da u naše vrijeme jako malo ljudi doista dopušta da Biblija utječe na njihove misli i postupke. Naprimjer koliko ste puta čuli kako netko kaže da su biblijska moralna mjerila naprosto staromodna i neprimjenjiva? Mnogi si uzimaju slobodu da razvodnjavaju biblijske zakone i načela ili da ih čak u potpunosti ignoriraju kad im to odgovara. Neki koji se izjašnjavaju kao kršćani drsko zanemaruju biblijsko gledište o bludu, preljubu, nepoštenju i pijanstvu (1. Korinćanima 6:9, 10).
Zašto se to događa? Jedan razlog naveo je početkom 20. stoljeća arheolog Sir Charles Marston u svojoj knjizi The Bible Is True. Rekao je da su ljudi prebrzo i “bez pogovora prihvatili mnogobrojna nagađanja suvremenih pisaca” koji su napadali vjerodostojnost Biblije. Događa li se i u naše vrijeme nešto slično? Kako bismo trebali gledati na ideje i teorije kojima znanstvenici potkopavaju povjerenje u Bibliju? Pogledajmo što o tome kaže sljedeći članak.