Treće pitanje: “Zašto dopuštaš da patim?”

IAN je u materijalnom pogledu imao sve što mu je trebalo, no čeznuo je za očevom ljubavlju i pažnjom. “Moj je otac puno pio i bio je vrlo grub prema majci. Zato ga nikad nisam previše volio”, ispričao je. Kad je odrastao, počeo se pitati postoji li Bog. “Ako postoji”, razmišljao je, “zašto dopušta da ljudi pate?”

Zašto ljudi postavljaju to pitanje?

Čak i ako sami nemate nekih većih problema u životu, sigurno vas boli nepravda i ogorčeni ste kad vidite kako nedužni ljudi pate. Međutim ako ste se vi osobno, poput Iana, našli u nekoj teškoj situaciji, ako se član vaše obitelji ozbiljno razbolio ili vam je smrt oduzela voljenu osobu, tada to pitanje za vas ima puno dublje značenje.

Što je čest odgovor?

Neki vjeruju da Bog dopušta patnje kako bi nas iskušao ili naučio skromnosti i suosjećanju. Drugi su uvjereni da ljudi pate zbog grijeha koje su počinili u nekom prošlom životu.

Koji zaključak proizlazi iz takvih gledišta?

Bog je ili ravnodušan prema ljudskoj patnji ili pak okrutan. U svakom slučaju, takvog je Boga teško voljeti.

Što kaže Biblija?

Ona jasno pokazuje da Bog nije kriv za ljudske patnje. “Neka nitko, kad se nađe u kušnji, ne govori: ‘Bog me iskušava.’ Jer Boga se ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava” (Jakov 1:13). Ustvari, pomisao da je Bog kriv za zlo potpuno je suprotna slici koju Biblija pruža o njegovoj osobnosti. Zašto to kažemo?

Zato što je jedna od glavnih Božjih osobina ljubav (1. Ivanova 4:8). Da bi nam približila tu misao, Biblija njegove osjećaje uspoređuje s onim što majka osjeća prema svom novorođenčetu. “Može li žena zaboraviti dojenče svoje i ne smilovati se sinu utrobe svoje?” upitao je Bog. Zatim je dodao: “Ako bi ona i zaboravila njega, ja neću zaboraviti tebe” (Izaija 49:15). Bi li majka koja voli svoje dijete ikad namjerno učinila nešto čime bi mu naudila? To bi bilo nezamislivo. Brižan roditelj uvijek nastoji ublažiti djetetovu bol. Isto tako ni Bog nikad ne bi nedužnim ljudima uzrokovao patnje (1. Mojsijeva 18:25).

Ipak, činjenica je da ljudi pate. Stoga se možda pitate: Ako je Bogu stalo do nas i ako je svemoguć, zašto već nije nešto poduzeo?

Bog ima valjane razloge zbog kojih još uvijek dopušta patnje. Naprimjer razmislite o sljedećem: Često sami ljudi jedni drugima nanose zlo. Mnogi nasilnici i zlostavljači koji drugima zadaju bol ne žele promijeniti svoj način postupanja. Stoga da bi uklonio jedan od glavnih uzroka patnji, Bog će morati uništiti takve ljude.

Objašnjavajući zašto on već nije uklonio zle, apostol Petar je napisao: “Jehova ne kasni s ispunjenjem svog obećanja, kao što neki misle da kasni, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Jehova je strpljiv zato što je milosrdan i voli ljude.

Međutim on će ubrzo stati na kraj svim patnjama. Kako Biblija kaže, pravedno je da Bog “uzvrati nevolju” onima koji nedužnima nanose bol. Zli ljudi bit će “kažnjeni vječnom propašću” (2. Solunjanima 1:6-9).

Ian, spomenut u uvodu ovog članka, pronašao je uvjerljive i razumne odgovore na svoja pitanja o patnjama. To je u potpunosti promijenilo njegov pogled na život. Njegovu životnu priču možete pročitati u članku “Biblija mijenja živote ljudi”.

Više o tome zašto Bog dopušta patnje i što će u vezi s time poduzeti možete saznati u 11. poglavlju knjige Što Biblija doista uči? Knjigu možete besplatno preuzeti s internetske stranice www.jw.org/hr

Što je Isus rekao o patnjama?

Isus nije smatrao da je Bog kriv za patnje koje pogađaju ljude. Što je on naučavao o uzroku patnji i o vremenu kada ih više neće biti?

Bog ne nanosi ljudima bol i patnju kako bi ih kaznio. Dok je bio na Zemlji, Isus je liječio bolesne, hrome i slijepe (Matej 15:30). Na temelju čuda koja je činio možemo izvući dva važna zaključka: Kao prvo, on se nije služio Božjom moći da bi ljudima nanosio patnje, već da bi ih uklonio. Kao drugo, nije bio hladan i ravnodušan prema ljudima koje je liječio. Suosjećao je s njima i zato im je želio pomoći (Matej 20:29-34). Budući da je Isus bio savršen odraz svog Oca, svojim nam je riječima i postupcima jasno pokazao da je Jehovi vrlo bolno gledati kako ljudi pate te da im žarko želi pomoći (Ivan 14:7, 9).

Najveću krivnju za to što ljudi pate snosi Sotona Đavo. Isus je rekao: “On je bio ubojica ljudi otkad se pobunio” (Ivan 8:44). Osim toga objasnio je da je Sotona “vladar ovog svijeta” i da “zavodi sav svijet” (Ivan 12:31; Otkrivenje 12:9).

Dolazi vrijeme kad će sve patnje biti stvar prošlosti. Isus je svoje sljedbenike naučio da se mole: “Oče naš, koji jesi na nebesima! (...) Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6:9, 10). Kad Božje Kraljevstvo zavlada Zemljom, na njoj više neće biti patnje, kao što je nema ni na nebu.

Isus je u objavi koju je dao apostolu Ivanu opisao u kakvim će okolnostima živjeti ljudi pod vlašću tog Kraljevstva. Rekao je: “Obrisat će [Bog] svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je” (Otkrivenje 1:1; 21:3, 4).