Razvijajmo suosjećanje prema svim vrstama ljudi

KAD je Isus poučavao svoje učenike kako propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu, upozorio ih je da neće svi htjeti slušati njihovu poruku (Luka 10:3, 5, 6). Tako je i danas. Ponekad u službi propovijedanja naiđemo na osobe koje budu grube ili čak agresivne prema nama. Nije lako suosjećati s ljudima koji tako reagiraju.

Suosjećajna osoba zapaža potrebe drugih i probleme s kojima se suočavaju, osjeća samilost prema njima i želi im pomoći. No ako prestanemo suosjećati s ljudima kojima propovijedamo, naša bi revnost mogla oslabiti i više ne bismo toliko djelotvorno obavljali svoju službu. Revnost bismo mogli usporediti s vatrom. Da bi se vatra rasplamsala, potrebno je puno kisika. Slično tome da bismo mogli revno vršiti svoju službu, potrebno je razvijati u sebi suosjećanje prema ljudima (1. Sol. 5:19).

Kako možemo razvijati tu osobinu čak i kad nam to predstavlja pravi izazov? Razmotrimo kako se u tom pogledu možemo ugledati na Jehovu, Isusa i apostola Pavla.

UGLEDAJMO SE NA JEHOVU

Jehova već tisućama godina podnosi sramotu koju ljudi nanose njegovom imenu. No on je i dalje “dobrostiv prema nezahvalnima i zlima” (Luka 6:35). Njegova se dobrostivost očituje u strpljivosti koju pokazuje prema svima. On želi da se “sve vrste ljudi spase” (1. Tim. 2:3, 4). Iako Bog mrzi zlo, njemu je svaki čovjek dragocjen i ne želi da itko izgubi život (2. Petr. 3:9).

On zna da je Sotona pravi majstor u obmanjivanju ljudi (2. Kor. 4:3, 4). Mnogima je teško prihvatiti istinu jer još odmalena slušaju laži o Bogu. No Jehova im iskreno želi pomoći. Kako to znamo?

Uzmimo za primjer kako je Jehova gledao na stanovnike drevne Ninive. Iako je znao koliko su nasilni, Joni je rekao: “Meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju što je desno, a što lijevo?” (Jona 4:11). Jehova se sažalio na Ninivljane zato što nisu znali istinu o njemu. Stoga im je poslao Jonu da im prenese njegovo upozorenje.

Poput Jehove, i mi ljude smatramo dragocjenima. Možemo se ugledati na njega tako da se revno trudimo pomagati im, čak i kad nam se čini da je mala vjerojatnost da će prihvatiti istinu.

UGLEDAJMO SE NA ISUSA

Isusu je, kao i njegovom Ocu, bilo žao ljudi koji su bili duhovno gladni. Biblija opisuje kako je on reagirao u jednoj situaciji: “Vidjevši mnoštvo, sažalio se na njih, jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira” (Mat. 9:36). Isus je gledao ispod površine i znao je da vjerski vođe te ljude uče lažima i da su nemilosrdni prema njima. Iako je bio svjestan da mnogi zbog ovog ili onog razloga neće postati njegovi sljedbenici, “poučavao ih je mnogočemu” (Mar. 4:1-9).

Kad ljudi negativno reagiraju na poruku koju im nosimo, i mi se trebamo truditi gledati ispod površine i pitati se zašto imaju takav stav. Neki imaju negativno mišljenje o Bibliji ili kršćanstvu zbog lošeg ponašanja onih koji tvrde da su kršćani. Drugi su pak čuli laži o našim vjerovanjima. Isto tako, neki se boje da će ih članovi obitelji ili susjedi ismijavati ako vide da razgovaraju s nama.

Nažalost, neki negativno reagiraju zbog traumatičnih iskustava koja su na njima ostavila duboke emocionalne ožiljke. Misionarka po imenu Kim kaže: “Mnogi ljudi na našem području preživjeli su rat i ostali bez igdje ičega. Izgubili su svaku nadu u bolju budućnost. Frustrirani su i više nikome ne vjeruju. Na području često nailazimo na one koji se snažno protive poruci koju nosimo. Jednom su me čak fizički napali dok sam propovijedala.”

Što pomaže Kim da pokazuje suosjećanje čak i prema onima koji su grubi prema njoj? Ona kaže: “Kad ljudi reagiraju agresivno, sjetim se Mudrih izreka 19:11, gdje stoji: ‘Razumijevanje čovjeka zadržava od gnjeva.’ Kad pomislim što su ti ljudi sve proživjeli, lakše mi je suosjećati s njima. Osim toga, nisu svi neprijateljski raspoloženi prema nama. Na tom području imamo i lijepih ponovnih posjeta.”

