Znate li?

Tko su bili magi koji su posjetili Isusa dok je bio malo dijete?

Prema izvještaju o Isusovom rođenju zapisanom u Evanđelju po Mateju, posjetitelji “s istoka”, koji su vidjeli zvijezdu za koju su smatrali da je znak da je rođen novi židovski kralj, došli su k malom Isusu i donijeli mu darove. U tom se evanđelju za te posjetitelje koristi grčki izraz mágoi, što znači “magi; astrolozi; zvjezdoznanci” (Matej 2:1, bilješka). Što znamo o njima?

Najstariji pouzdani izvor informacija o magima zapisi su grčkog povjesničara Herodota, koji je živio u 5. stoljeću pr. n. e. On je zapisao da su magi pripadali perzijskoj svećeničkoj klasi koja se bavila astrologijom, tumačenjem snova i bacanjem uroka. U Herodotovo vrijeme glavna religija u Perziji bio je zoroastrizam. Stoga su magi o kojima je govorio očito bili svećenici zoroastrizma. The International Standard Bible Encyclopedia o njima kaže: “Općenito govoreći, mágoi su u helenističkom svijetu imali nadnaravno znanje i sposobnosti, a ponekad su se bavili i vračanjem.”

Mnogi ranokršćanski pisci, kao što su Justin Mučenik, Origen i Tertulijan, napisali su da su magi koji su posjetili Isusa zapravo bili astrolozi. Naprimjer, Tertulijan je u svojoj knjizi O idolopoklonstvu napisao: “Dobro znamo da vračanje i astrologija idu ruku pod ruku. Stoga su oni koji tumače zvijezde bili prvi (...) koji su donijeli ‘darove’ [Isusu].” U skladu s tim tumačenjem u mnogim prijevodima Biblije grčki izraz mágoi prevodi se izrazom “astrolozi” odnosno “zvjezdoznanci”.

Zašto je Matej riječi iz knjige proroka Zaharije pripisao Jeremiji?

Riječ je o recima zapisanim u Mateju 27:9, 10 u kojima je pisac Evanđelja govorio o novcu koji je Juda Iskariot dobio kako bi izdao Isusa. Ondje stoji: “Tada se ispunilo ono što je bilo rečeno preko proroka Jeremije: ‘I uzeli su trideset srebrnjaka, cijenu za procijenjenoga, (...) i dali su ih za lončarevo polje.’” To proročanstvo o trideset srebrnjaka nalazi se u knjizi proroka Zaharije, a ne Jeremije (Zaharija 11:12, 13).

U dijelu Biblije koji su Židovi nazivali “Prorocima” prva knjiga ponekad je znala biti knjiga proroka Jeremije, a ne Izaije (Matej 22:40). Dakle, kad je Matej u svom evanđelju spomenuo Jeremiju, govorio je o jednom većem dijelu Biblije koji se nazivao po imenu prve knjige iz tog dijela. U taj dio spadala je i knjiga proroka Zaharije.

Slično tome Isus je koristio naziv “Psalmi” za nekoliko biblijskih knjiga koje su se ubrajale u cjelinu pod nazivom “Spisi”. Stoga, kad je rekao da se mora ispuniti sve što je o njemu napisano “u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima”, mislio je na proročanstva koja su zapisana u čitavom hebrejskom dijelu Biblije (Luka 24:44).