Pomažimo nedjelotvornima da postanu jaki u vjeri
1 U ožujku 1982. počeli su se poduzimati posebni napori da se potraže braća koja su postala nedjelotvorna, kako bi im se pomoglo. I kakvi su rezultati postignuti? Da li možemo učiniti još više, da bismo pomogli nedjelotvornima ili slabijim objaviteljima? Kako možemo ohrabriti našu braću?
2 Raduje nas da vam možemo javiti kako je veliki broj nekadašnjih neredovitih objavitelja, koji opet složno rame uz rame služe s nama. Na njih se odnose riječi psalmiste, koji je rekao: “Ko ovca izgubljena ja zalutah; o potraži slugu svojega, jer zapovijesti tvojih ja ne zaboravih” (Psal. 119:176, ST). Jedna sestra koja je shvatila da je izgubila bliski odnos sa Jehovom, molila mu se za vodstvo. Slijedećeg dana posjetio ju je jedan starješina i ponudio joj biblijski studij. Sestra kaže: “Kako bih sada mogla ostati nedjelotvornom i više ne služiti Jehovi?” Dvojica starješina posjetilo je jednu vrlo nesretnu obitelj, koja je prestala djelovati zbog težnje za materijalnim stvarima. Članovi obitelji su poslije toga rekli: “Točno to nam je bilo potrebno!” Sada svi članovi te obitelji sudjeluju radosno u službi propovijedanja, a ograničili su svoje svjetske poslove.
3 Jehova, veliki pastir, bogato je blagoslovio ljubazan trud starješina i svih onih koji su surađivali s njim (1. Petr. 2:25). Jedan pokrajinski nadglednik izvještava da je u nekom području oživjelo 75 nedjelotvornih objavitelja, tako da je sada potrebno osnovati novu skupštinu. U mnogim pokrajinama je oživjelo čak preko 100 nedjelotvornih objavitelja. Daljnje stotine započele su sada opet posjećivati sastanke, a dogovoreni su biblijski studiji, kako bi im se pomoglo da ojačaju u vjeri.
4 Mnoge od tih “izgubljenih ovaca” izražavaju svoje cijenjenje. Kad su starješine posjetili jednu obitelj, roditelji su upravo namjeravali rastati se. Djeca su bila zbunjena, ne znajući jesu li oni još uopće Jehovini svjedoci. Tada je započet biblijski studij i cijela obitelj je počela posjećivati sastanke. Brat kaže: “Jehova je blagoslovio naš trud, on nas je duhovno ojačao. Naš brak je ostao nepovrijeđen, redovno vodimo obiteljski studij. Sada posjećujemo sve sastanke i sudjelujemo u službi propovijedanja. Toliko smo zahvalni za Jehovino strpljenje i za pomoć koju su nam braća pružila.” Jedna sestra, koja je opet duhovno oživjela, radosno je rekla: “Prošli mjesec predala sam prvi put, nakon deset godina, izvještaj o službi propovijedanja. A uz Jehovinu pomoć neću više nikada dozvoliti da prođe mjesec, a da ne bih propovijedala.” Neki bračni par je rekao jednom starješini: “Posljednja dva mjeseca kada smo opet proučavali i posjećivali sastanke, bili smo najsretniji u svih 12 godina, otkako smo u braku.”
5 Kako možemo i dalje pomagati nedjelotvornima? Mi želimo poduzeti razumna naprezanja u traženju onih koji su skrenuli, da bismo im mogli pomoći. Razgovarajmo s njima pozitivno, pokazujući razumijevanje, pokažimo im da postoji razlog za nadu, i da su oni u Božjim očima vrlo dragocjeni.
6 Dok vodimo studij s nedjelotvornom osobom, zadržimo uvijek na umu, da duhovno oživljavanje često traži mnogo vremena. Bezuvjetno je potrebno biti strpljiv. Kada su upitali jednu sestru što joj je pomoglo da postane opet djelotvorna, rekla je da objavitelj koji je sa njom proučavao “jednostavno nije popuštao, nije se predavao”. Pomognimo im da razumiju koliko je važno ‘držati se čvrsto utvrđenog puta’, redovno proučavati i sudjelovati u službi propovijedanja (Psal. 50:23, NS). Svatko u skupštini može imati udjela u pomaganju takvoj braći, izražavajući ljubav prema njima. Na pitanje što joj je najviše pomoglo, neka druga duhovno oživjela sestra je rekla: “Silna dobrota i ljubav koju su mi pokazivala braća i sestre, kada sam opet počela posjećivati sastanka. Mi smo zaista jedna velika obitelj.”
7 I dok se s jedne strane trudimo pomagati nedjelotvornima, s druge strane ne želimo zaboraviti one, kojima je iako su povezani s nama, možda potrebna pomoć (Dj. ap. 20:35). Ako smo zainteresirani za duhovnost naše braće, ona neće postati nedjelotvorna. Da li netko u tvojoj grupici popušta u službi propovijedanja ili je počeo propuštati sastanke? Da li je dotičnome potrebno ohrabrenje? Možeš li ga pozvati na svoj obiteljski studij? Možeš li ga sa sobom povesti u službu propovijedanja? Umjesto da se ‘povlačimo’ od Jehove, potičimo i hrabrimo se međusobno svaki dan, kako bismo sačuvali jaku vjeru (Jevr. 3:12).