Dobro je da se pitamo: “Da ne znam istinu, kako bih reagirao da mi Jehovini svjedoci dođu na vrata?” Da smo puno puta čuli laži o Jehovinim svjedocima, možda bismo i mi negativno reagirali, pa bi drugi trebali pokazati razumijevanje prema nama. Isus je rekao da se sa svojim bližnjima moramo ophoditi onako kako bismo željeli da se oni ophode s nama. Budemo li imali na umu tu zapovijed, imat ćemo snage i volje pokazati suosjećanje čak i kad nam to bude teško (Mat. 7:12).

UGLEDAJMO SE NA PAVLA

Apostol Pavao pokazivao je suosjećanje čak i prema protivnicima koji su bili nasilni prema njemu. Zašto? Zato što nije zaboravio kakav je on nekad bio. Rekao je: “Prije [sam] bio hulnik, progonitelj i drznik. Ali ukazano mi je milosrđe, jer sam bio u neznanju i činio sam to dok nisam imao vjere” (1. Tim. 1:13). On je znao da su Jehova i Isus bili veoma milosrdni prema njemu. Vjerojatno je u nekim osobama kojima je propovijedao mogao prepoznati sebe.

Pavao je ponekad u službi naišao na ljude koji su bili čvrsto uvjereni u neka lažna učenja. Kako je to utjecalo na njega? U Djelima apostolskim 17:16 opisano je kako je reagirao kad je došao u Atenu. Ondje stoji: “Uznemirio se vidjevši da je grad pun idola.” No čak je i u toj situaciji dao dobro svjedočanstvo. Lažna vjerovanja stanovnika Atene iskoristio je kao temelj za razgovor (Djela 17:22, 23). Pavao je prilagođavao svoje metode poučavanja ovisno o porijeklu i nazorima osobe s kojom je razgovarao kako bi “na svaki mogući način neke [spasio]” (1. Kor. 9:20-23).

Trudimo se i mi postupati po uzoru na njega. Razmislimo zašto ljudi negativno reagiraju ili koja pogrešna vjerovanja imaju i zatim iskoristimo to kako bismo im taktično prenijeli “vijest dobru o nečemu boljem” (Iza. 52:7). Sestra po imenu Dorothy kaže: “Mnogi ljudi na našem području vjeruju da je Bog nemilosrdan i kritičan. Ja ih najprije pohvalim za njihovu čvrstu vjeru u Boga, a zatim im skrenem pažnju na to što Biblija kaže o Jehovinoj divnoj osobnosti i njegovim obećanjima koja se tek trebaju ispuniti.”

“NADVLADAJ ZLO DOBROM!”

Što dublje zalazimo u “posljednje dane”, možemo očekivati da će reakcije ljudi na području biti sve gore (2. Tim. 3:1, 13). No mi ne smijemo dopustiti da zbog toga izgubimo radost ili da to uguši naše suosjećanje prema njima. Jehova nam može dati snage da nadvladamo zlo dobrom (Rim. 12:21). Pionirka po imenu Jessica kaže: “Često naiđem na ljude koji su oholi i ismijavaju nas i našu poruku. Nekad me to baš razljuti. Kad s nekim započnem razgovor, u sebi se pomolim Jehovi kako bih na tu osobu gledala njegovim očima. To me potakne da prestanem razmišljati o svojim osjećajima i usredotočim se na to kako pomoći osobi.”

Jako je važno i da se trudimo hrabriti svoje suradnike u službi. Jessica kaže: “Ako moj suradnik ili ja u službi doživimo loše iskustvo, trudim se skrenuti misli na nešto drugo. Usmjerim razgovor na nešto ohrabrujuće, naprimjer na to što sve postižemo propovijedanjem usprkos tome što neki negativno reagiraju.”

Jehova vrlo dobro zna s kojim se izazovima suočavamo u službi. Zato se jako raduje kad se trudimo biti milosrdni poput njega (Luka 6:36). Naravno, on neće zauvijek pokazivati samilost prema ljudima u ovom svijetu. Možemo biti sigurni da će u pravo vrijeme izvršiti svoju presudu. A mi dotada trebamo propovijedati s osjećajem hitnosti (2. Tim. 4:2). Zato nastavimo revno izvršavati svoj zadatak i pokazujmo suosjećanje prema svim vrstama ljudi.