Kako možemo pomagati drugima
“NAKON izbora izbili su neredi i došlo je do nasilja, pa su tisuće Jehovinih svjedoka morale pobjeći iz svojih domova”, rekao je François, koji služi kao starješina u jednoj zemlji u razvoju. “Zavladala je nestašica hrane i lijekova, a ako ih je netko i uspio nabaviti, bili su jako skupi. Banke su se zatvorile, a bankomati su bili prazni ili nisu radili.”
Braća iz podružnice odmah su počela slati novac i najosnovnije potrepštine suvjernicima koji su morali pobjeći iz svojih domova i koji su bili smješteni u dvoranama širom zemlje. Sukobljene strane postavljale su barikade na cestama, no i jedna i druga strana obično bi propustile vozila iz podružnice jer su znale da su Jehovini svjedoci potpuno neutralni u političkim pitanjima.
“Dok smo se vozili prema jednoj dvorani, snajperisti su počeli pucati na naš kombi”, rekao je François. “No nisu nas pogodili. Kad smo vidjeli jednog vojnika kako s puškom u ruci trči prema nama, brzo smo ubacili u rikverc, okrenuli se i odjurili natrag prema podružnici. Bili smo zahvalni Jehovi što smo ostali živi. Sljedećeg je dana 130 braće i sestara iz te dvorane bilo premješteno na sigurno. Neki su stigli u podružnicu, pa smo se brinuli za njihove duhovne i materijalne potrebe sve dok sukobi nisu prestali.
U podružnicu je kasnije stiglo mnogo pisama braće i sestara iz cijele zemlje u kojima su izražavali svoju duboku zahvalnost za sve što smo učinili za njih. Budući da su osobno osjetili brigu suvjernika iz drugih zemalja, poraslo je njihovo pouzdanje u Jehovu”, rekao je François.
Kad našu braću zadese prirodne katastrofe ili neke druge nevolje, mi im ne kažemo: “Grijte se i nasitite se” (Jak. 2:15, 16). Umjesto toga, trudimo se zbrinuti njihove materijalne potrebe. Slično su postupili i kršćani u 1. stoljeću kad su saznali da će u Judeji zavladati glad. Oni su, “svatko prema svojim mogućnostima, odlučili poslati pomoć da se tako posluži braći koja žive u Judeji” (Djela 11:28-30).
Mi smo Jehovini sluge te stoga rado pružamo materijalnu pomoć onima kojima je to potrebno. No ljudi imaju i duhovne potrebe (Mat. 5:3). Isus im želi pomoći da postanu svjesni tih potreba i da ih zadovolje, pa je svojim sljedbenicima zapovjedio da čine učenike (Mat. 28:19, 20). Svatko od nas odvaja dosta vremena, snage i novca kako bi izvršio taj zadatak. Naša Zajednica koristi dio dobrovoljnih priloga za pružanje materijalne pomoći, ali prilozi se većinom koriste da bi se unaprijedilo obožavanje pravog Boga i širila dobra vijest. Tako pokazujemo da ljubimo Boga i svoje bližnje (Mat. 22:37-39).
Oni koji svojim dobrovoljnim prilozima podupiru aktivnosti Jehovinih svjedoka širom svijeta mogu biti sigurni da se njihov novac koristi u prave svrhe i na najbolji način. Možeš li i ti pomoći svojoj braći koja su u nevolji? Želiš li poduprijeti propovijedanje i stvaranje učenika? Tada “nemoj uskratiti dobra onima kojima je potrebno, kad ga ruka tvoja može učiniti” (Izr. 3:27).