Nuđanje dobre vijesti — sa ciljem započeti biblijske studije
1 Isus je poslao svoje učenike kao propovjednike (Mat. 10:7). Općenito propovjednikom se smatra netko tko javno djeluje, tko razgovara o religioznim stvarima. Kasnije je Isus uputio svoje učenike da budu ne samo propovjednici, nego i učitelji. Trebali su učiti, školovati i poučavati druge ljude (Mat. 28:19, 20). Propovjednik upozorava ljude na vijest o Kraljevstvu, ali učitelj vrši djelo pravljenja učenika, što se danas sastoji uglavnom u vođenju biblijskih studija.
2 Pavao je pisao svojoj braći da su “po vremenu morali biti učitelji” (Jevr. 5:12, ST). Mi živimo danas u kritičnim vremenima. Jesmo li se već osposobili za učitelje, da li napredujemo i dalje u tom pogledu? Sudjelujemo li u vođenju biblijskih studija? Ako ne, možemo li još nešto poduzeti da bismo započeli voditi biblijski studij, sudjelujući time u djelu pravljenja učenika?
3 Naš uspjeh ovisi u mnogome od našeg stajališta. Neki smatraju kako u području nema više nikakvog interesa, te da postoji malo nade da se pronađu iskreni ljudi s kojima bi se moglo proučavati. I bez da to primijete, takva braća bi mogla prosuditi ljude u svom području kao one koji nisu dostojni da im se pomogne. S druge strane, sigurno se možemo sjetiti nekih ogorčenih protivnika, koji su kasnije prihvatili istinu (Gal. 1:13, 23).
4 Svatko od nas želi naći radost u svom djelu, posebno u djelu pravljenja učenika. A što nam donosi najveću radost? Sigurno ne samo izvještaj. Pravu radost doživljavamo kada smijemo drugima pomagati. Pavao je one kojima je pomagao nazvao svojom “radošću” (1. Sol. 2:19, 20). Mi osjećamo radost dok marljivo tražimo ljude koji žele upoznati Jehovu. A kada ih nađemo, onda želimo upotrijebiti sve svoje sposobnosti, da bismo na razumljiv i dopadljiv način izložili vijest. Ako su ljudi spremni saslušati, mi ćemo se potruditi da im posredujemo biblijske istine, koje će dodirnuti njihovo srce. Ako potom učinimo dobre zabilješke i čvrsto odlučimo izvršiti naknadni posjet, mi pokazujemo iskreni interes za njih. Ako imamo takvo pozitivno stajalište doživjet ćemo “veliku radost” u službi propovijedanja (Dj. ap. 15:3).
5 Koliko ćemo postići ovisi često od toga da li postupamo pozitivno ili ne. Ako nekome želimo zaista pomoći, to će nam sigurno biti moguće. Prava ljubav ne odustaje brzo (1. Kor. 13:7). Ako imamo pozitivno stajalište, to znači da smo iskreni, da smo uvjereni kako mi imamo zaista nešto dobro. Ako nekome ponudimo studij, pokazujući kod toga da ozbiljno mislimo, to može doprinijeti da ljudi pozitivno reagiraju.
6 Isus je uvijek imao pozitivno stajalište. Njegova prava ljubav ga je navodila da postupa tako (Mat. 9:36). On je ozbiljno shvaćao svoje djelo, dobro je radio (Ivan 4:34). Bio je uvjeren da će istina promijeniti ljude (Ivan 8:32). Također je bio spreman odreći se osobnih udobnosti, da bi mogao pomagati drugima (Marko 6:31-34). Sve što je radio u službi svog oca, bilo je odraz radosti koja dolazi od davanja (Dj. ap. 20:35). Kako je zato dobro da ozbiljno molimo Jehovu da nam pomogne biti poput Isusa! (1. Ivanova 5:14).
7 Jehova nam uvijek iznova daje izvrsna pomoćna sredstva za službu propovijedanja. Razne knjige koje nam stoje na raspolaganju su velika pomoć ne samo za interesente, nego i za učitelje. Zbog lijepe opreme, lako je raditi s njima. Gradivo sadržano u njima odgovara na mnoga pitanja koja ljudi postavljaju, bez obzira gdje živjeli. Jednostavno izlaganje nagovara srce. Uz pomoć slika moguće je dobro predočiti biblijske događaje. Da li je Jehova na neki bolji način mogao odgovoriti našoj molbi da nam pomogne postati učiteljima? Jehova je taj koji nam poklanja množenje, njemu pripada slava za sve što ćemo još postići. Ipak, ako zadržimo pozitivno stajalište, ako prihvaćamo pomoć koju nam on pruža, ako uložimo u potpunosti svoje sposobnosti i mi ćemo kao njegovi suradnici primiti odgovarajuću nagradu (1. Kor. 3:5-9).