Krštenje — neophodan korak za sve Kristove sljedbenike
I vas sada spašava krštenje (1. PETR. 3:21)
1, 2. (a) Kako neki roditelji reagiraju kad im dijete kaže da bi se voljelo krstiti? (b) Zašto se kandidatima za krštenje postavlja pitanje jesu li se predali Jehovi? (Vidi ilustraciju na početku članka.)
RODITELJI djevojčice koju ćemo nazvati Marija promatrali su svoju kćer kako ustaje zajedno s ostalim kandidatima za krštenje. Ona je jasno i glasno odgovorila na dva pitanja koja je govornik postavio te se ubrzo nakon toga krstila.
2 Roditelji su bili ponosni na Mariju zato što je odlučila bezuvjetno se predati Jehovi i krstiti. No prije toga njena je majka bila pomalo zabrinuta. Pitala se: “Je li Marija premlada za krštenje? Da li zaista razumije ozbiljnost tog koraka? Bi li bilo bolje da malo pričeka?” Takva si pitanja postavljaju mnogi brižni roditelji kad im dijete kaže da bi se željelo krstiti (Prop. 5:5). Uostalom, predanje i krštenje najvažniji su koraci u životu svakog kršćanina. (Vidi okvir “Jesi li se predao Jehovi?”)
3, 4. (a) Kojom je usporedbom apostol Petar istaknuo važnost krštenja? (b) Zašto se krštenje može usporediti s gradnjom arke u Noino doba?
3 Apostol Petar je krštenje usporedio s gradnjom arke. Napisao je: “Ono što je bilo predočeno time i vas sada spašava, naime krštenje.” (Pročitaj 1. Petrovu 3:20, 21.) Arka je bila vidljiv i nepobitan dokaz da Noa svim srcem vrši Božju volju. On je vjerno izvršio zadatak koji je dobio od Jehove. Da, djela koja je Noa činio potaknut vjerom omogućila su njemu i njegovoj obitelji da prežive potop. Što je poruka te Petrove usporedbe?
4 Arka je bila dokaz Noine vjere. Krštenje pred svjedocima također služi kao vidljiv dokaz. Ono dokazuje da se kršćanin predao Jehovi na temelju vjere u uskrsnulog Isusa Krista. Poput Noe, oni koji se krste poslušno izvršavaju zadatak koji su dobili od Boga. Kao što je Noa preživio potop, tako će i kršteni Božji sluge koji ostanu vjerni preživjeti kraj ovog zlog svijeta (Mar. 13:10; Otkr. 7:9, 10). Dakle, izuzetno je važno predati se Jehovi i krstiti. Osoba koja nepotrebno odgađa krštenje mogla bi izgubiti priliku da dobije vječni život.
5. O čemu će biti riječi u ovom članku?
5 S obzirom na to da je krštenje ozbiljan korak, važno je odgovoriti na tri pitanja. Što Biblija kaže o krštenju? Koje korake treba poduzeti prije krštenja? Zašto bi kršćanin koji poučava svoje dijete ili interesenta trebao uvijek imati na umu važnost krštenja?
ŠTO BIBLIJA UČI O KRŠTENJU
6, 7. (a) Što je predočavalo Ivanovo krštenje? (b) Koju je jedinstvenu čast dobio Ivan?
6 Krštenje se u Bibliji prvi put spominje u izvještaju o Ivanu Krstitelju, koji je krštavao ljude (Mat. 3:1-6). On je krštavao sve koji su željeli pokazati da su se pokajali za djela kojima su se ogriješili o Mojsijev zakon. No zanimljivo je zapaziti da najvažnije krštenje koje je Ivan izvršio nije imalo nikakve veze s pokajanjem. Ivan je dobio jedinstvenu čast da krsti Isusa, savršenog Božjeg Sina (Mat. 3:13-17). Isus nije imao grijeha, pa se nije trebao pokajati (1. Petr. 2:22). On je krštenjem pokazao da je spreman posvetiti svoj život vršenju Božje volje (Hebr. 10:7).
7 Tijekom Isusove službe na Zemlji njegovi su učenici također krštavali ljude (Ivan 3:22; 4:1, 2). Kao i Ivan Krstitelj, učenici su krštavali one koji su se pokajali za grijehe kojima su prekršili Mojsijev zakon. Međutim, nakon Isusove smrti i uskrsnuća krštenje je poprimilo drugačije značenje.
8. (a) Koju je zapovijed Isus dao svojim sljedbenicima nakon što je uskrsnuo? (b) Zašto se kršćani trebaju krstiti?
