“Budi hrabar i vrlo jak!”

1, 2. (a) Što je ponekad potrebno da bi čovjek postupao ispravno u svakodnevnom životu? (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

HRABROST je osobina suprotna strašljivosti i kukavičluku. Hrabru osobu možda zamišljamo kao jaku, odvažnu i neustrašivu. No da bi čovjek postupao ispravno u svakodnevnom životu, ponekad je potrebna hrabrost koja ne dolazi toliko do izražaja.

² Neke osobe o kojima govori Biblija bile su neustrašive u jako teškim situacijama. Druge su se pokazale hrabrima u okolnostima u kojima se Jehovini sluge često nalaze. Što možemo naučiti od biblijskih ličnosti koje su pokazale hrabrost? Kako mi možemo biti hrabri?

HRABRI SVJEDOCI U SVIJETU KOJI NIJE MARIO ZA BOGA

3. Što je Henok prorekao o bezbožnicima?

³ Doista je trebalo hrabrosti da bi se svjedočilo za Jehovu među zlim ljudima koji su živjeli na Zemlji prije nego što je u Noino vrijeme izbio opći potop. Bez obzira na zlo koje ga je okruživalo, Henok, “sedmi od Adama”, hrabro je objavljivao sljedeću proročansku poruku: “Evo, Jehova je došao s desecima tisuća svetih anđela svojih, da sudi svima i da osudi sve bezbožnike za sva bezbožna djela njihova koja su bezbožno počinili i za sve drske riječi koje su bezbožni grešnici izgovorili protiv njega” (Juda 14, 15). Henok je govorio u prošlom vremenu jer je to proročanstvo bilo apsolutno pouzdano, kao da se već ispunilo. I doista, bezbožni ljudi poginuli su u općem potopu.

4. Usprkos kojim je okolnostima Noa “hodio s pravim Bogom”?

⁴ Opći potop izbio je 2370. pr. n. e., više od 650 godina nakon Henokove proročke službe. U međuvremenu se rodio Noa, osnovao obitelj i sagradio arku sa svojim sinovima. Zli anđeli uzimali su ljudska tijela i živjeli s lijepim ženama, a iz tih su se veza rađali nefili. Osim toga, i ljudi su postali jako zli, pa se Zemlja ispunila nasiljem (1. Mojs. 6:1-5, 9, 11). Usprkos takvim okolnostima, “Noa je hodio s pravim Bogom” i odvažno svjedočio za njega kao “propovjednik pravednosti”. (Pročitaj 2. Petrovu 2:4, 5.) I mi koji živimo u posljednjim danima trebamo biti hrabri poput Noe.

BILI SU VJERNI I HRABRI

5. Kako je Mojsije pokazao vjeru i hrabrost?

⁵ Mojsije je imao veliku vjeru i bio je izuzetno hrabar (Hebr. 11:24-27). Od 1513. pr. n. e. do 1473. pr. n. e. Bog ga je koristio kako bi izveo Izraelce iz Egipta i vodio ih kroz pustinju. Mojsije je smatrao da nije sposoban izvršiti taj zadatak, ali ipak ga je prihvatio (2. Mojs. 6:12). On i njegov brat Aron više su puta dolazili pred okrutnog egipatskog faraona i hrabro najavljivali deset nevolja, kojima je Jehova ponizio egipatske bogove i izbavio svoj narod (2. Mojs., pogl. 7-12). Mojsije je pokazivao vjeru i hrabrost jer mu je Bog uvijek pružao bezrezervnu pomoć, kakvu pruža i nama (5. Mojs. 33:27).

6. Što će nam pomoći da hrabro svjedočimo predstavnicima vlasti?

⁶ I mi trebamo biti hrabri poput Mojsija jer je Isus rekao: “Zbog mene će vas voditi pred upravitelje i kraljeve, za svjedočanstvo njima i neznabošcima. A kad vas predaju, ne budite zabrinuti kako ćete ili što ćete govoriti, jer će vam se u taj čas dati što da govorite. Jer ne govorite vi, nego duh Oca vašega govori preko vas” (Mat. 10:18-20). Budemo li se našli u situaciji da nas saslušavaju predstavnici vlasti, Jehovin duh pomoći će nam da im s poštovanjem svjedočimo i da ostanemo hrabri i vjerni Bogu dok branimo svoja vjerovanja. (Pročitaj Luku 12:11, 12.)

