Doprinijeti potpunom izvještaju — 1. dio
1 Zašto rado čujemo dobre izvještaje? Jer su osvježavajući i ohrabrujući. “Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke” rekao je mudri pisac Priča (Pr. Sal. 25:25).
2 Čak i nakon nekog ulova ribe, očekuje se potpuni izvještaj. Kada se ribar vraća iz ribolova on treba udovoljiti znatiželji svih koji ga gledaju. Nitko nije zadovoljan ako on samo kaže: “O da, ulovio sam neke ribe.” Zna se koje je sljedeće pitanje. I kako samo ohrabruje ako se radi o velikom broju! Petar i njegovi drugovi su bili malo obeshrabreni kada su morali izvijestiti Isusa da čitavu noć nisu ništa ulovili. Ali, kako je bilo uzbudljivo kada ih je Isus pozvao da bace mrežu na drugu stranu čamca, i tada su se u njihovoj mreži našle 153 velike ribe! (Iv. 21:11). U izvještaju se ne kaže da su ulovili nekoliko ili čak mnogo riba, nego se spominje točan broj od 153 velike ribe. To je vrlo ohrabrilo Petra i njegovo drugove.
3 Ali, koliko više ohrabruje dobar izvještaj o našoj braći, o njihovom djelovanju i rezultatima koja postižu! Kako bi bilo kada bi se u Našoj službi za Božje Kraljevstvo spomenulo samo da su proteklih mjeseci neki sudjelovali u službi propovijedanja i da su utrošili odrođeni broj sati da bi dali nešto literature itd.? Jedva da bi to ostavilo utisak na nas. Ali, kako je ipak ohrabrujuće da svaki mjesec možemo osmatrati izvještaj o našom zajedničkom djelovanju u službi propovijedanja! Sjetimo se na primjer jednog od prvih izvještaja o broju objavitelja u Njemačkoj. On je otkrio da je 1 345 “dobrovoljaca” sudjelovalo u određenoj akciji. Bilo je to 1922. godine. Ako usporedimo tu brojku sa izvještajem o službi propovijedanja, kako je u protekloj godini u Njemačkoj djelovalo oko 100 000 objavitelja, tada smo zaista ohrabreni.
Što može učiniti svaki od nas
4 Dakle, nije važno izvijestiti samo ono što je svakog mjeseca učinjeno, nego treba paziti i na to da naš izvještaj bude potpun. Kako možemo biti sigurni da je to zaista slučaj? Bilo bi dobro da svaki objavitelj Kraljevstva slijedi uputstva, koja nalazimo u knjizi Organizacija na str. 115. do 118. Nije preporučljivo da putujući nadglednik, starješina ili bilo tko drugi postavlja dopunska uputstva. Zajednica je zainteresirana utvrditi koliko se vremena utroši za objavljivanje božanskih istina onima koji nisu kršteni svjedoci, ali su duhovno oslabili, te neko vrijeme nisu bili povezano s nama. Takva naprezanja predstavljaju službu učinjenu iz ljubavi prema našoj braći. Izuzetak u tom pogledu predstavljaju novokrštene osobe, s kojima još nisu prostudirane dvije knjige naše Zajednice