“Otresite prah sa svojih nogu”
1 Što je mislio Isus kada je izgovorio riječi: “Otresite prah sa svojih nogu”? Prije nego što je to rekao, on je dao svojim učenicima detaljna uputstva u vezi djela svjedočenja, na primjer, što da rade ili da ne rade, odnosno što da uzmu ili ne uzmu sa sobom. Potom je izgovorio riječi koje nalazimo zapisane u Mateju 10:11-15, uključivši i one gore spomenute.
2 Prvo trebaju pronaći “dostojne”. Ali, što da rade ako ih netko ne prihvati prijazno? Isus im je preporučio da “otresu prah sa svojih nogu” i da krenu dalje. To znači da se moraju posvetiti djelu propovijedanja dobre vijesti, a ne vođenju žestokih rasprava, koje bi razljutile sugovornika i oduzele mir i radost učenicima (Mat. 10:13; Dj. ap. 13:50-52).
3 U Luki 9:5 čitamo: “Otresite prah sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih.” Naš zadatak leži u tome da damo ljudima svjedočanstvo o Kraljevstvu i da im posredujemo opomenu o dolazećem uništenju u Harmagedonu. Ako bude naša vijest odbijena, mi odlazimo mirno dalje, ostavljajući kuću ili grad onome što Jehova predviđa kao odgovarajuću posljedicu.
Blago i s dubokim poštovanjem
4 Apostol Petar je pisao: “Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakome tko vam zatraži razlog nade koja je u vama. Ali neka to bude blago i s [dubokim, NS] poštovanjem” (1. Petr. 3:15, 16, ST). Ove riječi otkrivaju kakvo bismo duhovno stanovište trebali pokazivati.
5 Sljedeće iskustvo nam pokazuje koliko je mudro tražiti mir, umjesto da vraćamo istom mjerom: “Dok smo se, jedan mladi brat i ja, približavali nekoj kući, istrčao je jedan sugovornik iz svoje kuće i povikao da napustimo njegov dio zemlje, jer ne želi imati posla s nama. Mladi brat i ja smo stali na čas, dok je on završio, zatim smo se okrenuli i pošli niz ulicu a da nismo rekli ni jednu riječ. Na drugoj strani ulice smo nakon toga oko pola sata razgovarali s jednom ženom. Kada smo napuštali njenu kuću, čovjek koji je vikao na nas stajao je pred ulazom u svoju kuću i čekao na nas. Očekivali smo nastavak galame. Umjesto toga čovjek je bio miran, prijazno nam se ispričao. Mi vjerujemo da je razlog njegove iznenadne promjene ležao u tome što mi nismo vratili istom mjerom” (Rim. 12:17, 18).
6 Bez obzira koliko su ljudi ogorčeni ili ravnodušni, oni nam ne mogu oduzeti radost i mir, tako dugo dok mi zadržavamo dobro duhovno stanovište, pokazujući kršćansko ponašanje.
S radošću provoditi službu propovijedanja
7 Budući da neki nisu sačuvali takvo duhovno stanovište, postali su obeshrabreni. To će moći nadvladati ako će imati pozitivnije stanovište i ako će na prijazniji i mirniji način izlagati vijest o Kraljevstvu. Ako će ljudi poslušati i reagirati na to, oni će izvući korist iz toga. Ako to nije slučaj, oni su usprkos tome bili opomenuti (Ezeh. 33:9).
8 Mnogi ljudi na koje nailazimo u našem području, ne žele služiti Jehovi (Mat. 7:13). Oni koji su “dostojni” pokazat će to. Nastavi i dalje pokazivati ljubaznu dobrotu i blagost, čak ako bi to značilo ne dati nikakav odgovor. Ako postoji potreba za to “otresite prah sa svojih nogu” u uvjerenju da su Jehova, Isus Krist i sveti anđeli, svjedoci vjerne službe (Mat. 24:14; Ezeh. 33:33).