7. Zašto je Jošua bio hrabar i uspješan?

⁷ Mojsijev nasljednik Jošua redovito je proučavao Božji Zakon, i to mu je pomoglo da ima jaku vjeru i da bude hrabar. Godine 1473. pr. n. e. Izrael je bio spreman ući u Obećanu zemlju. “Budi hrabar i vrlo jak”, zapovjedio je Bog. Jošua se trebao držati Zakona kako bi postupao mudro i uspješno izvršio svoj zadatak. Jehova mu je rekao: “Ne boj se i ne plaši se, jer s tobom je Jehova, Bog tvoj, kamo god da pođeš!” (Još. 1:7-9). Te su riječi sigurno jako ohrabrile Jošuu! Bog je doista bio s njim jer su Izraelci osvojili veći dio Obećane zemlje za samo šest godina — do 1467. pr. n. e.

HRABRE ŽENE KOJE SU ZASTUPALE PRAVOG BOGA

8. Kako je Rahaba pokazala vjeru i hrabrost?

⁸ Tijekom stoljeća mnoge su hrabre žene odvažno služile Jehovi. Tako je, naprimjer, bludnica Rahaba iz Jerihona pokazala vjeru u Boga time što je hrabro sakrila dvojicu uhoda koju je bio poslao Jošua, a potom je poslala sluge jerihonskog kralja u krivom pravcu. Zbog toga su ona i njena obitelj bili pošteđeni kad su Izraelci osvojili Jerihon. Rahaba se prestala baviti prostitucijom, vjerno je služila Jehovi i postala pretkinja Mesije (Još. 2:1-6; 6:22, 23; Mat. 1:1, 5). Doista je bila blagoslovljena zbog svoje vjere i hrabrosti!

9. Kako su Debora, Barak i Jaela pokazali hrabrost?

⁹ Jošua je umro otprilike 1450. pr. n. e. Nakon njegove smrti suci su služili kao upravitelji u Izraelu. Kanaanski kralj Jabin već je 20 godina bio tlačio Izraelce kad je Bog preko proročice Debore potaknuo suca Baraka da u vezi s tim nešto poduzme. Barak je skupio 10 000 ljudi na gori Taboru i bio je spreman za bitku s Jabinovim vojskovođom Siserom, koji je došao u dolinu Kišona sa svojom vojskom i 900 bojnih kola. Kad su se Izraelci spustili u dolinu, Bog je prouzročio vodenu bujicu koja je bojno polje pretvorila u kaljužu, u kojoj su se zaglibila kanaanska bojna kola. Barakovi su ljudi pobijedili i “sva je vojska Siserina pala od oštrice mača”. Sisera je pobjegao u Jaelin šator, ali ona ga je ubila dok je spavao. U skladu s proročanskim riječima koje je Debora uputila Baraku, slava za tu pobjedu pripala je ženi, Jaeli. Budući da su Debora, Barak i Jaela hrabro poduzeli ono što je trebalo, Izrael je bio “u miru četrdeset godina” (Suci 4:1-9, 14-22; 5:20, 21, 31). Mnogi bogobojazni muškarci i žene pokazali su sličnu vjeru i hrabrost.

SVOJIM RIJEČIMA MOŽEMO POTAKNUTI DRUGE DA BUDU HRABRI

10. Kako znamo da svojim riječima možemo potaknuti druge da budu hrabri?

¹⁰ Svojim riječima možemo potaknuti svoje suvjernike da hrabro služe Jehovi. Kralj David je u 11. stoljeću pr. n. e. rekao svom sinu Salamunu: “Budi hrabar i jak i počni graditi! Ne boj se i ne plaši se, jer je s tobom Jehova Bog, moj Bog! Neće te napustiti niti će te ostaviti dok ne bude završen sav posao za službu u domu Jehovinu” (1. Ljet. 28:20). Salamun je postupio hrabro i izgradio Jehovi veličanstven hram u Jeruzalemu.