8 Uskrsnuli Isus se 33. godine ukazao mnoštvu u kojem je bilo preko 500 muškaraca i žena, a možda i djece. Moguće je da je baš tom prilikom rekao: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio!” (Mat. 28:19, 20; 1. Kor. 15:6). Dakle, tu je zapovijed vjerojatno čulo na stotine njegovih sljedbenika. Isus je time pokazao da je krštenje preduvjet koji moraju ispuniti svi koji žele uzeti njegov jaram, odnosno postati njegovi učenici (Mat. 11:29, 30). Onaj tko želi služiti Bogu na ispravan način mora priznati i prihvatiti Isusovu ulogu u ispunjenju Jehovinog nauma. Nakon toga može se krstiti u vodi. Bez tog preduvjeta krštenje nije prihvatljivo Bogu. Biblija jasno pokazuje da su novi Kristovi učenici u 1. stoljeću uviđali važnost krštenja i da nisu bespotrebno odlagali taj korak (Djela 2:41; 9:18; 16:14, 15, 32, 33).
NEMOJ ODGAĐATI KRŠTENJE
9, 10. Što o krštenju možemo naučiti od etiopskog obraćenika i od apostola Pavla?
9 Pročitaj Djela apostolska 8:35, 36. Zanimljivo je kako je na dobru vijest reagirao Etiopljanin kojem je svjedočio učenik Filip. Taj je čovjek bio obraćenik na židovstvo te se upravo vraćao iz Jeruzalema, kamo je išao pokloniti se Bogu. Putem je sreo Filipa, kojeg je Jehovin anđeo poslao da mu propovijeda. Kako je reagirao kad mu je Filip “objavio dobru vijest o Isusu”? Svojom reakcijom pokazao je da razumije koliko je važno to što je saznao. Želio je učiniti ono što Jehova očekuje od svojih slugu te se bez odlaganja krstio.
10 Razmotrimo i primjer jednog Židova koji je progonio kršćane. On se rodio kao pripadnik naroda koji je bio predan Bogu. Međutim, Židovi su dotad već bili izgubili svoj poseban odnos s Jehovom. Taj se čovjek gorljivo držao židovske tradicije, ali je spoznao da nije na ispravnom putu. Naime, s neba mu se ukazao sam uskrsnuli Isus Krist. Kako je on reagirao? Spremno je prihvatio pomoć kršćanina Ananije te je nakon toga “ustao (...) i krstio se” (Djela 9:17, 18; Gal. 1:14). Sigurno si odmah prepoznao da se radi o apostolu Pavlu. Zapazi da je Pavao poduzeo konkretne korake čim je shvatio istinu o Isusovoj ulozi u Božjem naumu. Krstio se bez odlaganja. (Pročitaj Djela apostolska 22:12-16.)
11. (a) Što potiče one koji proučavaju Bibliju da se krste? (b) Kako se osjećamo kad se netko krsti?
11 I danas slično reagiraju oni koji proučavaju Bibliju, bez obzira na to jesu li mladi ili stari. Ako su iskreno zahvalni na tome što su upoznali biblijsku istinu i imaju snažnu vjeru, žarko će željeti predati svoj život Jehovi i krstiti se. Govor za krštenje jedan je od vrhunaca svakog pokrajinskog sastanka i kongresa. Jehovin narod raduje se kad osoba koja proučava Bibliju prihvati istinu i napreduje do krštenja. A koliko su samo sretni kršćanski roditelji kad im se dijete krsti! Tijekom službene 2017. godine na taj se korak odlučilo više od 284 000 onih koji “ispravno gledaju na vječni život”, čime su potvrdili svoje predanje Jehovi (Djela 13:48). Oni su očito shvatili da je krštenje neophodno za Kristove sljedbenike. No što su morali učiniti prije toga?
12. Koje korake interesent mora poduzeti prije krštenja?
12 Da bi se osoba koja proučava Bibliju mogla krstiti, najprije mora saznati istinu o Bogu, njegovom naumu i onome što je učinio da bi spasio čovječanstvo (1. Tim. 2:3-6). Na temelju toga ona gradi vjeru koja će je potaknuti da odbaci postupke koje Jehova ne odobrava i počne živjeti po njegovim pravednim načelima (Djela 3:19). Naravno, Jehova neće prihvatiti predanje osobe koja još uvijek čini nešto što on mrzi (1. Kor. 6:9, 10). Međutim, nije dovoljno samo pridržavati se Jehovinih visokih moralnih mjerila. Oni koji se žele predati Jehovi trebaju prisustvovati skupštinskim sastancima te revno propovijedati dobru vijest i poučavati druge jer znaju da im time mogu spasiti život. Isus je rekao da to mora činiti svatko tko želi biti njegov pravi sljedbenik (Djela 1:8). Tek nakon što novi objavitelj počne sudjelovati u takvim teokratskim aktivnostima, on se može nasamo u molitvi predati Jehovi i zatim svoje predanje javno potvrditi krštenjem.
