Znate li?

Što su stanovnici Izraela u drevno doba poduzimali da bi i tijekom dugih sušnih razdoblja koja ondje vladaju imali dovoljno vode?

U Izraelu između listopada i travnja padne mnogo kiše i tada riječnim dolinama teku bujice vode. No ljeti većina tih “rijeka” presuši, a kiša ponekad ne pada mjesecima. Što su ljudi u biblijsko doba činili kako bi i tijekom ljetnih mjeseci imali dovoljno vode?

Taj su problem riješili tako što su na obroncima brda kopali kanale kojima se kiša zimi usmjeravala u podzemne jame ili nakapnice. Isto tako krovovi na kućama bili su nakošeni kako bi se kišnica mogla slijevati u nakapnice. Mnoge obitelji imale su svoje nakapnice iz kojih su mogli izvlačiti vodu kako bi utažili žeđ (2. Kraljevima 18:31; Jeremija 6:7).

Izraelci su mudro koristili i prirodne izvore vode. U brdovitim predjelima kiša koja zimi napada ponire u tlo sve do nepropusnih kamenitih slojeva zemlje. Potom teče podzemnim kanalima sve dok ponovno ne izbije na površinu. Ljudi su često gradili sela i gradove u blizini izvora vode (hebrejski en), što je vidljivo po nazivima nekih mjesta kao što su En-Šemeš, En-Rogel i En-Gedi (Jošua 15:7, 62). U Jeruzalemu je u tvrdoj stijeni bio prokopan vodovod kojim se izvorska voda dovodila u grad (2. Kraljevima 20:20).

Ondje gdje nije bilo prirodnih izvora kopali su se bunari (hebrejski beer) da bi se došlo do podzemne vode, kao što je to bio slučaj u gradu Beer-Šebi (1. Mojsijeva 26:32, 33). Pisac André Chouraqui u jednoj svojoj knjizi napisao je da su “domišljata rješenja kojima su se [Izraelci] služili i danas vrijedna divljenja”.

Kako je mogla izgledati kuća u kojoj je živio Abraham?

Abram (Abraham) i njegova žena živjeli su u bogatom kaldejskom gradu Uru. No po Božjem nalogu napustili su taj grad i otišli živjeti pod šatorima (1. Mojsijeva 11:31; 13:12). Pogledajmo čega su se sve zbog toga vjerojatno morali odreći.

Grad Ur, koji se nalazio u današnjem Iraku, pronašao je arheolog Leonard Woolley koji je ondje od 1922. do 1934. vršio arheološka iskapanja. Među građevinama koje je pronašao bile su i 73 kuće od opeke. Mnoge kuće imale su popločeno središnje dvorište oko kojeg su se nalazile različite prostorije. Pod dvorišta bio je blago nakošen prema sredini tako da se otpadna voda mogla slijevati u odvod koji se nalazio u središtu dvorišta. U većim su kućama gostinske sobe imale svoj vlastiti toalet. U prizemlju su se, između ostalog, nalazile kuhinje s ognjištem i sobe za robove. Obitelj je živjela na katu do kojeg se dolazilo stubištem. Stube su vodile do drvenog balkona koji se protezao oko cijelog dvorišta i s kojeg se moglo doći do drugih prostorija na katu.

“Kuće koje su imale popločeno dvorište, uređene zidove premazane vapnom, vlastiti sustav odvodnje (...) te desetak i više prostorija ukazuju na to da je životni standard ondje bio na vrlo visokoj razini”, napisao je Woolley. “A u takvim su kućama živjeli ljudi koji su (...) pripadali srednjem društvenom sloju, vlasnici trgovina, sitni trgovci, pisari i drugi.”