11. Kako su hrabre riječi jedne male Izraelke utjecale na život jednog čovjeka?

¹¹ U 10. stoljeću pr. n. e. hrabre riječi jedne male Izraelke bile su pravi blagoslov za jednog gubavca. Naime, djevojčicu su zarobili pljačkaši, pa je postala sluškinja u domu sirijskog vojskovođe Naamana, koji je bolovao od gube. Ona je čula za čuda koja je Jehova činio preko svog proroka Elizeja, pa je rekla Naamanovoj ženi da bi taj Božji prorok sigurno izliječio njenog muža kad bi on otišao u Izrael. Naaman je doista otišao u Izrael, bio je na čudesan način izliječen i počeo je služiti Jehovi (2. Kralj. 5:1-3, 10-17). Ako si mlad i ljubiš Boga poput te djevojčice, budi siguran da ti on može dati hrabrosti da svjedočiš učiteljima i vršnjacima u školi te drugim ljudima.

12. Kako su riječi kralja Ezekije utjecale na njegove podanike?

¹² Promišljene riječi mogu potaknuti ljude da u opasnim situacijama budu hrabri. Kad su u 8. stoljeću pr. n. e. Asirci krenuli u rat protiv Jeruzalema, kralj Ezekija rekao je svojim podanicima: “Budite hrabri i jaki! Ne bojte se i ne plašite se kralja asirskoga i svega mnoštva što je s njim, jer naših ima više nego njihovih! S njim je mišica tjelesna, a s nama je Jehova, Bog naš, da nam pomaže i da vodi bitke naše.” Kako je narod reagirao na te riječi? Izvještaj kaže da se narod “pouzdao u riječi Ezekije” (2. Ljet. 32:7, 8). Slične riječi mogu potaknuti i nas i naše suvjernike da budemo hrabri kad nas progone protivnici.

13. Kako je Obadija pokazao hrabrost?

¹³ Ponekad hrabrost možemo pokazati tako da ne otkrijemo neke informacije. U 10. stoljeću pr. n. e. Obadija, sluga kralja Ahaba, hrabro je sakrio stotinu Jehovinih proroka, “po pedeset u jednu pećinu”, kako ne bi bili ubijeni po zapovijedi zle kraljice Izebele (1. Kralj. 18:4). Poput bogobojaznog Obadije, i u naše vrijeme mnogi vjerni Jehovini sluge hrabro štite svoje suvjernike tako što progoniteljima ne otkrivaju podatke o njima.

HRABRA KRALJICA ESTERA

14, 15. Kako je kraljica Estera pokazala vjeru i hrabrost i do čega je to dovelo?

¹⁴ U 5. stoljeću pr. n. e. kraljica Estera pokazala je veliku vjeru i hrabrost kad je zli Haman skovao urotu s ciljem da istrijebi Židove u cijelom Perzijskom Carstvu. Stoga ne čudi što su svi Židovi tugovali, postili i nesumnjivo se usrdno molili Bogu (Est. 4:1-3). Kraljica Estera bila je jako potresena. Njen rođak Mordokaj poslao joj je prijepis zakona o istrebljenju Židova i zapovjedio joj da ode kralju i moli ga da ukaže milost njenim sunarodnjacima Židovima. Međutim, svatko tko bi nepozvan došao pred kralja bio bi kažnjen smrću (Est. 4:4-11).

¹⁵ No Mordokaj je poručio Esteri: “Budeš li u ovome času šutjela, pomoć i izbavljenje doći će Židovima s druge strane (...). A tko zna nisi li upravo zbog časa kao što je ovaj došla do kraljevskog dostojanstva?” Nato je Estera poručila Mordokaju da sakupi sve Židove u Šušanu i da poste za nju. “I ja ću postiti”, rekla je, “a onda ću otići kralju, makar to i nije po zakonu, pa treba li da poginem, neka poginem” (Est. 4:12-17). Estera je postupila hrabro, a knjiga koja nosi njeno ime otkriva da je Bog spasio svoj narod. U naše vrijeme pomazani kršćani i njihovi odani suradnici pokazuju sličnu hrabrost kad doživljavaju kušnje, a Jehova, “onaj koji sluša molitvu”, uvijek je uz njih. (Pročitaj Psalam 65:2; 118:6.)

“BUDI HRABAR!”