CILJ KOJEM TREBAJU TEŽITI SVI KOJI PROUČAVAJU BIBLIJU
Koristiš li prilike kako bi interesentu skrenuo pažnju na važnost krštenja? (vidi 13. odlomak)
13. Zašto oni koji poučavaju druge trebaju imati na umu da se pravi Isusovi sljedbenici moraju krstiti?
13 Dok pomažemo svojoj djeci i interesentima da učine te važne korake, ne smijemo smetnuti s uma da se pravi sljedbenici Isusa Krista moraju krstiti. Ako nam to stalno bude u mislima, lakše ćemo pomoći interesentu da i sam teži tom cilju. Nećemo se ustručavati da mu u prikladnim trenucima skrenemo pažnju na to koliko je važno predati se Bogu i krstiti. Da, želimo da naša djeca i interesenti napreduju do krštenja!
14. Zašto nikoga ne smijemo prisiljavati da se krsti?
14 Naravno, nitko — ni roditelji ni objavitelji koji vode tečaj ni bilo tko drugi u skupštini — ne bi smio vršiti pritisak na dijete ili interesenta da se krsti. Uostalom, Jehova nikoga ne prisiljava da mu služi (1. Ivan. 4:8). Umjesto toga, dok poučavamo dijete ili interesenta, trebamo mu predočiti koliko je važno izgraditi blizak odnos s Jehovom. Ako je osoba od srca zahvalna na tome što je upoznala istinu i želi činiti sve što se traži od pravog kršćanina, to će je potaknuti da se krsti (2. Kor. 5:14, 15).
15, 16. (a) Da li Biblija navodi dob u kojoj bi se netko trebao krstiti? (b) Zašto se interesent mora krstiti kao Jehovin svjedok čak i ako je prije bio kršten u nekoj drugoj religiji?
15 Biblija nigdje ne navodi dob u kojoj bi se netko trebao krstiti. Svaki interesent napreduje i sazrijeva svojim tempom. Mnogi se krste dok su mladi te vjerno služe Jehovi i kasnije, kad odrastu. Neki pak upoznaju biblijsku istinu i krste se tek u poodmakloj dobi. Ponekad se čak krste osobe koje imaju preko 100 godina!
16 Jedna starija žena pitala je sestru koja ju je poučavala je li zaista neophodno da se ponovno krsti kad se ionako već nekoliko puta krstila u različitim religijama. No kad je sestra s njom razmotrila biblijske retke koji govore o toj temi, žena je shvatila što Biblija traži od pravih Božjih slugu te se ubrzo krstila. Iako je imala skoro 80 godina, nije zaključila da joj krštenje nije potrebno. Jehova će prihvatiti naše krštenje samo ako točno znamo što je njegova volja. Dakle, čak i onaj tko se već krstio u nekoj drugoj religiji mora se krstiti kao Jehovin svjedok. (Pročitaj Djela apostolska 19:3-5.)
17. O čemu bi osoba trebala razmišljati na dan svog krštenja?
17 Dan krštenja doista je radostan dan. No to je ujedno prilika da osoba ozbiljno razmisli o tome što sve predanje i krštenje podrazumijevaju. Živjeti u skladu sa svojim predanjem zahtijeva velik trud. Upravo je zato Isus kršćanski način života usporedio s nošenjem jarma. Isusovi učenici ne smiju više živjeti “za sebe, nego za njega koji je umro za njih i bio uskrsnut” (2. Kor. 5:15; Mat. 16:24).
18. Koja ćemo pitanja razmotriti u sljedećem članku?
18 Marijina majka razmišljala je o svemu tome kad si je postavila pitanja spomenuta u uvodu. Ako si roditelj, možda si se i ti pitao: “Je li moje dijete doista spremno za krštenje? Zna li dovoljno o Jehovi da mu preda svoj život? Treba li prije krštenja steći dobro obrazovanje i pronaći posao? Što ako nakon krštenja učini neki ozbiljan grijeh?” Ta ćemo pitanja razmotriti u sljedećem članku. Govorit ćemo i o tome kako kršćanski roditelji mogu imati uravnoteženo gledište o krštenju.