Imaš li udio u pomaganju nedjelotvornima?
1 “Radujte se sa mnom jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!” (Luka 15:6, ST). Tu radost su doživjela mnoga braća i sestre u skupštinama u kojima su se nedjelotvorni vratili u stada. U ovim kritičnim danima velika je radost pomoći nekom bratu, koji je iz ovog ili onog razloga prekinuo zajedništvo s nama. Jehova ne želi da propadne ni jedan “od ovih malenih”, a mi zauzimamo isti stav (Matej 18:14).
2 Da bi nas više doživjelo tu radost, potrebna su daljnja nastojanja. Zašto? Budući da je izgubljena ovca obično bespomoćna, dužnost je pastira koji je traži da je vrati natrag. A da bi se pronašlo izgubljenu ovcu, a zatim je nahranilo potreban je veliki trud. Isus je u svom poređenju pokazao da pastir ostavlja čak 99 ovaca, a zatim krene u traženje izgubljene ovce “dok je ne nađe” (Luka 15:4).
Što može svatko učiniti
3 U Našoj službi za Božje Kraljevstvo od lipnja 1982. bilo je rečeno da će sekretar i nadglednik službe učiniti pripreme kako bi neki sposobni objavitelji mogli voditi biblijske studije sa nedjelotvornima. To naravno ne znači da i drugi objavitelji u skupštini ne mogu dati svoj udio u tome. Zahvaljujući ujedinjenim nastojanjima svih objavitelja postignuti su pozitivni rezultati.
4 Nedavno je jedan pokrajinski nadglednik posjetio neki bračni par koji je ranije bio u specijalnoj pionirskoj službi, ali su zadnje dvije godine bili nedjelotvorni. Nakon što su oboje ispričali sa suzama svoje probleme putujućem nadgledniku, odlučili su vratiti se u skupštinu. Kasnije su ponovo prihvatili službu propovijedanja. A kako misle danas? Žena je u jednom pismu pisala pokrajinskom nadgledniku: “Želim izraziti svoje cijenjenje za kršćansku ljubav i toplinu koju si nam pokazao. Ja se molim da mi se to nikada više ne dogodi. Najsrdačnije ti se zahvaljujem da si došao k nama i ponovo nas posjetio, iako sam se u početku držala suzdržano prema tebi. Ti si mi pomogao shvatiti kako nije sve beznadno. Nikada te neću zaboraviti.”
5 Mi moramo razumjeti da je osobama koje neko vrijeme nisu bile u vezi sa skupštinom dosta teško ponovo posjetiti sastanak, neki su bojažljivi ili se čak stide. Bilo bi ljubazno ako bi svatko od nas zahvatio inicijativu da ih pozdravi kada ponovo dođu u Kraljevsku dvoranu, jer će oni tako vidjeti da se ‘radujemo’ što su opet među nama. Naravno nećemo izraziti dobrodošlicu samo prvi put, nego svaki put kad dođu u Kraljevsku dvoranu. Imamo li tako udio u pomaganju nedjelotvornima?
6 Mnoge skupštine izvještavaju o pozitivnim rezultatima, jer su uzele k srcu program za nedjelotvorne. Prije kratkog vremena je jedan pokrajinski nadglednik izvijestio da je u jednoj skupštini “oživjelo” sedam osoba. Neka sestra je ispričala starješini kako je čekala na to da je netko posjeti i da joj pomogne, jer joj je bilo teško da sama od sebe potraži naše društvo.
7 Naravno, moguće je da neki ne žele pomoć. Isus je rekao: “I uspije li mu da je nađe”, raduje se (Matej 18:13, ST). Dakle, ako ne budemo imali uspjeha u nastojanju da pomognemo nekima od nedjelotvornih, ne trebamo biti pretjerano razočarani; mi znamo da smo se mnogo naprezali.
8 Da bi se pronašlo nešto izgubljeno, potrebno je vrijeme, trud i pozitivan stav. Ako potraje nešto duže nego što smo mi to zamislili, da bismo vidjeli rezultate, nemojmo biti obeshrabreni. Umjesto toga, naprežimo se i dalje, jer znamo da Jehova ne želi “da propadne ni jedan od ovih malenih” (Matej 18:14, NS). Neka bi svatko od nas imao udio u pomaganju nedjelotvornima.