16. Koji je primjer Isus pružio našim mladima?

¹⁶ Jednom su prilikom roditelji pronašli dvanaestogodišnjeg Isusa u hramu “kako sjedi među učiteljima, slušajući ih i postavljajući im pitanja”. Osim toga, “svi koji su ga slušali divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima” (Luka 2:41-50). Premda je bio vrlo mlad, Isus je postavljao pitanja starijim učiteljima u hramu. Za to je trebalo imati vjere i hrabrosti. Budu li mladi kršćani razmišljali o Isusovom primjeru, bit će im lakše iskoristiti prilike da brane svoja uvjerenja pred svakim tko od njih “traži obrazloženje nade” koju imaju (1. Petr. 3:15).

17. Zašto je Isus poticao svoje učenike da budu hrabri i zašto i mi danas trebamo biti hrabri?

¹⁷ Isus je poticao druge da budu hrabri (Mat. 9:2, 22). Svojim je učenicima rekao: “Evo, dolazi čas, i već je došao, kad ćete se raspršiti svaki kući svojoj i ostaviti me samoga. Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom. To sam vam rekao da po meni imate mir. U svijetu imate nevolju, ali budite hrabri, ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16:32, 33). I mi se poput Isusovih prvih učenika suočavamo s mržnjom svijeta, ali mi ne želimo postati poput tog svijeta. Budemo li razmišljali o odvažnosti Božjeg Sina, to će nam dati hrabrosti da se odupremo ovom svijetu koji nas želi okaljati. Isus je pobijedio svijet, pa možemo i mi (Ivan 17:16; Jak. 1:27).

18, 19. U kojim je situacijama apostol Pavao pokazao vjeru i hrabrost?

¹⁸ Apostol Pavao izdržao je mnoge kušnje. Da ga jednom prilikom rimski vojnici nisu spasili, Židovi u Jeruzalemu vjerojatno bi ga rastrgali. Te noći “Gospodin je pristupio Pavlu i rekao: ‘Budi hrabar! Jer kao što si u Jeruzalemu davao temeljito svjedočanstvo o meni, tako trebaš svjedočiti i u Rimu’” (Djela 23:10, 11). Pavao je upravo to i učinio.

¹⁹ On je neustrašivo prekorio “nadapostole”, koji su htjeli iskvariti korintsku skupštinu (2. Kor. 11:5; 12:11). Za razliku od njih, on je mogao iznijeti mnoge dokaze o svojoj apostolskoj službi — bio je zatvaran, dobivao je batine, odlazio je na opasna putovanja i nalazio se u raznim opasnim situacijama, bio je gladan i žedan, proveo je mnoge besane noći, a usto se iskreno brinuo za svoje suvjernike. (Pročitaj 2. Korinćanima 11:23-28.) Doista je pokazao veliku vjeru i hrabrost, a to dokazuje da mu je Bog davao snage.

20, 21. (a) Navedi primjer koji pokazuje da moramo biti hrabri. (b) U kojim situacijama trebamo biti hrabri i u što možemo biti sigurni?

²⁰ Neće svi kršćani doživjeti teško progonstvo. No svima nam je potrebna hrabrost da bismo se borili sa svakodnevnim životnim problemima. Navest ćemo jedan primjer. Jedan mladić iz Brazila bio je član neke bande. Kad je počeo proučavati Bibliju, shvatio je da se mora promijeniti, ali onaj tko bi pokušao napustiti bandu obično bi bio ubijen. Molio se Jehovi u vezi s tim, a zatim je pomoću nekih biblijskih redaka objasnio vođi bande zašto više ne može biti član bande. Nakon toga mladića su pustili i nisu mu se osvetili, a on je postao objavitelj vijesti o Kraljevstvu.

²¹ Da bismo propovijedali dobru vijest, potrebna nam je hrabrost. Mladi kršćani trebaju biti hrabri kako bi ostali odani Bogu u školi. Hrabrost je potrebna i da bi kršćanin tražio slobodne dane na poslu kako bi mogao prisustvovati cijelom kongresnom programu. Mogli bismo nabrajati još mnoge situacije u kojima je potrebno pokazati hrabrost. No bez obzira na to s kakvim se problemom borili, Jehova čuje naše molitve upućene s vjerom (Jak. 5:15). On nam sasvim sigurno može dati svog svetog duha kako bi svatko od nas bio “hrabar i vrlo jak”!